Usnio slon Indiju

29 October 2013.

Jednoga dana, došli neki ljudi u Indiju da kupe slona. Izaberu oni jednog mladog i zdravog slona, tek što je bio napunio 12 godina. Kupe ga i odvedu u svoju zemlju daleko od Indije. Slona odmah upregnu u najteže poslove. Jak i izdržljiv, mladi slon je radio i najteže poslove. Ništa ga nije moglo slomiti. Prolazile su godine i on se razvio u najvećeg i najjačeg slona. Ništa nije bilo teško za njega, osim što je vremenom sasvim zaboravio na svoju domovinu Indiju! Potpuno se privikao da služi, i sav život mu se pretvorio u rad i zaborav.
Slonovi žive dugo. Kad je prošlo 88 godina, i slon navršio stotu, iste noći u san mu dođe Indija! Jasno je vidio svoj rodni kraj, shvatio tko je, odakle je, gdje je njegovo istinsko mjesto! Prenut iz sna, pokida moćni slon lance, i krenu put Indije, svojoj zemlji, svojim prijateljima, svojoj istini i svojoj ljepoti! Nitko se nije usudio da ga zaustavi, jer pred snagom probuđenog koji zna svoj put, padaju sve prepreke i sklanjaju se svi protivnici.
Od tada se za svakog čovjeka koji odjednom, kao u snu, shvati zablude dotadašnjeg života i spozna istinu o sebi, pa prekine sa prethodnim lažnim životom, i počne novi pravi život, kaže: "Usnio slon Indiju!"

Stara indijska priča...

Susret s dobrim čovjekom

17 October 2013.

Jednoga je dana Krišna poželio ispitati mudrost svojih prijatelja.
Pozvao je najprije kralja Durvodanu, vladara na glasu po okrutnosti i sitnodušju. U njegovu su kraljevstvu podanici životarili u strahu.
Reče Krišna Durvodani:
„Podi svijetom i pronađi mi jednog uistinu dobroga čovjeka.“
„Da. gospode“, odgovori Durvodana, i krenu na put. Obilazeći svijet, susreo je razne ljude, razgovarao s mnogima, potrošio silno vrijeme, a sve da bi se vratio s viješću kako nigdje nije našao traženoga čovjeka.
„Gospode, svi su ljudi sebični i opaki. Žalim, nisam našao onakvoga kakvog si poželio.“

Krišna otpusti Durvodanu, i pozove drugoga kralja Dharmaradu.
Dharmarađa bijaše vladar poznat po svojoj velikodušnosti i blagodatnosti. Njegovi su ga podanici voljeli. „Kralju“, reče Krišna, „želio bih da podeš svijetom i pronađeš jednoga uistinu zlog čovjeka.“
„Da. gospode“, reče Dharmarađa, i krenu na put. Obilazeći svijet, susretao je razne ljude, razgovarao s mnogima, potrošio silno vrijeme, a sve da bi se vratio s viješću kako nigdje nije naišao na traženoga čovjeka.
„Gospode, nisam mogao ispuniti tvoju želju“, reče kralj skrušeno. „Jer susretao sam ljude koji su zavedeni, brzopleti, i zaslijepljeni, ali nigdje ne naiđoh na uistinu zlog čovjeka. Svi koje sam susreo dobri su u srcu, usprkos njihovim manama."

Vesna Krmpotić, Priče

Preneseno iz Nove Akropole

Iskustvo

21 August 2013.

Lazar Preljić sa planine Golije. Starina, 89.godina, uživa u životu.
Britko razmišlja, a na pitanje šta je zajedničko svim ljudima na svetu? On odgovora:

"Što im je detinjstvo dosadno, žure da odrastu, a potom bi želeli ponovo da budu deca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, pa potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što žive kao da nikada neće umreti, a onda umiru kao da nikada nisu živeli."
- Koje bi životne pouke dao deci ?"
Starac, osmehujući se, odgovori:

"Da nauče, da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Da nije najvrednije ono što poseduju, nego ko su u svom životu. Da nauče kako nije dobro da se upoređuju s drugima. Kako nije bogat onaj čovek koji najviše ima, nego onaj kome najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povredi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izleči. Da shvate kako postoje osobe koje ih nežno vole ali to ne znaju da kažu, ni da pokažu. Da nauče da se novcem može kupiti mnogo, osim sreće. Da dve osobe mogu da posmatraju istu stvar, a vide je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve tvoje mane, a ipak te voli.
Jer, vidi sinko, ljudi će zaboraviti šta si rekao, ljudi će zaboraviti i šta si učinio ali nikada neće zaboraviti kakve si osećaje u njima pobudio".