Da li činim ispravnu stvar?
U skoro svim našim akcijama uvijek se moramo pitati to vječno pitanje: da li činim ispravnu stvar, da li će biti sve u redu ili će sve loše završiti. Ali to je pogrešno pitanje, jer odgovor može samo doći iz našeg ograničenog znanja i kao takav može biti sve samo ne ispravan. Pravo je pitanje: da li ljubav ima ikakve veze s mojim djelovanjem? Odgovor na ovo pitanje je u našem srcu.
Ako ljubav ima prste u našim potezima, našem djelovanju, onda bez obzira kako na prvi pogled to djelovanje izgledalo apsurdno, nelogično ili potencijalno opasno, to je pravi put, možda čak i jedini put. Kao primjer je djelovanje iz čistog altruizma, davanja ili pomaganja bez ikakve primisli o zaslugama, o iskupljenjenju ili bilo čemu. Ovakvo djelovanje može imati dalekosežne posljedice galaktičkih razmjera. Stoga zašto uopće raditi nešto ako nije motivirano ljubavlju?
Citat preuzet s novavizija bloga (Božanska Romansa):
U tom kontekstu doživljavanja života, shvaćate da ondje gdje vaš ego vidi priliku za prosuđivanjem i osuđivanjem, vi vidite priliku za sve dubljim i širim razumijevanjem. Postupno, na tom putu spoznavanja sebe kao ljubavi, dolazite do stupnja u kojem promatranjem postajete svjesni svake situacije u kojoj ne izražavate ljubav, u kojoj ne izražavate istinu onoga što jeste. To jednostavno nepogrešivo osjećate. Ne morate to nikome nužno priznati, jednostavno znate. Dolazi vam samo od sebe u obliku unutarnjeg glasa, osjećaja koji vam, svaki put kad učinite nešto što odstupa od ljubavi, koliko god to trivijalno bilo, govori: "ovo nije bio način ljubavi", ili "što bi ljubav sada učinila u ovoj situaciji?" Ta svijest je neprestano prisutna u vama i podsjeća vas na onu konačnu istinu, a to je da um zapravo nema rješenje, i da ništa nikada ne možete istinski riješiti umom. Ono što je zanimljivo kod toga je da vas taj osjećaj, taj glas u vama ne prosuđuje, niti vas opominje, on vam jednstavno pruža jasan uvid, ukazuje vam i usmjerava vašu pozornost prema tome kako biste vi sami to prepoznali!