Dodir beskonačnosti

11 July 2013.

Gregg Barden - Razumijevanje polja srca

Kratak uvod u ovaj članak: intervju s Gregg Bardenom:

Redukcija znanja = današnja znanost

Fizika je znanost koja pokušava naći zakonitosti u prirodnim fenomenima. Međutim, čak i danas u doba 'tehnoloških čuda' fizičari se i dalje muče da opišu sve prirodne zakonitosti s jednom jasnom definicijom, stoga danas imamo opću i specijalnu teoriju relativnosti, klasičnu elektrodinamiku i kvantnu mehaniku kao glavne grane fizike koje se u nekim važnim stvarima uopće ne mogu 'složiti'. Kako bi uspjeli 'ugurati' rezultate dobivene eksperimentima u svoje formule i zakone, fizičari često pribjegavaju redukcionizmu tako da sve ono što im 'smeta' pri definiciji formule strpaju u neku konstantu ili jednostavno izbace iz modela tako da reduciraju uvjete pod kojima je taj 'zakon' održiv.

Stoga možemo reći da je današnja fizika redukcionističke prirode i da su sve formule i zakonitosti koje se danas nameću kao crkvene dogme u biti samo dobar pokušaj, najbliža aproksimacija opisa prirodnih fenomena, a često daju samo polovičnu definiciju onog što se stvarno zbiva oko nas. Ovakva situacija nije slučajna, već je plod strogo usmjerenog obrazovanja i sistema nagrada i financiranja s jasnim ciljem da se ljudskom rodu uskrate prava tehnološka dostignuća koja bi bila moguća kad bi se znanstvenici raznih disciplina 'pustili s lanca', povezali razne djeliće informacije iz biologije čovjeka, povijesti, informatike i same fizike u jednu multidisciplinarnu cjelinu čiji bi rezultat bila slobodna i besplatna energija za cijeli planet (Tesla je s svojim Wardenclyffe tornjem iz 1917.g već bio na pola puta s ovim projektom), kad bi antigravitacione letjelice bila normalna stvar, a sam pojam bolesti i trošenja nafte i ostalih minerala za pokretanje civilizacije neki anarhizam iz prošlog vijeka.

Prava priroda elektromagnetizma - Maxwellovi stojni skalarni valovi

Temelj klasične elektrodinamike, klasične optike i električnih krugova su Maxwellove jednadžbe. James Clerk Maxwell (1831.g. - 1879.g.) je definirao svoje jednadžbe koristeći Hamiltonove kvarternione (quarternions). William Rowan Hamilton (1805.g. - 1865.g.) je bio fizičar koji je smatrao da su sve fundamentalne fizičke veličine proizvoljne, odnosno da ih je čovjek sam definirao i da se kao takve mogu zamijeniti jednom jedinom jedinicom i to jedinicom vremena. Njegovi kvarternioni su upravo matematička formulacija strukture vremena koju je Maxwell koristio u svojim originalnim jednažbama za opis elektromagnetizma.

Međutim, zbog kompleksnosti računanja s kvarternionima, ali i zbog drugih razloga (namjerno zatiranje prave prirode stvari), Oliver Heaviside (1850.g. - 1925.g.) i Heinrich Hertz (1857.g. - 1894.g.) su reducirali Maxwelove jednadžbe na vektorske formulacije koje se danas uče u elektrotehničkim školama pod pogrešnim nazivom Maxwelova teorija, a kojima su jednostavno 'izbacili iz igre' više značajnih komponenti elektromagnetskog polja koje su te jednadžbe definirale, a koje se danas često nazivaju skalarnim valovima.

U Maxwellovoj originalnoj kvarternionskoj teoriji, skalarna komponenta često ostaje onda kad je direkciona komponenta EM polja jednaka nuli. Odnosno kada se dva elektromagnetska vala jednake amplitude ponište (u protufazi su). E.T. Whittaker je 1903.g. razradio skalarnu teoriju na osnovu originalnih Maxwellovih jednažbi. Whittaker je predložio da vektor EM polja može biti predstavljen kao interferencija skalarnih stojnih valova, te obratno, da se EM polje može iskoristiti za generiranje stojnog skalarnog vala. Te je pokazao kako se EM energija vala može pretvoriti u elektrogravitacionu silu. Da njegove postavke imaju temelja, dokazali su u kvantnoj mehanici s tzv. Aharonov/Bohm efektom, 55 godina kasnije, te u praksi izumitelji kao što je Kanađanin Hutchison (Hutchison efekt) i Floyd Sweet koji su s svojim napravama mogli ostvariti antigravitaciju.

Može se zaključiti da je elektromagnetsko polje samo jedan oblik energije koje naši instrumenti mogu očitati i izmjeriti kao posebno električno i posebno magnetsko polje. Druga strana lica elektromagnetskog polja je suptilna  energija u obliku skalarnih valova koju ne možemo očitati klasičnim instrumentima, stoga nam ona ostaje 'skrivena'. Gledajući kroz prizmu dualizma i ying-yang principa ili čak samo trećeg Newtonova zakona akcije i reakcije, sasvim je logično da ako postoji pojava kao:

• električna struja koja grije vodove, da mora postojati i tzv. radiantna energija koja hladi električne vodove,
• ako postoji fisija, mora biti i fuzije,
• ako ima eksplozije, ima i implozije,
• ako postoji centripetalna sila, da postoji centrifugalna sila,

te ako postoji elektromagnetsko polje koje po svojoj prirodi odgovara zagrijavanju (vodova, tkiva), fisiji, ekspanziji, kretanju fotona, gravitaciji, koja ima maksimalnu brzinu kretanja jednaku brzini svjetlosti da s druge strane 'medalje' postoji sila ili energija koja je po svojoj prirodi:

• vrši hlađenje umjesto zagrijavanja,
• vrši fuziju,
• zaslužna je za antigravitacioni efekt,
• mnogo se brže propagira od svjetlosti (instantna je u svim točkama opservacije, pa je i sam pojam brzine i vremena nepotreban),
• njeno prisustvo se ne može odrediti kretanjem mase (fotona), već se manifestira stojnim valovima u vakumu koji se danas ne mogu detektirati instrumentima klasične 'moderne' znanosti.

Pošto klasična fizika odbija razmatrati i dublje analizirati i kvantificirati ovakav suptilni oblik energije, razni izumitelji (Tesla, Reich) je nazivaju svojim terminima i opisima stoga je sasvim logično pretpostaviti da je energija jedna i jedina pojava, a elektromagnetizam, gravitacija, Teslini valovi, skalarni valovi, orgonska energija, su samo razna lica te pojave.

Reference:

Tom Bearden

Kvantna mehanika i djelovanje na daljinu

Aspect eksperiment

1982.g. Alain Aspect i njegovi kolege uspješno izvode eksperiment u Parizu. Eksperiment je bio monumentalan događaj u povijesti znanosti jer implikacije imaju potencijal da uzdrmaju same temelje fizike i znanosti općenito, ali nažalost, upravo možda radi ovoga razloga, ovaj eksperiment je bio ignoriran i relativno slabo poznat široj javnosti.

Aspect i njegov tim su našli da pod određenim okolnostima, subatomske čestice kao što su elektroni i fotoni, mogu instantno međusobno komunicirati bez obzira na udaljenost koja ih dijeli, bila ona 20 metara ili 20 milijardi milja. Na neki način svaka čestica uvijek nekako zna što ona druga radi. Ovo naravno krši najveću brzinu svemira, brzinu svjetlosti. Isto tako pokazuje da svemir ima međupovezanost koja se ne može objasniti u kontekstu tradicionalne fizike. Najvažnije svojstvo ovog eksperimenta je da su direktno detektirali nelokalnost. Ono što je otkriveno kao temeljna istina o svemiru je da postoje korelacije koje se odvijaju instantno bez obzira na udaljenost između objekata.

Nelokalnost

Posljedice rezultata Aspect eksperimenta koji dokazuje nelokalnost bi zahtijevalo restrukturiranje našeg razumijevanja stvarnosti iz perspektive kvantne mehanike. Zašto? Zato jer klasična fizika i velika većina kvantne teorije tvrdi da je fizička realnost lokalna - točka u prostoru ne može utjecati na drugu točku iza neke relativno kratke udaljenosti. Međutim, osim Aspect eksperimenta, 1997.g. je urađen još jedan eksperiment u kojem su čestice svjetlosti (fotoni) nastale pod određenim uvjetima poslane u različitim smjerovima na detektore udaljene oko 7 milja. Kao i u Aspect eksperimentu, rezultati su pokazali da fotoni imaju međusobnu interakciju ili komunikaciju koja je trenutna. Iako 7 milja nije velika udaljenost za nas u relaciji kvantnog svijeta to je kao pola puta preko čitavog svemira.

Najvažnija implikacija nelokalnosti je da je svaka čestica u svemiru povezana (eng. 'entangled') s ostalim česticama, kao čestice u eksperimentu, fizička realnost je na svom najosnovnijem nivou u biti nepodijeljena cjelina. Isto tako demonstrira da su fizički procesi međusobno ovisni i interaktivni, kao jedan organizam, što je na neki način slično Platonovoj drevnoj kozmologiji.

Bohmov kvantni potencijal i ribe u akvariju

David Bohm je već 1943.g. u radu s plazmom otkrio neobično ponašanje elektrona u plazmi koji se nisu ponašali kao odvojeni entiteti već kao djelići jedne cjeline. Kako bi opisao tu međusobnu povezanost i trenutnu komunikaciju između  čestica, Bohm je vjerovao da ispod kvantnog nivoa postoji tzv. subkvantna razina koju je nazvao kvantni potencijal. Počeo je od teze Nielsa Bohra da se radi o jednom nedjeljivom sistemu i išao korak dalje predlažući da je cjelina primarna realnost. Vjerovao je da razina na kojoj kvantni potencijal radi ne poznaju lokaciju. Ideja da je nešto odvojeno od drugog nije bila dio polja, već cjelina.

Aspect eksperiment je u biti proveden kako bi dokazao Bohmovu teoriju o nelokalnosti odnosno kvantnom potencijalu kao ideji o cjelini i međupovezanosti. Rezultati eksperimenta su potvrdili utemeljenost njegovih ideja.

Kako bi se bolje objasnilo značenje kvantnog potencijala i nelokalnosti, možemo se poslužiti primjerom akvarija koji ima jednu ribu. Zamislite da nikada nismo vidjeli akvarij niti ribu. Jedino znanje koje imamo o njima su dvije kamere, jedna ispred akvarija, a druga usmjerena s bočne strane akvarija. Ako pogledate na dva monitora koji prikazuju sliku s kamera, možete pretpostaviti da su ribe prikazane na dva monitora odvojeni entitet. Naposljetku, kamere su postavljene pod različitim kutom tako da će svaka slika biti drukčija. Ali kako nastavljate gledati ribu na monitorima, postajete svjesni da postoji izvjesna veza između njih.

Kad se jedna okrene, druga napravi odgovarajući, malo drukčiji zaokret, kad je jedna okrenuta licem naprijed, druga riba biva okrenuta postrance. Ako niste svjesni cijele situacije, možete čak zaključiti da te dvije ribe imaju trenutnu komunikaciju, ali to očigledno nije tako. U biti ne postoji trenutna komunikacija, jer na dubljem nivou stvarnosti, dvije naočigled različite ribe su jedno. Po Bohmu, prividna konekcija koja je brža od brzine svjetlosti između dviju subatomskih čestica nam govori da postoji dublji nivo stvarnosti koje nismo svjesni, puno kompleksnija dimenzija izvan naše vlastite koja je analogna akvariju. Mi percipiramo subatomske čestice kao odvojene entitete zato što vidimo samo dio njihove stvarnosti.

Skriveni red

Bohm je shvatio da smo okruženi različitim stupnjevima reda, neke stvari su u organizirane u većem redu nego druge. Ovoga je odvelo do ideje da je red hijerarhičan i da u svemiru možda nema limita hijerarhijama reda. Možda stvari koje vidimo kao nasumične i neorganizirane su u posložene u višem redu i samo imaju privid slučajnosti i kaosa. BBC-ova TV emisija ga je potakla na ovo razmišljanje. U toj emisiji je bila specijalno dizajnirana tegla s rotirajućim cilindrom s vrlo malim razmakom između cilindra i stijenke tegle. Tegla je bila napunjena glicerinom (gusta, prozirna tekućina) i lebdeći bespokretno u glicerinu, nalazila se kap tinte.

Kad se cilindar počeo okretati, kap tinte se raspršila u glicerinu i činilo se da je nestala. Ali kad se cilindar počeo okretati u suprotnom smjeru, tinta se polako počela skupljati formirajući originalnu kap. Ovo je potaklo Bohma na ideju da red može biti skriven od pogleda (nemanifestiran) kao kad je kap tinte raspršena ili manifestiran kao kad se tinta vratila u stanje originalne kapi.

Reference:

Teorije svemira

Holografska priroda stvarnosti

Holografski model opisuje stvarnost kao sliku sastavljenu od raspona frekvencija koju kroz naša osjetila i vjerovanja interpretiramo kao čvrsti fizički svijet. Karakteristika ove slike stvarnosti je što je sastavljena od misli (misao kao kreator svemira) i što svaki dio daje potpunu sliku cjeline (cijeli svemir je opisan u zrncu pijeska). Holografski model u biti definira čvrstu fizičku stvarnost kao iluziju i jedan izraz beskonačne svijesti, uma ili polja koja povezuje sve djeliće u jednu cjelinu u kojoj nema odvojenosti (prostor i vrijeme). Čovjek je hologramska slika, a kao dio veće cjeline može utjecati svojom sviješću i umom na sve ostale dijelove holografskog svemira.

Kako ovi generalni opisi djeluju apstraktno, možda je najbolje dati jedan 'plastični' primjer. Holografsku prirodu stvarnosti najbolje opisuje slučaj u kojem hipnotizirani čovjek biva uvjeren od strane hipnotizera da ne vidi svoju kćer. Kako bi dokazao da otac pod hipnozom ne vidi svoju kćer u sobi, hipnotizer staje iza njegove kćeri i pita oca da očita trenutno vrijeme i posvetu na njegovom ručnom satu. Otac bez problema uspijeva očitati vrijeme i posvetu na satu, iako je njegova kćer između njega i hipnotizera, kao da kćerka nikad i nije postojala. Autentičnost ovog događaja je potvrđena od strane dosta svjedoka.

Ovaj slučaj dokazuje da fizička kruta stvarnost ne postoji, već postoji samo naša interpretacija te 'stvarnosti' ili bolje rečeno iluzije. Kad bi čovjek mogao odbaciti svoje temeljne programe onda bi vrlo lako prihvatio mogućnost da vidi više nego što mu osjetila dopuštaju, te da istu tu stvarnost može sam stvarati i mijenjati kako poželi. Dapače, baš na ovom primjeru nevidljive kćerke možemo konstatirati da živimo život u svojevrsnoj hipnozi i ograničavamo naš doživljaj stvarnosti na uski dio onoga što stvarno tamo postoji, te da sve stvari možemo gledati iz drukčije točke gledišta.

Michael Talbot u svojoj knjizi 'Holograsfski Svemir' pomoću ovog pristupa objašnjava sve 'paranormalne' pojave kao što su telepatija, viđenje na daljinu, nelokalnost uma, telekinezu, iskustva blizu smrti i i slične pojave. Preporučujem za pročitati, iako ima dosta zamornih opisa i kompliciranih interpretacija pri čemu se možda gubi glavna poruka knjige.

Reference:

Micheal Talbot - Holografski svemir

Magično dijete vidi 'sve'

Djeca su sposobna 'vidjeti' veći dio stvarnosti nego mi odrasli (ne mislim samo na osjetilo vida). Djetetovo igranje sa zamišljenim ili nevidljivim prijateljima, za nas odrasle je možda fantazija, ali za djecu je to stvarno iskustvo. Možda bi i mi odrasli vidjeli ta 'nevidljiva' bića da nam naši roditelji nesvjesno nisu 'isprali' mozak od tih maštarija i igrarija, da nismo išli u velike praonice mozga koje se danas iz nekog razloga zovu škole i da nismo gutali i primali sve one lijekove, cjepiva i zagađenu hranu. Ovo dokazuje tvrdnju da stvarnost nije stvar percepcije i osjetila nego uvjerenja, odgoja, predodžbi i interpretacije, odnosno 'programa' koje smo usvojili u kritičnom periodu razvoja našeg uma.

Svako dijete do sedme godine života karakterizira magično razmišljanje, odnosno fantaziranje, maštanje i misli koje nemaju dodira s stvarnošću (bar ne onom koju mi odrasli doživljavamo). Umjesto da dopustimo djetetu da slobodno istražuju svijet oko sebe i igra se u 'svijetu mašte', mi odrasli se trudimo da ga što bolje 'pripremimo za život' i ukalupimo u naše shvaćanje stvarnosti i nesvjesno mu prenosimo sve svoje tjeskobe, strahove te društvena programiranja. Činjenica je da svako dijete, ako mu se pruži 'siguran' okoliš roditeljske ljubavi, uvijek vidi više, razumije više i pravi je genije u odnosu na nas odrasle, a kad počne preispitivati naše svjetonazore i naše kvazi znanje, uvijek se uplašimo kad čujemo to jednostavno i nevino pitanje: ZAŠTO?

Kako Joseph Chilton Pearce ističe u svojoj knjizi 'Magično dijete' nakon milijuna godina ljudske evolucije, zar nije razumno pretpostaviti da priroda nije u krivu kad je kreirala ljudsko dijete kao biće koje ima samo jedan cilj u životu: a to je da nauči sve što može o ovom svijetu i to kroz igru, smijeh i 'fantazije'. Stoga slušajte svoju djecu, učite od njih.

U knjizi 'Magično dijete' se može pronaći i istraživanje o mačkama koje su se u kritičnim tjednima razvoja netom nakon okota držale u kavezima s vertikalnim prugama. Kad su ove mačke odrasle, bez problema bi izbjegavali vertikalne prepreke kao noge od stola, ali bi redovno udarala glavom u horizontalne prečke jer ih jednostavno ne bi vidjela. Ovo ističem kao još jedan dokaz da naša osjetila imaju manji udio u doživljaju stvarnosti, ma kakva god ona bila, a više naša interpretacija, odnosno uvjerenja u našem umu.

Međutim, iako većina ljudi biva zatupljena i dobro 'ukalupljena' u ovaj svijet bio-robota (čitaj: modernu ljudsku civilizaciju), činjenica je da postoje izuzeci koji dokazuju da čovjek može vidjeti i učiniti više nego što to današnji konsenzus o realnoj stvarnosti dopušta. Nažalost ovi izuzeci se izoliraju i stigmatiziraju kao paranormalni ili nadnaravni slučajevi, ali situacija je upravo obrnuta, to su djeca koja su unatoč pokušaju programiranja od okoline uspjela sačuvati svoj izvorni dar, dar koji svi mi nosimo u sebi, samo ga nismo svjesni.

Kao veličanstveni primjer, koji oduzima dah (bar meni) je priča o Akiane Kramarik, indigo djetetu. Više o njoj na akiane.com

Reference:

Joseph Chilton Pearce - Magično dijete

Sveta geometrija i fraktali

U ovoj stvarnosti postoji bezbroj nivoa savršenog reda kao što je i sam David Bohm zapazio. Primjer je sama priroda: razvedenost obale, krošnje stabla, šuma, vegetacija, raznolikost oblika životinjskog svijeta, snježna pahuljica, kristali, oblaci izgledaju nasumično, kaotično, kreću se, rastu i nestaju bez nekog očiglednog reda. Međutim, činjenica da se svaka pojava u prirodi može matematički opisati i to pomoću fraktalne geometrije što dokazuje da u prirodi vlada savršeni matematički red. Karakteristika fraktalne stvarnosti je to što se sastoji od beskrajnog broja sličnih dijelova, koliko god 'zumirali' tj. duboko išli u mikrokozmos otkriti ćemo iste oblike i strukture kao i na makro skali (svemir u svemiru: spiralno kretanje galaksije i spiralna puževa kućica).

Sveta geometrija nadopunjuje fraktale u smislu da jasno definira oblike i proporcije po kojima se bilo što u ovom dijelu svemira ponaša i kreira. Naime, u našoj stvarnosti svaki oblik i svjesni entitet teži minimalnoj potrošnji energiji i dugovječnosti, stoga se svaki gradivni djelić (fraktal) postavlja u odnosu na druge u savršeno pravilnoj geometrijskoj proporciji. Temelj svete geometrije su tzv. Platonovi solidi: kocka, kugla, tetrahedron, oktahedron, dodekahedron, isokahedron. Sva ova tijela se mogu pronaći u tzv. Metratronovoj kocki, a svako od njih u svojoj osnovi ima phi omjer (zlatni rez). Phi omjer = 1.1618. Cvijet života koji je 2D projekcija Metatronove kocke se može pronaći na raznim drevnim građevinama (Egipat, Kina) što upućuje da su naši preci znali matematički opisati strukturu svemira. Proporcije ljudskog tijela, spiralni izgled galaksija, latice cvijeća, molekularne rešetke, periodni sustav elemenata, doslovno sve pojavnosti u ovoj našoj stvarnosti poštuju geometrijske obrasce i proporcije svete geometrije.

Sveta geometrija i fraktali daju matematički opis naše stvarnosti. Potvrđuju Bohmovu teoriju da živimo u stvarnosti organiziranu po načelu savršenog reda, samo nismo dovoljno osviješteni da ga shvatimo i uvidimo. Isto tako, fraktalna sveta geometrija dokazuju uzaludnost eksperimenata u Cernu i sličnim laboratorijima s akceleratorima čestica gdje znanstvenici pokušavaju naći najmanju česticu (božansku). Najmanja čestica u svemiru ne postoji, jer fraktali nas uče da koliko god išli duboko u mikrokozmos (građenjem većih i moćnijih akceleratora) uvijek možemo pronaći nove manje čestice. Bitnije je shvatiti podjelu i sistem gradnje strukture svemira, a sveta geometrija pruža odgovor na to pitanje.

Sveta fraktalna geometrija je od iznimnog značaja stoga ću je opširnije obraditi u svojim sljedećim tekstovima.

Reference:

• O duhu i njegovim moćima
• Sacred Geometry Explained
• Spirit Science - Math of God
• Spirit Science - The Flower of Life
• Drunvalo Melchizedekl

Spiralni izgled galaksija, spiralni izgled oluja, spiralni izgled kućice puža, sve dizajnirano po strogim nacrtima svete geometrije

Čovjek

Čovjek nije samo puki elektrokemijski mehanizam koji pri svom funkcioniranju emanira i odašilje razne frekvencije u elektromagnetskom spektru kojega i klasična znanost i medicina može izmjeriti (mjerenje električnih signala mozga (EEG) i srca (ECG) i po tome odrediti stanje organizma, već je čovjek suptilno biće koje prvenstveno funkcionira u polju tzv. suptilne (ili skalarne energije, tj. one 'skrivene' koju klasična znanost još ne priznaje) energije komunicirajući s cijelim svemirom i s cijelim čovječanstvom instantno, bivajući svjestan svega u cijelom svemiru, te dobivajući informacije o onome što poželi, kad poželi iz beskonačnog polja znanja koje mu stoji na raspolaganju. Elektromagnetska emisija fizičkog tijela je samo puko mreškanje vode na površini jednog ogromnog jezera neslućenog potencijala ljudskog bića. Ovaj opis nije ništa novo i revolucionarno, možda samo malo grublji prikaz onoga što stoji već tisućama godina zapisano u raznim duhovnim tekstovima raznih civilizacija, te proizlazi iz prethodno danih opisa holografskog svemira i kvantne povezanosti svake čestice u svemiru.

Veličanstvenost i sposobnosti koje svaki čovjek ima je možda beskonačan, ali da se podsjetimo samo nekih:

• gledanje na daljinu
• proročanstvo
• telepatija
• intuicija
• liječenje i dijagnoza na daljinu
• molitva
• telekineza (pomicanje predmeta, mrvljenje ili savijanje metala),
• radiestezija: detekcija suptilnih energija
• nelokalnost uma: hidrocefalus je bolest kada veliki dio mozga ispunjava vodena masa, ali ljudi s ovom bolešću mogu normalno funkcionirati, te tako dokazuju da čovječji um i memorija nisu lokalizirani u fizičkom mozgu (male sive stanice), veći su dijelovi suptilnog čovječjeg energetskog tijela, odnosno imaju nelokalnu prirodu.

Sve ove 'paranormalne' sposobnosti čovjeka su urođene i prirodne svima nama, a ne samo 'darovitim' pojedincima. (Digresija: sam pojam paranormalnosti je posljedica uvjetovanog programiranja, jer implicira da to nije normalno, iako je u biti sasvim normalno.) 'Daroviti' pojedinci su oni koji mogu svjesno koristiti sve svoje potencijale, dok je nažalost većina ljudskog roda nesvjesna toga i odgajana u duhu da je to nemoguće. 'Paranormalne' sposobnosti čovjeka su posljedica same fizičke građe čovjeka, odnosno mogućnosti da čovjek odašilje i prima skalarne valove suptilne energije. I tu nema nikakve mistike niti posebne talentiranosti.

Naime antena za odašiljanje skalarnih valova mora biti u obliku Mobiusove superzavojnice (dva vodiča isprepletena pod pravim kutem, osmica ili znak za beskonačnost) kada se suprotni tokovi energije poništavaju i stvaraju skalarni val (vidi prethodno poglavlje o skalarnim valovima). DNK koji se nalazi u svim stanicama čovjeka ima oblik niza Mobiusovih zavojnica (double helix) odnosno skalarne antene i kao takva može primati i slati skalarnu energiju. Ovo opet nije ništa novo, već se sasvim poklapa s raznim istraživanjima o 'nevjerojatnim' mogućnostima DNK kao npr. mogućnost hiperkomunikacije koju su ustanovili ruski istraživači (Garjajev), a temelje je na činjenici da DNK stvara crvotočinu koja omogućava komunikaciju izvan prostora i vremena s bilo kojom točkom u svemiru.

Nadalje, na makroskopskoj razini kontinuirani protok krvi kroz arterijski sistem koji prolazi kraj venskog sistema, ali u suprotnom smjeru isto sadrži strukturu Mobiusove skalarne zavojnice. Dapače cijeli krvotok u ljudskom tijelu sliči na figuru osmice Mobiusove zavojnice. Električna aktivnost srca proizvodi najjače elektromagnetsko polje, centar je kardiovaskularnog sistema, a sama predstavlja jednu veliku Mobiusovu zavojnicu: venska krv koja prolazi kroz desnu klijetku se križa s arterijskom krvlju koja prolazi kroz lijevu klijetku u suprotnom pravcu.

Upravo je nevjerojatno da dva možda najvažnija dijela našeg fizičkog tijela: srce (središte ljubavi) i DNK (nacrt i memorija beskonačnog kapaciteta za sve naše sposobnosti) služe za skalarnu instantnu hiperkomunikaciju s kojom smo povezani svakim ljudskim bićem, s cijelim univerzumom  i ostalim oblicima života u njemu. Možemo reći da smo svi međusobno povezani te na izvor energije koji čini svemir. Mi smo potpuno međusobno ovisni. Naše tijelo, naš mozak i naša svijest su neraskidivo vezane s ostalom materijom u svemiru. Svaki atom i molekula u nama ovisi o ostatku svemira, a i obrnuto. Naš mozak i ostali dijelovi naše živčane fiziologije su međusobno povezani ovom nevidljivom komunikacijskom mrežom koja koordinira i regulira ponašanje pojedinih dijelova našeg tijela.

Srce kao veliki skalarni generator

Reference:

Scalar waves and Human Mobius coil system

Lipton i biologija vjerovanja

Bruce Lipton je biolog koji je na osnovu istraživanja ponašanja stanica i utjecaju gena i okoliša na stanice došao do zaključka da ne postoji genetski determinizam, odnosno da geni ne kontroliraju stanice, odnosno našu biološku ekspresiju (fizičke karakteristike, bolesti i ostalo). Geni samo daju mogućnost, a onaj tko kontrolira koji će se gen aktivirati, a koji neće je naš um, odnosno naša percepcija okoline u kojoj živimo. Pošto je percepcija okoline, uvjetovana raznim programima u našem podsvjesnom i svjesnom umu (našim konceptima), ta percepcija može biti iskrivljena, netočna u odnosu na pravo stanje stvari, stoga umjesto pojma percepcije, Bruce Lipton koristi koncept vjere te tvrdi:

Vjerovanja upravljaju biologijom čovjeka

U svojim radovima pruža niz dokaza kako ljudske emocije kontroliraju ponašanje stanice. Najbanalniji primjer je utjecaj hormona adrenalina i histamina na stanicu. Kad stanica iz okoliša primi protein ili signal koji aktivira H1 histaminski prekidač, tada ima zaštitnu reakciju, odnosno osjeća da se u blizini nalazi toksin te pokušava inhibirati sve procese koji bi omogućili da toksin našteti stanici. Kad se aktivira H2 receptor tada stanica dobiva signal iz okoliša da je hrana prisutna i da ide u stanje hranjena i rasta. Interesantno je da adrenalin isto ima dvojaki efekt: može potaknuti stanicu na rast ili na inhibiciju, ali najbitnije je to da adrenalin koji se oslobađa pod utjecajem središnjeg živčanog sustava ima veći prioritet nad histaminom koji se oslobađa lokalno. Ovaj primjer dokazuje da svjesni um ima moć da kontrolira reakciju na okolinu i da umjesto uvjetovanih reakcija na okolinu (strah, inhibicija, bolest) može svjesno promijeniti tijek stvari i osigurati okoliš u kojem stanice mogu nesmetano rasti (zdravlje).

Bezbrojni su primjeri tzv. placebo efekta u kojem su pacijentima davane obične šećerne pilule, ali zbog vjerovanja da piju pravi lijek, pacijenti su ozdravili. Dapače, danas postoji teza da niti jedan farmakološki lijek (kemijski otrovi koje danas nazivaju lijekovima) nema nikakvo djelovanje već se uglavnom zasniva na tzv. placebo efektu. Nažalost s druge strane medalje postoji i tzv. nocebo efekt, kad pacijent oboli i umre iako za to nema pravog biološkog razloga. Primjer je kada se čovjeku priopći da boluje od neizlječive bolesti (npr. rak), pod utjecajem okoline i iskustava drugih, čovjek odmah pomisli da su mu dani odbrojani, padne u depresiju, pa čak i ako nije u stvari bolestan (npr. pogrešna dijagnoza) naposljetku se razboli i umre.

Lipton u svojoj knjizi daje još jednu potvrdu fraktalne ili holografske prirode stvarnosti kada stanicu uspoređuje s cijelim ljudskim organizmom, naime stanica kao i čovjek ima svoj dišni, probavni, živčani sistem potvrđujući da je svaki naš dio slika cjeline.

Svakako preporučujem čitanje knjige Brucea Liptona 'Biologija vjerovanja'.

Reference:

Bruce Lipton - Biologija vjerovanja

Utjecaj emocija i misli na fizičku stvarnost

Tijekom terorističkih napada na WTC blizance u New Yorku, u tzv. 9/11 događaju, GOES sateliti američke NOOA agencije su zabilježili neoubičajena očitanja u magnetskom polju cijele planete Zemlje i to netom nakon samih udara aviona u zgrade u WTC-a. Prvi skok u magnetskom polju je očitan 15 minuta nakon udara prvog aviona u toranj WTC-a. Ovaj skok se dogodio kad je velika većina Amerikanaca, a i svjetskog stanovništva postala svjesna ovog napada. Nameće se zaključak da su ljudske emocije, u ovom slučaju suosjećanja i tuge, koncentrirane u uskom vremenskom okviru utjecale na magnetsko polje Zemlje i to u takvoj mjeri da su sateliti očitali takve skokove u magnetskom polju kao nikada do tada.

Masaru Emoto je japanski istraživač poznat po slikama smrznutih kristala vode (Poruke iz vode) koju prethodno izlaže raznim utjecajima kao npr. utjecaju ljudskih riječi kao što su ljubav, zahvalnost, radost, te s druge strane negativnim izrazima kao što su budalo, sotona i druge. Voda izložena pozitivnim riječima i slikama je uvijek oblikovala prekrasne savršene kristale, dok je voda izložena negativnim riječima i emocijama uopće nije stvarala kristale ili je stvarala iskrivljene formacije. Ovo nedvosmisleno dokazuje utjecaj emocija i misli na fizičku stvarnost (kristale vode). S obzirom da je čovjek sastavljen od preko 70% vode, vrlo lako je uočiti značaj afirmacijskih poruka i pozitivnih misli kojima utječemo na naše fizičko tijelo.

Nadalje, Emoto dokumentira nekoliko primjera utjecaja molitve i emocija na fizički svijet: nakon jednosatne molitve šintoistočkog svećenika na obali jezera, voda u jezeru je naočigled promatrača postala bistrija i prozirnija, tako da su se vidjela čak i lišća na dnu jezera koje je prije bilo skriveno mutnom vodom. Emoto je izumio napravu za mjerenje vibracija vode. Jedno poslijepodne je izmjerio neobično veliku aktivnost štetnih vibracija vode iz Tokijskog vodovoda. Tada nije imao objašnjenje za tu pojavu, međutim, kad je sutradan saznao da je počela saveznička ofenziva na Irak u Zaljevskom ratu, uočio je povezanost. Strah i teror rata je bio jasno uočljiv i zamjetan tisućama kilometrima daleko od Bliskog Istoka u samom Tokiju i to instantno. Ovaj primjer još jednom dokazuje međusobnu povezanost ljudi, naših emocija i fizičke stvarnosti, povezanost u kojoj vrijeme i prostor ne igraju nikakvu ulogu.

"Hvala ti" kreira ovaj kristal

Transcendentalna meditacija (TM) omogućava i maloj skupini ljudi da aktivno utječe na tzv. fizički svijet. TM je tehnika meditacije propagirana na Zapadu od strane Maharishi Mahesh Yogija koji je tvrdio da je dovoljno i jedan vrlo mali dio meditanata (drugi korijen od 1% ljudske populacije) da promijeni fizičku stvarnost uvodeći harmoniju i mir u svijest svih ljudi. Ovo nije ostalo samo na tvrdnji već postoje mnogi evidentirani slučajevi u kojima su malobrojni meditanti uspjeli smanjiti stope kriminala u promatranom razdoblju u pojedinim gradovima, a čak se i miroljubivo rušenje Berlinskog Zida 1990.g. i ujedinjenje Njemačke smatra uspjehom 7000 praktikanata TM meditacije.

Postoji bezbroj istraživanja i dokaza kako pojedinci ili skupine svojim mislima i emocijama mogu mijenjati ili utjecati na fizičke pojave, navedeni primjeri su samo kap u moru. Ovo ne spada u sferu vjere ili 'paranormalnih' sposobnosti već je posljedica same strukture svemira i čovjeka. Fizika, model holografske prirode stvarnosti i biološka građa čovjeka upućuju na činjenicu da čovjek svojim mislima i emocijama kreira svoju stvarnost. Kao što vidimo to je već dokazana činjenica.

Reference:

• Masaru Emoto - Poruke skrivene u vodi
• Na Rubu Znanosti - Transcedentalna meditacija

Svi smo jedno!

Cijeli ovaj članak je nepotreban. Samo služi kao blijeda skica, crtež malog djeteta kako bi naš logični i razumni dio uma (lijeva polutka mozga) imao dovoljno dokaza da povjeruje ono što svi mi već osjećamo i znamo srcem i dušom, a to je da je smo svi dio jedne cjeline, da svaka naša misao, emocija i akcija imaju posljedice za sve.

Svaki čovjek postoji s točno određenom svrhom, a to je da obogati ovaj svijet sa svojom jedinstvenom percepcijom, svojim uvidom, svojom kreacijom i svojom jedinstvenom energijom. Kao kap vode u vodopadu ili molekula koja čini dugu, iako na prvi pogled beznačajna i neutjecajna, tek mali dio cjeline, ta mala molekula može utjecati na cijelu dugu, davajući joj posebni 'štih' i veličanstveni spektar boja. I mi tako utječemo na cijeli svemir.

Svaka naša akcija i misao može biti uvjetovana ili strahom ili ljubavlju. Akcije, misli i osjećaji temeljeni na strahu stvaraju energije mržnje, nasilja, uništenja, bolesti koje se kao valovi nakon udara kamenčića u mirnu površinu vode šire i šire dok se od prve prepreke ne odbiju nazad nama u glavu. S druge strane, sve misli i osjećaji temeljeni na ljubavi, zahvalnosti, suosjećanju, inspiraciji, kreaciji stvaraju energije harmonije, radosti, blagostanja koje se na isti način propagiraju kroz cijeli svemir i opet vračaju nama, ali uvećane 1000 puta. Kad zasijemo sjeme, izraste biljka koja nosi na stotine i tisuće novih sjemenki. Tako je i sa sjemenom ljubavi: jedna dobra riječ, jedna dobra gesta, jedna pozitivna misao je tisuću puta jača od jedne negativne misli.

Ljubav je osnovna kreativna sila ovog svemira. Mi ljudi imamo moć da mijenjamo i stvaramo onu stvarnost koju želimo. Iskoristimo tu moć. Koristimo naš um i srce, odnosno energiju ljubavi. Naučimo voljeti. Nikada nije kasno. Kako pjesma kaže od sada da pa do kraja vremena imamo sve vrijeme na raspolaganju za ljubav. Kreirajmo mir, zdravlje, blagostanje na planeti, u svemiru, te u nama samima.

Kao što sam i u prethodnim tekstovima govorio, osnova bilo kakve promjene je jaki i osviješteni pojedinac. Poruke iz ovog teksta daju ključ za osobnu slobodu i moć pojedinca da promijeni stanje stvari na ovoj planeti ili bar u svojoj domeni (svoje zdravlje i percepciju života). Ovaj tekst dokazuje da je bolest izmišljotina uma i možda smo jedini planet u svemiru koji ima koncept nečega kao što je bolest. Međutim, dok god većina ljudi živi kao robovi, spremno izvršavajući tuđe želje i srljajući u očaj, nemoć i bolest, dok god ima nasilja bilo gdje na planeti, bilo nad čovjekom (rat) ili nad životinjama ili nad prirodom (istrebljenje, zagađenje) nema prosperiteta ni konačne slobode ni za pojedinca.

Teško je zaobići havajsku iscjeliteljsku filozofiju Ho’ponopono koja polazi od postavke da smo odgovorni za sve što se događa oko nas, da svi događaji na planeti, a i šire utječu na nas, ali isto tako imamo mogućnost utjecati na bilo koji događaj ili pojavu u društvu. Razdaljina i vrijeme nisu bitne. Ovaj tekst dokazuje to. Stoga zabijanje glave u pijesak i okretanje leđa problemima koji se događaju nekome drugome ili tamo negdje na drugom kraju planete ili ulice, nije baš mudri put, jer bilo čiji problem je ujedno i naš problem, ali i bilo čije veselje i radost je ujedno i naša. S druge strane naš vlastiti problem postaje problem za svih, stoga iako izgleda nevjerojatno da bi rješavanjem svojih problema i svojim vlastitim uzdizanjem ili otvaranjem srca mogli bilo kome pomoći osim sebi, činjenica je da se to događa, to je utkano u samu strukturu svemira, u svaki naš atom od kojega smo sastavljeni, jer ako do sada niste shvatili iz cijele ove priče, svi smo mi JEDNO.

Moj put

Ovaj tekst je nastao slučajno, ali ideja je bila toliko inspirativna da je nisam mogao zaobići. Ideja da je čovjek toliko moćan da svojim mislima, stavom i emocijama može mijenjati tu fizičku krutu stvarnost za koju su nam tvrdili da je strogo definirana raznim zakonima fizike, biologije i kemije je za mene sveti gral duhovne spoznaje o samom sebi kao čovjeku. Cijeli nam život govore da smo nemoćni, beznačajni smrtnici kojima preostaje da se što bolje snađu u ovom surovom svijetu i da je možda smrt jedina sigurna stvar u našem životu. Daju nam obrasce ponašanja, religije, zakone, govore nam da se moramo školovati pola života, zatim se razboljeti radeći ostatak života kako bi jedva preživjeli, te patiti pod teretom starosti i bolesti u mirovini čekajući neminovnu smrt. O kakve li tužne sudbine. Nažalost ovaj put je zajednički svima nama, a ono malo radosti i veselja u životu se uglavnom događa kao nešto sporedno ili bolje rečeno kao slobodna aktivnost, umjesto da bude obrnuto.

Sva ta bijeda i očaj ljudi na ovoj planeti su posljedica velike laži koju smo cijeli život 'gutali', laži da smo nemoćna bića, koja nemaju kontrolu ni nad svojim zdravljem, svojom prehranom, a kamoli nad ostalim aspektima svojeg  života. Međutim, prava istina je sasvim suprotna, mi ljudi smo veličanstvena bića, sposobna jednom treptajem oka, jednim bljeskom misli, poništiti sve zakone fizike, biologije i kemije pisane od strane zadrtih, uplašenih i ispranih akademskih mozgova. Ovdje se radi o jednostavnoj zamjeni teza: čovjek je sposoban kreirati tzv. fizičku stvarnost i to je njegova urođena sposobnost. Telekineza, telepatija, viđenje na daljinu, predviđanje budućnosti su samo male tričarije i jedan beznačajan dio ovih sposobnosti. Problem je što su nam govorili od rođenja da ne možemo ništa takvo. Kao kad pticu uvjerite da ne može letjeti. Stoga ovdje možda ne treba uopće dokazivati da svatko od nas može napraviti što god mu njegov um dopušta. Veći problem je uvjeriti čovjeka da opet slobodno može koristiti svoja krila, svoj um, svoju maštu, a da mu granice nitko ne može postaviti osim sam sebi.

Međutim, u ovoj stvarnosti smo suočeni s tom tzv. mračnom stranom, silama mraka, kontrolnim mehanizmom koji izgleda da vlada ovom planetom. Nije bitno jesu li to iluminati, masoni, Bilderbergovci, mali sivi vanzemaljci, reptili s Oriona ili nešto slično. Činjenica je da oni kontroliraju čovječanstvo strahom, a glavna im je hrana naša bijeda, očaj i svi ostali negativni ljudski osjećaji. To su energetski vampiri, ništa više, ništa manje. Svaki rat ili sukob namjerno kreiraju, sponzoriraju obje strane, a zatim se hrane energijama straha, nasilja i terora koje tada nastaju, kad krenemo jedni na druge s toljagama, revolverima i bombama. Njihovi mehanizmi kontrole nad svakim aspektom ljudskog života su iznenađujuće opsežni. Valjda im ulijevamo strah u kosti. Toliko smo jaki, samo smo zaboravili na to. Lažirane religije koje zatupljuju ljude, lažirana medicinska struka koja godišnje više ljudi ubija i osakati negoli iti jedan rat, lažirana znanost koja promovira reducirano, često lažirano znanje, lažirane države koje provode ekonomski teror nad svojim građanima (svaka država na planeti je u dužničkoj krizi), lažirano pravo izbora (kvazi-demokracija). Ali ono što je zajedničko svim ovim sustavima kontrole je jedan cilj, a to je: uvjeriti čovjeka da je nemoćan.

Kako bi George Oshawa rekao: naš najveći neprijatelj je naš najveći blagoslov. Ako ovu izjavu translatiramo na odnos nas ljudi i ove tzv. mračne klike koja vlada nama, onda možemo biti zahvalni što imamo tako moćnog neprijatelja, da nas kroz patnju, očaj ili boksačkim rječnikom rečeno, tjeranjem u kut ringa, navede da konačno počnemo koristiti sve naše moći i sposobnosti koje su nam urođene, da napokon zatražimo ono što nam po rođenju pripada, a to je znanje i moć da prekinemo taj krug patnje kako za sebe, tako i za cijelo čovječanstvo.

Stoga mene svaki put obuzme oduševljenje kad netko od nas napravi, dokaže, napiše, kaže nešto što nas oslobađa okova straha i nesigurnosti, oslobađa nas bolesti i straha od iste, što nam napokon vraća moć upravljanja vlastitim životom u naše ruke. Drago mi je da nas ima sve više koje dijele ovaj stav, a brojni znanstvenici i istraživači kao što su James Maxwell, Tom Bearden, Wilhelm Reich, David Bohm, Bruce Lipton dokazuju da medicina, biologija i fizika usprkos svim opstrukcijama od vladajućeg establishmenta može jasno i decidirano pružiti solidan znanstveni dokaz da je čovječe tijelo moćan entitet sposoban za puno više nego što su nam govorili (samoizlječenje je samo jedna od trivijalnih mogućnosti), da onkraj elektromagnetske energije, postoji orgonska suptilna energija, skalarni valovi, polje nulte točke koji mogu dati odgovore na probleme 'besplatne' energije, antigravitacije čime bi se jednom zasvagda zaustavilo ovo nesmiljeno pustošenje naše Zemlje. Jer da još jednom ponovim: svi smo mi jedno, razaranje, miniranje, zagađenje Zemlje, svjesnog entiteta (naše majke - Gaje), ne može proći bez posljedica i za nas ljude. Sve što činimo drugome, činimo sebi.

Čovjeka (sebe) shvaćam kao kreativca koji iz beskrajnog izvora neiskorištene potencijalne energije (recimo da je to vakum) koji nema nikakav definirani oblik niti funkciju svojim mislima, emocijama, a naposljetku i rukama, kreira nešto novo. To radimo svake milisekunde, svjesno, ali nažalost više nesvjesno, vođeni podsvjesnim umom. Stoga, umjesto da tu energiju trošimo na gluposti i tričarije, strah i brigu, na uvjetne reakcije na okolna zbivanja, možemo bez problema preusmjeriti tu energiju u nešto korisno i svrshishodno, kreirajući svijet u kojem bi se osjećali bolje, svijet u kojem bi vladala ljubav, mir, zdravlje i harmonija. Pošto znam da je sve ovo gore rečeno možda apstraktno za one ljude koji imaju stav tipa: hmm, ok dobro štivo, ali što ja tu mogu konkretno promijeniti u svom životu, ne mogu ništa, kako god okrenem, na.ebao sam. Pa evo, ja ću dati neke primjere, iako sam neke već opisao u 'Dosta je mraka'

Prvi konkretni primjer je konverzija potencijalno štetne hranu u životodajnu hranu koja donosi zdravlje. Naime, dosta dugo me fascinirao religiozni običaj (kršćanstvo i druge religije) u kojem se prije jela molilo u smislu zahvale Bogu na hrani. Ovo sam dosta dugo smatrao kao izrazom straha i bojazni da sutra možda na stolu ne bude ništa, pa je eto potrebno odobrovoljiti svevišnjeg da bude milostiv. To je bar bilo moje mišljenje kao zadrtog ateiste. Drugi slučaj koji me fascinirao odnosi se na slučaj opisan u knjizi Nulte Granice, kada Hew Len (glavni promotor havajske duhovne metode Ho'ponopono)  odvodi Joa Vitala u neugledni lokalni restorančić i časti ga masnim hamburgerom. Nakon jela, Hew Len pohvali hamburger te zove kuhara i osobno mu kaže da nikada bolji hamburger nije jeo, ostavljajući kuhara u čudu, jer hamburger je napravljen kao i svaki do tada, ništa specijalno. Kao zadrti vegetarijanac i sirovojedaš i ovo mi je bilo neshvatljivo. Masaru Emoto je isto dokazao da pozitivne i afirmativne riječi napisane na boci vode (volim te, prekrasna si), pa čak i na onoj iz gradskog vodovoda koje su prethodno bile u lošem energetskom stanju, mogu kreirati izvanredno lijepo oblikovane kristale, odnosno energija ljubazne riječi je u stanju energetski transformirati vodu koja izgleda vrlo lako upija energije iz okoline.

Iz svih ovih slučajeva ja zaključujem da našim emocijama, stavom i mislima možemo promijeniti strukturu hrane ili pića koje konzumiramo. Ako jedemo nešto sa zadovoljstvom i zahvalnošću prema onome tko je pripremio hranu ili tko nam je omogućio da je uopće konzumiramo (nije bitno jeli to Bog, majka Zemlja, roditelj, hranitelj), te ako usmjerimo pozitivne misli na tu hranu, onda čak i one potencijalno štetne tvari iz hrane (npr. masnoće iz mesa, teške metale iz vode iz gradskog vodovoda) koje bi nam mogle nauditi, mi u biti konvertiramo u nešto bezopasno, možda čak i hranjivo, nešto što nam pomaže zdravlju. Moguć je i drugi pogled, s pozitivnim energijama mi jednostavno dižemo naše vibracije na toliku razinu, naše svijetlo biva u nama toliko jako, da nam ništa toksično ne može nauditi, a da ono što je pozitivno i dobro, jednostavno se 'lijepi na nas' bez problema (kako Biblija kaže: pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ja ne bojim,..)

Inače mi 'orgonitaši' (oni koji izrađuju orgonite) ovo redovno primjenjujemo kod konzumiranja hrane i pića koju držimo na našim orgonitima prije konzumacije. Energetski osjetljiviji ljudi tvrde da u roku od 15 minuta, sva hrana biva energetski transformirana. Ovdje još jednom ističem kako čovjek svjesno svojim mislima i emocijama može pozitivno djelovati na fizičku stvarnost i istu mijenjati kao i 'pasivni' orgonit koji to radi zahvaljujući svojoj fizičkoj konstrukciji (iako ne vjerujem da je iti jedan orgonit u svojoj biti pasivan fizički predmet, on je puno više od toga..)

Da zaključim: konzumiranje hrane, pića i disanje zraka je proces u kojem izmjenjujemo energiju s okolinom. Ako to radimo mehanički, odsutni umom, nezahvalni ili čak ljuti, pod stresom, onda ta energija koju uzimamo nema nikakve koristi, dapače često se moramo oporavljati nakon jela (popodnevna siesta) da bi sve to svarili. Stoga predlažem da bar jednom u životu, ako to već niste, probate konzumirati hranu i piće pa i zrak, svjesno, s emocijama zahvalnosti i ljubavi, očistite um od gluposti i preusmjerite energiju u ove pozitivne i afirmativne misli i onda će vam vaša hrana i piće postati ukusnija, nećete imati osjećaj prežderavanja, a čak i kemijski tretirana hrana, zagađena voda ili zrak vam neće moći nauditi.

Drugi konkretni primjer je utjecaj na vlastito zdravlje svojim mislima i stavom. Ovdje postoji već dosta materijala i dokaza da je to moguće. Već prije spomenuti placebo efekt je znanstveno dokazana činjenica i tu nema tajni. Moj prvi izlet u tzv. 'alternativne' vode je bio pronalazak lijeka za svoje zdravstvene tegobe. Dok je klasična medicina prijetila skalpelom, skupim otrovima koje nazivaju lijekovima i uz to prijetila da je to jedina šansa i mogućnost za neko ozdravljenje ili bar doživotnu kontrolu bolesti, alternativa je nudila jeftine, svime pristupačne preparate i mehanizme koje trajno otklanjaju tegobe bez iti jedne nuspojave. Koloidno srebro, zaper, MMS, sungejzing, antiparazitni program Hulde Clark, samo su mali djelići velikog dijapazona tzv. alternativnih lijekova i mogućnosti koji vraćaju zdravlje na jeftin i siguran način. Ahaha, kakva promjena stvarnosti, od uplašenog pacijenta koji grize nokte po prljavim čekaonicama bolnica i trese se od moguće fatalne dijagnoze (neizlječiva bolest), imam znanje (čitaj moć) da ne samo da ozdravim od potencijalne bolesti, već da nikada do kraja života ne budem ni prehlađen. I zato to mi ne treba nikakav dr. prof. primarijus zadrtus. Povratio sam vjeru u veličanstvenu moć mog vlastitog tijela da se samo izliječi. Vjerujem svakoj svojoj najsitnijoj stanici u svom tijelu više nego svim knjigama cijele medicinske nauke napisanih u zadnjih par stotina godina.

Međutim, ovdje opet moram istaći važnost ljudskog uma, jer nije teško primijetiti da nekima ne može pomoći niti tona alternativnih lijekova. Ti ljudi su jednostavno zacrtali iz raznoraznih razloga da moraju biti bolesni, pa što bude. To je ok, to je njihov izbor. Ali s druge strane ovo daje jasan dokaz da za postizanje savršenog zdravlja ne treba nikakav vanjski lijek, već samo pozitivne misli i emocije, mir i harmonija. Već je dokazano da su praktikanti meditacije u prosjeku zdraviji i imaju jači imunosni sistem nego ostali ljudi.

Pitam se zašto to ne iskoristiti i za sebe i za svoje zdravlje. Ne odbijam sve biljne pripravke i lijekove s alternativne scene, ali zašto ne bih iskoristio i svoje ultimativno 'oružje' koje mi je pri ruci 24 sata na dan i relativno je besplatno, svoj um. Iako znam da podsvjesni um i svi sustavi u tijelu, sve moje ćelije, rade non stop na mojem zdravlju, da s obzirom na okolnosti pruže maksimum uvjeta za rast i regeneraciju, zašto im ne bi pomogli, svjesno usmjeravajući energiju tamo gdje je najpotrebnija kroz neku vrstu zahvale, vizualizacije savršenog izgleda bolesnog organa (npr. zuba), meditacije, opuštanja ili slično. Osim samog iscjeljenja, možemo ići korak dalje, zašto ne promijeniti ili utjecati na neki dio tijela s kojim nismo zadovoljni. Ne vidim granice za naš um. A ako netko misli da je ovo nemoguće, to je isto u redu, taj želi ostati u svojoj maloj samici i gledati na svijet kroz rešetke svog malog prozora, pa sretno mu bilo. Inače dokaz da se vizualizacijom može podići fizička sprema je navedena u knjizi Holografski Svemir u kojem se spominje eksperiment s tri skupine ruskih atletičara: jedna skupina je 100% vremena vježbala, druga je 75% vremena vježbala, ostatak vizualizirala da vježba, treća je 50% vježbala, a 50% vremena vizualizirala. Na konačnom testu je pobijedila treća skupina. Pametnom dovoljno...

Odnos stroja i čovjeka: kada čovjek koji tepa svom automobilu (ili avionu ili brodu), te ga smatra skoro kao živo biće, uvijek može očekivati da će mu auto pouzdano raditi onda kad je najpotrebnije, za razliku od odnosa kada auto tretiramo kao limenu kantu. Ovo možda zvuči malo nategnuto, ali u biti to nam je svima poznata činjenica. Kao jedan dokaz ću navesti da orgonizirano auto ili motor troše u prosjeku 15-20% manje goriva, a da se neki ljudi hvale da svojim umom mogu smanjiti potrošnju za još radikalnije postotke. Na to kažem: na zapadu ništa novo.

Orgoniti. Kad ih već toliko često spominjem, red je da i njih ubacim u priču...Ahh, kad se sjetim prvi put kad sam vidio te majušne stvarčice koje su 'navodno' štitile od zračenja. Tko bi to mogao povjerovati. A tek kad sam vidio orgonitaše (oni koji izrađuju orgonite) kako se hvalisaju da su s svojim orgonitima dozvali zračne elementale, svjesna bića Sylphove koje čiste zrak od chemtrailova, kako probijaju 'rupe' u chemtrail formacijama oblaka i čiste nebo, te pozitivno utjeću na okolinu čineći ljude smirenijima, opuštenijima, prirodnijima, zdravijima. Hehe, ludi kao kupus, nema što, ali eto i mene k njima. Iako postoji dosta dokaza o djelovanju orgonita na fizičku stvarnost, iako svaki tupomir (pa i ja) može osjetiti pozitivne vibre orgonita, da i nije tako, ideja da tamo negdje postoji neki predmet koji mogu bez po muke izraditi u kućnoj radinosti, a kojim mogu mijenjati svoj okoliš i sebe na bolje, čistiti nebo, iscjeljivati, dizati svijest ljudi, štititi od zračenja je bila previše genijalna da ne bih 'zajahao' na tom valu. Do vraga, još jedan pomak u shvaćanju ili kreiranju realnosti i to kakav. Iako još jednom tvrdim da su orgoniti samo 'štaka' (vidi: Snaga Ljubavi) kojom se mi ljudi oslanjamo na fizički predmet da obavi ono što i mi svojim umom i ljubavlju već sada možemo: a to je zaštiti se od svih vrsta negativnih zračenja, konvertirati štetna zračenja u pozitivna, utjecati blagotvorno na ponašanje ljudi, na zdravlje, na rast biljaka, na sebe i okoliš općenito. A da nisam pogriješio dokazuje sav prethodni tekst.

Moj chembuster orgonitni top Gordaana rastvara chemtrail tragove

Čovjek koji je buljio u koze je Hollywoodski prilog ovoj temi. Normalno, tamo je sposobnost čovjeka da umom utječe na materiju, prikazana kao crni humor, s krajnjim ishodom da se umom može ubiti životnija ili čovjek. Kakva glupost. Hollywood provodi čistu Goebbelsevu antipropagandnu politiku sa svojim kvazi-zabavnim smećem kojim osim što propagira nasilje i seks, te sve vrste nastranosti i perverzija, uvijek ismijava i izvrgava ruglu normalne sposobnosti čovjeka ili neki ispravan pristup životu oslikava kao nešto nenormalno i ludo. Ovaj film promovira staru vježbu za um, a to je razbijanje oblaka umom. Ovo svakako preporučujem kao dobru vježbu, nije teško, a sigurno ćete uspjeti. Iako sam čin 'razbijanja' meni ne leži, više volim misliti da radim čišćenje neba od chemtrailova, pa vizualiziram što mi padne na pamet (recimo kristale vode) kako čiste nebo. Opet ponavljam, ako čišćenje neba može izvesti orgonitni uređaj, onda tko kaže da i mi sami to ne možemo svojim umom. Oho!

Slanje ljubavne energije ili 'boostanje' je tehnika kojom se svjesno šalje ljubavna energija ljudima, biljkama, životinjama, zemlji, mjesecu, itd. Ljudi su dizajnirani da šalju energiju ljubavi. Ništa ne može odoljeti čistoj energiji četvrte čakre. S ovom tehnikom se može pomoći voljenim osobama, ali i još važnije, može se zaštiti od eteričkih napada i negativne energije onih koji imaju negativne primisli. Tehnika je opisana na www.donebydooney.com, pomaže u održavanju vlastite aure i energije čistom, a temelji se dosta na vizualizaciji. Svakako preporučujem kao jednu jednostavnu i korisnu tehniku.

Mislim da sam opisao mnoštvo primjera, koji mogu biti praktični, korisni i inspirativni. Vrijeme da počnemo koristiti taj naš um na pravi način. Um treba malo vježbati, malo ga potaknuti, sve ove gore tehnike pružaju pravu priliku za to. Ono što sam primijetio u ovom svijetu gdje su ljudi svedeni na robove je to da smo izvrgnuti konstantnom programiranju i zatupljivanju uma i to se najviše radi tzv. tehnikom rutine. Uvijek idemo u isti sat na posao, istom rutom, čekamo u redovima na semaforu, redu za kruh i tako dalje. Najgore je kad nam životi postanu robovi rutine i kad stvorimo neke navike. To nam garantira da ćemo uvijek ostati u svojoj maloj kocki, zatvoru uma. Stoga kao neku vrste motivacije svog uma, intelekta, svijesti i duha probajte si razbiti svoju rutinu, svoje navike. Putovanje nije loše za početak, promjena sredine. Ali može i nešto manje: probajte promijeniti uobičajenu rutu kojom idete na posao ili kojom se šećete, krenite u suprotnom pravcu, vidjeti ćete neke nove detalje koje prije niste uočili. Promijenite mjesto na koje se obično idete kupati na plaži i slično. Promijenite si uobičajenu boju odjeće. I sitnice su dovoljne da se promijeni percepcija, da se izgrade nove neuralne mreže. Dokazano je da svaki novi pokret tijela razvija nove dijelove mozga, stoga se probajte baviti plesom ili počnite raditi sa svojim tijelom nešto što do sada niste (yoga). Nije slučajno da tai-chi, yoga i ostale istočnjačke vještine pažljivo koriste pokrete tijela za duhovni i mentalni razvoj.

Mogao bih pisati još tomove materijala, parola i svega, ali nema potrebe, onaj tko je razumio, razumio je, onaj tko nije i neće, ili možda hoće, ali jednog drugog dana, nebitno. Ovo su bili neki moji mali 'trivijalni' primjeri kako je moguće promijeniti svoju stvarnost ili možda samo svoju percepciju, svejedno. Nadam se da će netko naći inspiraciju u svemu ovome da se i sam iskuša u toj promjeni, zašto ne, zar ste tako zadovoljni postojećim stanjem da ne bi ništa mijenjali? E pa ja nisam, stoga mijenjam sve što mi se ne sviđa i uvijek sam željan novog znanja, kako bi se prisjetio moći koja još u meni spava. Stoga, djeco moja, probudite se, sjetite se da imate krila, vrata krletke su otvorena, ništa vas ne sprječava da poletite....

Print