Projekt Tirkizna Šuma

19 March 2018.

Sjedeći na svom omiljenom mjestu za kontemplaciju na malom brdašcu, dijelu Kozjaka, u neposrednom kontaktu s Majkom Zemljom s svojim bosim nogama, pozornost mi je privukla buka, možda više neodređeni šum gradskog života, možebitno tutnjave cestovnog prometa, možebitno stvarni šum velikih strojeva iz Cemexa (bivšeg Dalmacija Cementa). Svaki planinar koji se penjao na Kozjak zna da se taj neugodni šum čuje s skoro svake točke južne strane Kozjaka, a toliko je prezistentan da se skoro svaki Kaštelanin, ali i svaki čovjek koji živi u gradu i navikao na taj 'bijeli' pozadinski šum.

Ta pozadinska buka gradskog života koju rijetko tko više zamijećuje me upravo i podsjeća na veliki mlinac koji se uporno i uporno okreće i doslovno isisiva život iz ljudi koji jadni u ispunjavanju svojih 'obveza' (kako li to samo stresno zvuči) više i ne primjećuju kako se lagano 'zakuhava' voda u kojoj kao ribe plivaju pokušavajući preživiti. Živeći takvim stilom života (besmislenim ili non-sense) većina ljudii više nije senzitivna  za ono što se događa oko njih, pa štoviše ignorira i ono što se događa i u njima samima često se iznenadivši kako 'najednom' obole. Učestali, skoro svakodnevni zvuci sirena hitne pomoći i prepuni odjeli u splitskim bolnicama više sliče na neke slike iz rata. Kad bolje promislim, rat se uistini vodi, i to nemilosrdni tihi rat protiv čovjeka, njegovog integriteta, mentalnog i fizičkog zdravlja, samog života. Problem je što većina ljudi nije svjesna ovog 'tihog' rata koji nikad nije objavljen i koji se ne prati uživo preko CNN-a ili nekog drugog  televizijskog programa.

Kao što je Andre ispravno primjetio (lik iz filma iz 1981.g) grad predstavlja jedan veliki koncentracioni logor u kojem ljudi ispunjavanju besmislene zadatke, doslovno radeći Sizifov posao, prevrčući jednu gomilu gluposti za drugom. Svaki gradski čovjek je ujedno i stražar logora te čini sve kako bi spriječio ili bar otežao da netko ne odluta iz zacrtanog obrasca razmišljanja i djelovanja koji se možda može svesti na dvije osnovne radnje: zaradi novac, troši novac i opet tako ukrug (kao mali pokusni miš koji se vrti u krug na svom kolutu u svom malom kavezu).

Bez obzira na sve ljudi se ipak većinom bude iz hipnoze, postajući svjesni nakaradnosti sistema u kojem žive. Uviđajući da se čovječanstvo ubrzano budi, vladari iz sjene, oni kojih ima manje od 0.1% svjetske populacije, ali koji drže 90% resursa/novca/poluga moći u svojim rukama, mračne sile kako ih ja zovem, koje imaju itekako koristi držati ljude zagljupljene, uspavane ili u grčevitoj borbi za vlastiti opstanak uviđaju da im kontrolni mehanizmi pomalo pucaju, stoga sav svoj fokus usmjeravaju na ubrzano uvođenje 'nove' tehnologije za koju se nadaju da će im pružiti bolju kontrolu nad svakim pojedincem na planeti te jaki propagandni mehanizam i još jednu moćnu polugu kontrole uma nad masama. Internet, Facebook, tzv. 'pametni' telefoni i ostali komunikacijski, multimedijalni i tehnološki 'gadgeti', naprave i aplikacije toliko okupiraju ljude, tako da i ono malo slobodnog vremena provode fokusirajući svoju energiju na obične gluposti, prepucavanja, tzv. lajkanja i dislajkanja, komentiranja podmetnutih i lažno kreiranih događaja, na seks, nasilje kao što su sport i ratni sukobi i slične stvari koje ljude drže 'zaključane' u niskim vibracijama.

Kako bi se obranio od mora gluposti kojima je zatrpan svaki dan preko svih tzv. novih tehnoloških kvazi-informacijskih (bolje rečeno propagandnih) kanala, čovjek prelazi u tzv. obrambeni mod, jednostvano se 'zatvara', postaje otuđen, neosjetljiv, bez empatije, brine se uglavnom za sebe, a istovremeno postaje vrlo agresivan i nasilan ako nekoga doživi kao prijetnju, odnosno ako mu netko stane na put. U ovom 'obrambenom' modu kad čovjek strahuje za svoju ekonomsku budućnost, kad doživljava druge ljude kao 'konkurenciju' i prijetnju u smislu dobivanja posla, novca, statusa (natjecateljsko razmišljanje koje su nam usadili već u školskim klupama s sistemom ocjenjivanja), čovjek nema jasan uvid u ono što se događa, ne može se razvijati bilo duhovno bilo mentalno, te bira najlaški put, a to je da bude još jedna cigla u zidu, odnosno da ostane u svojoj kocki, da nikad ne razmišlja izvan te kocke (out of box thinking) i da poslušno radi ono što i drugi rade, te ono što su radili njegovi roditelji, što radi većina, zato jer je netko nekad rekao da je to jedini ispravni put.

Daljni razvoj početne misli:

1. Čovjek vs Sistem
2. Planetarna katastrofa
3. Projekt Tirkizna Šuma
4. Kodeks ponašanja
5. Ratnici duginih boja, probudite se!

Čovjek vs. Sistem

Ovaj uvodni tekst iako izgleda možda obojan 'crnim' ili 'teškim' bojama, predstavlja moj pogled na svijet oko mene. Riječi i misli iza ovog teksta nisu nastale slučajno, već su nastale kao plod iskustva običnog čovjeka koji je iskusio život u ljudskom društvu ili 'sistemu' iz prve ruke. Smatram da je današnje društveno uređenje destruktivno kako za samog čovjeka, tako i za cijelu planetu i svako živo biće na njoj, zato je ovaj sistem u biti jedno pomahnitalo čudovište koje gazi i guta sve pred sobom, kao pravi Frankenstein, bez ikakve kontrole.

Pažljivo razmatrajući kako se boriti protiv sistema, pa i bilo čega drugoga, došao sam do spoznaje da je najbolji put jednostavno ne-davanje svoje energije sistemu. Ovo ne znači da ignoriram sistem ili bilo što negativno, ali ne želim više davati svoju energiju državnom, političkom, bankarskom, farmaceutskom, ratnom i ostalim 'sektorima', odnosno mračnim ekspoziturama sistema koje samo sišu životnu energiju čovjeka i planete. Npr, ne jedenjem mesa, više ne financiram industrijsko uzgajanje stoke koje je u biti masovno nasilje i trovanje životinja, pa i ljudi i planete. Uzgajanjem vlastite hrane prestajem biti ovisan o trgovačkim švercerskim lancima i umjetnoj GMO sintetičkoj hrani. Održavanjem i brigom za vlastito zdravlje, ne financiram farmaceutski sektor. Ne izlaskom na izbore, ne pisanjem peticija, i ne praćenjem dnevne politike, ne podržavam tzv. državnu korumpiranu parazitsku strukturu. Ovi koraci su možda mali, ali za mene osobno su značajni i predstavljaju prve korake prema istinskoj slobodi.

Činjenica je da sistem ovisi i doslovno se hrani našom energijom, energijom ljudi. Ako mu uskratimo ovaj dotok energije, sistem bi se trebao sam od sebe urušiti. Međutim, iz vlastitog iskustva znam da je vrlo teško izaći iz sistema. Pa čak i 'bijeg' u neko zabito mjesto ili u šumu nije dovoljan, jer skoro ne postoji više mjesto na planeti gdje smrad i zagađenje ljudske 'civilizacije' nije dosegao u obliku niskih vibratornih misaonih obrazaca, kiselih kiša, chemtrailova, pojačane radioaktivnosti, te ekstremnih vremenskih neprilika uzrokovanih neodgovornom manipulacijom klimatskih prilika. Stoga smatram da u konfrontaciji čovjeka s sistemom treba primjeniti osnovnu taktiku Aikido borilačke vještine, koja se sastoji u tome da se energija neprijateljskog poteza transformira na način da pomaže onome tko se brani (čovjeku), odnosno da odmaže napadački nastrojenom protivniku, odnosno u ovom slučaju sistemu. Ovaj proces transformacije negativne energije u pozitivnu je meni osobno dobro poznat jer je ovo princip na kojem svaki orgonit funkcionira.

Ova taktika obuhvaća par koraka. Prvi korak je da svaka energija koju sistem odašilje u smislu pokoravanja i zatiranja čovjeka i prirode u obliku zakona, propisa, nasilja, otrovane hrane, vode, zraka, svaki pokušaj kontrole ume i tijela čovjeka, daje nama ljudima moralno i svako drugo pravo da na sve to kažemo odlučno NE i da se ne obaziremo i da se oglušimo na svaku naredbu koja u konačnici ima za rezultat ugnjetavanje čovjeka i prirode. Pitam se jeli normalno da se provodi nasilno cijepljenje djece s toksičnim supstancama s velikom šansom smrtnog ishoda ili izazivanja teške bolesti (autizam). Pitam se jeli normalno da banke, privatne kompanije imaju pravo stvarati novac iz ničega i pomoću nemilosrdnih kamata uz potporu državnog sudbenog i policijskog nasliničkog aparata doslovno pljačkati imovinu građana (Primjer je ozloglašeni zakon o ovrsi po kojem se za 100Kn duga čovjeku može oduzeti sve što ima). U novije vrijeme, pojavljuje se sve više hrabrih ljudi, tzv. zviždača, ljudi na odgovornim pozicijama unutar sistema, koji su svojim hrabrim istupima razotkrili ove mračne i nehumane aktivnosti sistema otkrivajući svu nemilosrdnost sistema u odnosu prema svakom živom biću na ovoj planeti. (Primjer: Jon Virapen - Nuspojava smrt).

Smatram da se 90% loših stvari na ovoj planeti upravo i događa jer većina ostaje nijema ili daje prešutni pristanak da se zločini i dalje nastave pod utjecajem propagandne mašinerije (Noam Chomski - Manufacturing consent)

Drugi korak u konfontraciji s sistemom je korištenje samih resursa ili alata sistema u svrhu širenja svjetla i dobra na planeti, a koji su bili prvobitno namijenjeni za ugrožavanje slobode i zdravlja ljudi, . Primjer je novac. Ako se novac mudro koristi i usmjerava k ljudima i projektima koje donose slobodu, zdravlje i harmoniju na planeti, onda se energija novca usmjerava na svjetlu stranu odnosno novac biva korišten na dobrobit čovjeka i planete. Drugi primjer je tehnologija koja se danas većinom koristi za praćenje, prisluškivanje i organiziranu masovnu kontrolu uma i doslovno pranje mozga (lobotomija na daljinu). Ova tehnologija se može iskoristiti za povezivanje ljudi s svjetlim namjerama, širenje istinitih informacija, ali i za kreiranje uređaja koje doprinose slobodi i zdravlju čovjeka (npr. zapperi i uređaji za proizvodnju besplatne i čiste energije iz vakuma).

Treći korak je unutarnjo čišćenje, odnosno čišćenje 'sistemskog' načina razmišljanja i percipiranja stvarnosti na temeljima ega, nadmoći, mržnje, ljubomore, straha od osude, natjecateljskog načina razmišljanja, te otvaranje mjesta nečemu novome, prostranstvu ljubavi unutar sebe, prostranstvu gdje vlada suosjećenje, prijateljstvo, razumijevanje, dobrota, skromnost, mir i blaženstvo. Ovaj unutarnji rad i čišćenje je uvijek najteži dio priče jer češće i lakše analiziramo i kritiziramo druge, dok svoje 'sjenke' izbjegavamo.

Četvrti korak je usmjeravanje svoje energije u ostvarivanju višeg cilja u životu. Ovdje je bitno shvatiti svoju predodređenost, odnosno osjetiti strast, kad radiš nešto iz ljubavi, s željom i voljom, bez obzira koliko to suludo ili uzaludno nekom drugom izgledalo ili koliko je ta aktivnost profitabilna. Kad čovjek ovo jednom shvati, onda je nezaustavljiv, većinu života je u visokim vibrama i jednostavno više nema vremena davati svoju energiju sistemu ili bilo kojem parazitnom obliku života/strukturi koja samo siše tuđu energiju.

Čestim boravcima u prirodi u neposrednom kontaktu s živim i raznolikim čudesnim svijetom naše Majke Zemlje, naše Pache Mame, došao sam do spoznaje da je proces unutarnjeg čišćenja i postizanja sklada i harmonije duha i tijela, najlakše izvesti u neposrednom doticaju i dubljem povezivanje s prirodom, odnosno Majkom Zemljom. Ovo ne znači ići u šumu na neko zabito mjesto i samo meditirati, već osluškivati šum mora, potoka, vjetra, pjev ptice, uživati u razigranom letu bumbara, a možda čak uživati u predivnoj tišini, kako okolice, tako i svog uma.

Nakon nekog vremena, čovjek pomalo shvaća svu dobrotu, razigranost, želju za životom, želju za regeneracijom, veselu i optimističnu narav prirode, te uviđa je naša planeta živi svjesni entitet. Iako sam ovu informaciju i znanje imao i prije, sve dok sam nisam ovo samostalno spoznao, nisam shvaćao dubinu te veze koju svi mi ljudi imamo s Majkom Žemljom. I moram reći da mi je baš drago da ovaj naš planet nije samo beživotna stijena koja se bezveze vrti po svemiru već da je savršena i precizna kreacija stvorena u istom nadahnutom momentu stvaranja i ljubavi našeg primarnog kreatora (ako želiš čitaj: Boga) u kojem smo i mi ljudi stvoreni da živimo kao jedna cijelina.

Ovo nije samo duhovna spoznaja već i fizikalno dokaziva činjenica. Gradivni elementi Zemlje i čovjeka su isti. Oboje imamo veliki udio vode i kristala u našem tijelu. Energetsko polje u obliku torusa je isto i kod čovjeka i same planete. Energetski centri, sistem čakri i energetski meridijani kod čovjeka i Zemlje su slični. U biti čovjek je holografski preslik Zemlje (mikro razina odražava makro razinu), a s njom je čovjek povezan, ne samo zrakom koji udiše, vodom koju pije, hranom koju jede (što je sve dar obilja iz njedara Majke Zemlje) nego je povezan i energetski na način da je svaki čovjek mala neuronska sinapsa, živa stanica Zemlje. Sam čovjek je sastavljen od 50 triljuna stanica, malih svjesnih entiteta koje skladno rade i održavaju naš organizam živim, vitalnim i pokretnim. Mi ljudi i svako živo biće na planeti predstavljamo skup stanica Majke Zemlje, mi smo njen organizam. Ako netko misli da mi možemo živjeti bez Zemlje ili da Zemlja može bez nas ljudi, mislim da se grdno vara. Pitanje ostaje na nama da li ćemo i dalje slušati i pokoravati se sistemu koji nas je cijeli život utrenirao da doslovno uništavamo živi organizam na kojem i od kojega živimo ili ćemo napokon poslušati srce svoje i stati u obranu svog zdravlja, slobode, vlatitog integriteta i svoje planete na koju smo slobodnom voljom odlučili da dođemo, kao ponosno ljudsko biće te kreirati doslovno raj ovdje i sada na planeti, veliko prostranstvo ljubavi u kojem vlada zdravlje, sloboda, sreća, smijeh, uvažavanje u kojem je gušt živiti i napokon biti!

Čvrsto vjerujem, dapače znam svakom ćelijom svog bića da je pravi put izlaska iz sadašnjeg Frankstein sistema povezivanje s prirodom, s Majkom Zemljom, koja nas uvijek čeka otvorenih ruku, u želji da se naša srca napokon povežu. Na ovaj način čovjek dobiva jasniji uvid te se lakše povezuje s svojim višim JA i postaje svjestan svoje osobne snage i moći da promijeni sebe i svijet oko sebe na bolje. Ovo je individualni put koji svaki od nas svojom voljom bira. Ako i dalje gradite i planirate svoju budućnost u sklopu i na temeljima i pravilima sistema onda je to po meni pogrešan izbor jer je urušavanje i samodestrukcija sistema odavno počela (ekonomski, ekološki, moralno, fizički) i pitanje je dana će sve pasti kao kula od karata jer sistem je u svojoj pravoj biti jedna obična fikcija, iluzija i jedan slabašni mađioničarski trik koji je danas u doba snažnog kozmičkog svjetla lako prozreti.

Reference:

• Zvono istine
• Arthur - Love for Life - We stand for NO SYSTEM
• Bruce Lipton - Spontana Evolucija - Naša svijetla budućnost

Legendardni Bob Marley: oslobodite se mentalnog i duševnog robstva

Planetarna katastrofa

Nalazimo se na rubu planetarne katastrofe. Zemlja se sve teže i teže nosi s ogromnim zagađenjem i oblakom negativnih vibracija koje mi ljudi svojim svakodnevnim aktivnostima, načinom razmišljanja i svojim negativnim osjećajima generiramo. Sav bol, ljudsku patnju i nasilje prema njoj (nemilosrdna sječa šuma, vađenje ruda, nafte i ostalih resursa, zagađenje zraka, vode, tla) Majka Zemlja pokušava zatomiti u sebi, pokušavajući dati šansu svojim stanicama, svojoj djeci, nama ljudima da prekinemo s agresivnim aktivnostima i krenemo na put čiščenja, iscjeljivanja, opraštanja. Odnosno svaki dan dobijamo novu šansu da od kancegorene, samodestruktivne i opasne stanice pređemo u stanje svijesti i djelovanja kad smo od pomoći sami sebi te naposljetku i Majci Zemlji.

Po riječima Anastazije planetarna katastrofa je već jednom izbjegnuta i to zahvaljujući isključivo dobrim i plemenitim ljudima koji su svoj život posvetili uzgajanju biljčica u svojim malim vrtovima. Osjećajući svaku ljudsku ruku punu ljubavi i poštovanja, Zemlja je uspila smognuti snage i još izdržati i čekati na nas ostale da se napokon probudimo i svjesno izađemo iz ovog komatoznog sna, iz ovog komatoznog sistema.

Planetarna katastrofa se može pojaviti u obliku potresa, poplava, odrona zemlje, vulkanskih erupcija, ledenog doba, suša, ogromnih požara, okretanja magnetskih polova Zemlje. Ako netko to još nije primjetio, sve ove stvari se na manjoj skali događaju sve učestalije, iz godine u godinu. I to su samo poruke upozorenja Majke Zemlje da se krećemo pogrešnim putem kao ljudsko društvo. Umjetna modifikacija klimatskih prilika i umjetno izazivanje potresa tzv. HAARP sustavima i chemtrail operacijama je odavno izvan svake kontrole i njeni kreatori više ne mogu bitno utjecati na ove stvari već samo unose dodatni kaos u ionako kaotičnu situaciju.

Kao mjerilo koliko smo daleko od ruba katastrofe je stupanj zagađenosti voda (rijeka, potoka, mora). Kad više ne budemo imali dovoljno izvora pitke vode, pitam se kakva li nas budućnost očekuje? Nedavno (ožujak. 2018.g.) splitska rijeka Jadro, nekoć splitski ponos i simbol čistoće pitke vode, se opet zamutila do te mjere da je proglašena neupotrebljivom za piće. Ovo se događalo i prošle, 2017.g. Ove jasne znakove upozorenja rijetko ili nitko ne shvaća ozbiljno.

U prosincu 2016.g. područje Splita je pogodio jak potres s epicentrom kraj Čiova. Po mom osobnom iskustvu, taj potres sam doživio kao jecaj, kao drhtaj suzdržavanja od plača Majke Zemlje. Vrlo je malo trebalo da taj potres bude katastrofalan za šire splitsko područje. Sve su češće bolesti koje pogađaju stabla, naše glavne opskrbljivače kisikom te ujedno i hranom. Bolesti i nametnici koji napadaju masline, palme, te sad u novije vrijeme i zimzelena stabla na splitskom Marjanu (potkornjak) nisu samo niz slučajnosti, već jasne poruke prirode da nešto krivo radimo.

Hvata me tuga dok gledam ogroman kamenolom Cemexa i slušam skoro svakodnevno miniranje stijena. Kamenolon je doslovno uništio vizuru Kozjaka, poremetio i onečistio prirodne tokove podzemnih voda, uništio stanište za razne životinje, te uništenjem površinskog zelenog sloja dodatno oslabio stabilnost zemlje i njen kapacitet generiranja kisika. Ovdje moram spomenuti ogroman trud i uspjeh udruge Sunce koja je spriječila Cemex da koristi otpad kao gorivo za svoje peći te tako dodatno pojača zagađenje zraka iz njenih dimnjaka.

Mislim da svatko s svojim očima, ma gdje god živio može uočiti negativne stvari koje se događaju s okolišem. Problem je što rijetko tko shvaća ozbiljnost situacije i činjenicu je da smo na rubu globalne prirodne katastrofe. U pokušaju spašavanja vlastitog života Zemlja će biti prisiljena eliminirati svoje bolesne stanice, odnosno drugim riječima, nažalost većinu ljudske populacije. Međutim, nikad nije kasno za promjenu. Svakim novim danom nam je ponuđena šansa da uzmemo konce sudbine u vlastite ruke i da promijenimo tok budućnosti planete, svoj vlastiti i cijelog čovječanstva.

Reference:

• Udruga Sunce
• Poruka starije braće iz južnoameričkog plemena Kogi
• Anastazija - potomak stare Vedruske civilizacije

Projekt Tirkizna Šuma

Plan, ideju, možda više san i viziju iz budućnosti (nadam se ne daleke) ovdje izlažem jer za to imam želju, volju i energiju i svjestan sam da je više ljudi moćnije nego pojedinac. Sretan sam i zahvalan sam ako mi se netko pridruži, pa bar i s jednom mišlju podrške.

Ideja o Tirkiznoj Šumi je nastala kad sam ugledao jedno malo stablo usred Cemex-ova kamenoloma na Kozjaku. Sve oko njega su bile ogromne rupe nastale nemilosrdnim vađenjem tupine za proizvodnju cementa, ispunjene kišnicom koje su kreirale ogromne kiše ovh zadnjih mjeseci. Boja tog jezera ima nevjerovatno zelenkasto-plavu odnosno tirkiznu nijansu. Tirkizna boja je boja orgonskog biona kojega je Wilhelm Reich našao kao najmanju česticu koja je nositelj orgonske energije. Tirkizna boja je boja radiantne iskre, nove vrste čiste energije koju je John Bedini pronašao u svom laboratoriju dok je izrađivao uređaje za korištenje električne energije iz vakuma. Tirkizna boja je boja života, boja orgonske energije.

Razmišljajući što je najbolje rješenje za kamenolom i spas tog malog stabla, došao sam do ideje i vizije da se na mjestu kamenoloma kreira šuma, a da se dijelovi kamenoloma pretvore u prekrasna jezera koja bi se napajala s vodom iz prirodnih tokova Kozjaka. U pošumljavanju kamenoloma bi mogao sudjelovati svaki čovjek s svojim stablom o kojem bi se kasnije i sam brinuo. Ljudi koji imaju smisla za uređenje okoliša ili obični kreativci bi mogli svoje vizije o uređenju okoliša i prirode slobodno prakticirati na tom području. Preduvjet za projekt bi bilo zatvaranje svih tvornica Cemexa, uključujući i pogone koje se nalaze u neposrednoj blizini izvora Jadra, te svih kamenoloma na Kozjaku te onih koji se nalaze blizu izvora Jadra. Umjesto tih ružnih pogona, možda glavnih zagađivača zraka, tla i vode na području Splita, mogle bi se zasaditi šume i to posebne šume tzv. šume hrane koje bi sastojale od jestivih biljaka, voćaka i sličnih stabala. Kako je cement i dalje glavni građevinski materijal, na području bivših pogona Cemexa bi se mogle zasaditi testna polja konoplje od koje bi se mogao izrađivati cement ili opeke od konoplje te ostali produkti od konoplje. Proizvodnja konoplje je višestruko ekološki prihvatljivija, a zgrade od konoplje su zdravije za stanovanje.  Bivši radnici Cemexa bi se mogli organizirati i voditi ovu novu vrstu proizvodnje.

To je ideja, vizija i projekt o Tirkiznoj Šumi. Intencija je da se zacijele rane koje smo nanijeli Zemlji, da se pošumljavanjem stvore nove zelene oaze, nova pluća grada, da se uključi što više ljudi, djece, mladih, starih koji bi se osobno brinuli o svojim stablima koje su sami posadili. Da se zaštite podzemni i nadzemni tokovi voda. Da se uklone teški zagađivači iz okoline i da se ponudi alternativa štetnom cementu u obliku konoplje. A kao vrhunac bi bio sađenje šume hrane u kojem bi svatko tko je sudjelovao u ovom projektu imao svoj mali izvor ekološki uzgojene hrane.

Ova ideja i vizija nije moja, ja sam je samo primio iz našeg zajedničkog polja svjesnosti, polja koje činimo svi mi ljudi. Ja je ovdje dijelim s svakim tko je smatra vrijednom pažnje, da je sam dalje gradi, usavršava ili da kreira slične, manje ili veće projekte, vizije na svom području. Vjerujem da svi u sebi imamo jaku želja da pomognemo sebi i Zemlji, da poboljšamo kvalitetu života, svoju vlastitu, svoje zajednice pa i cijele planete u konačnici. Stoga poziv i poruka svima koji su se u ovom trenutku našli s ogromnom količinom energije u obliku novca u svojim rukama i koji pomalo shvaćaju da je gomilanje materijalnog bogatstva put koji vodi dalje od istinske biti i svrhe čovjeka: uložite svoj novac i energiju u otkup i zatvaranje svih pogona koji nanose štetu Zemlji i ljudima. Počevši od tvornica cementa, pa sve do tvornica oružja. Istovremeno kreirajući infrastrukturu koje nude alternativna rješenja, zasnovane na čistoj i ekološkoj proizvodnji i s intencijom edukacije, osposobljavanja i uključivanja zajednice u nove projekte, koji bi osim neposredne ekološke koristi (čista hrana i voda) donijeli i druge koristi (zdravlje, materijalnu sigurnost).

Svjestan sam da je ideja o Tirkiznoj Šumi kao sjeme koje je posađeno u Zemlju. Očekivati da će ovo sjeme niknuti već sutra je preoptimistično, ali sam uvjeren sam da će ova ideja kao i mnogobrojne slične ideje koje već rastu kako u našim srcima, mislima, konkretnim planovima ugledati svjetlo dana, odnosno da će se manifestirati ili se već manifestiraju, jer misao i ideja je bila u početku svega materijalnog što vidimo oko sebe.

Ulia - tirkizni dijamant

Kodeks ponašanja

U međuvremenu, dok Tirkizna Šuma pomalo raste u tom vibracijskom/eteričnom polju stvarnosti još nevidljivom ljudskim očima (samo u srcu), ovdje ću izložiti svoj osobni plan, kodeks ponašanja, razmišljanja i djelovanja, usmjeren da na svakodnevnoj bazi donesem više svjetla i dobrote i pomoći Majci Zemlji, sebi, ostalim ljudima, ali i svim živim i svjesnim bićima koji obitavaju na Zemlji.  Ako netko smatra korisnim (ili već primjenjuje) neke od metoda/ideja koje ću opisati to je odlično, jer je svaka mala intencija, misao, radnja u širenju svjetla od ogromne pomoći.

Evo par koraka kako ostati povezan s svojim višim JA te s Majkom Zemljom, te biti od pomoći sebi i silama svjetla:

Vibracija i misao

Svaka naša misao ili vibracija se instantno širi svemirom. Naša je odgovornost da u svakom trenutku budemo svjesni naših misli i vibracija koje odašiljemo u prostor. Kako mislimo i kako se osjećamo, tako zacrtavamo svoju vlastitu budućnost, ali i planete na kojoj živimo. U ovom suludom i izopačenom sistemu u kojem živimo gdje vlada stres, nasilje i strah, teško je sresti čovjeka koji može ostati 100% svoj tijekom cijelog dana i misliti pozitivno većinu dana. Ali ništa zato, svaki put počinje malim koracima, dapače veći je izazov. Evo par ideja:

Svaku priliku tijekom dana koristim da zahvalim Majci Zemlji: kad popijem čašu vode, znam da je to njezin dar. Kad perem zube s pastom na bazi praha stabla Neem, zahvalim se tom stablu. Kad se ujutro umivam, zahvalan sam na obilju vode te svojim rukama čistim i donosim svjetlo u svaku molekulu vode od one koju držim u ruci i s kojom se prskam po licu pa sve do zadnje molekule vode do izvora. Kad izađem na trijem i osjetim hladni zrak na svom licu, svim svojim tijelom, udahnem ga punim plućima i zahvalim svakom stablu na tom poklonu te Majci Zemlji na obilju zraka.

Ovo su mali, sitni, na prvi pogled beznačajni primjeri, svatko će za sebe moći naći i bolje primjere u kojem postaje svjestan nevjerovatne dobrote i obilja u kojem uživamo svaki dan, a koji nam nesebično poklanja naša Majka Zemlja. Ako čovjek tokom dana promisli miljun misli, ne košta ništa ako bar jednu misao uputimo s zahvalnošću Majci Zemlji. Ovo možemo raditi u uredu, na poslu, kod kuće, uvijek i svugdje, jer ako malo bolje primjetimo sve oko nas je dar Majke Zemlje, svaki dio namještaja, drvo koje ložimo u pečici, opeka u zidu. Ove male misli mogu postati dio rutine, dio svakodnevnice, mogu zamijeniti loše misli i navike, a tokom vremena mogu imati prevagu nad lošim mislima i na kraju možemo većinu dana emitirati dobre vibre. Dobro ćemo se osjećati, bit ćemo povezaniji s sobom, s Zemljom, bit ćemo i fizički zdraviji, veseliji, imat ćemo neke nove ideje (win-win situacija).

Držanje kristalne špice oko vrata je dobar način povezivanja s Mjakom Zemljom. Zašto ne bismo 24 sata na dan ostali u vezi s Zemljom, u zaštiti njene aure, sigurni da nećemo odlutati s zacrtanog puta.

Važno je raditi na sebi u smislu podizanja svojih vibracija, izgradnje i obrane svog svetog prostora unutar sebe u kojem ste u potpunosti u skladu s svojim višim JA. Ove prethodno pisane jednostavne i svakodnevne misli zahvalnosti, te meditacija, boravak u prirodi, gledanje u sunce (sungejzing), uzemljivanje (bosonog po zemlji ili dodiravanje/grljenje stabala), pa i bavljenje nečim u čemu ste vi glavni kreator, nešto u čemu uživate (muzika, crtanje, ples, druženje s svojim kućnim ljubimcem), su sve vrlo korisne vježbe i praksa dobrih vibracija. Bitno je razumijeti da smo mi bića nevjerovatne snage, snage koja se krije u našim mislima i osjećajima, odnosno vibracijama. Fizički svijet, ono eksterno koji nažalost doživljavamo kao glavni svijet ili kao glavno mjesto radnje je samo kopija i preslika vibracija i energija koje stoje iza svega. Fokusiranjem svoje pažnje na svoje vlastite vibracije, možemo više toga napraviti nego samo pukom akcijom i djelovanjem.

Akcija

Postoji bezbroj načina na koji se može očuvati okoliš, zaustaviti zagađenje, očistiti i obnoviti biljni svijet. Živimo u vremenu kad je ekološka svijest došla do visoke razine, ali bitno je biti osobno odgovoran i sam poduzeti neke korake, ma koliko se oni na prvi pogled beznačajni činili. Kad bi svi ili bar većina svoje dnevne aktivnosti ili pak cijeli život fokusirala na radnje koje ne čine štetu okolišu pa ni drugom čovjeku (do not harm) mislim da bi ovo bilo bolje mjesto za život. Evo par ideja:

Odvajajte bio-razgradivi otpad korištenjem kompostera ili jednostavno kreirajte humusna brdašca negdje u svom vrtu, okučnici tako da u iskopanu rupu stavite sav biorazgradivi otpad (kore kumpira, banana, itd..) i pokrijete zemljom. Na ovaj način se produkcija smeća koja ide na obližnji deponij (Karepovac) može smanjiti i za 50%, a naročito ako ste vegeterijanci pa imate dosta bio otpada. S druge strane stvarate jedan sloj humusa, mineralima bogate zemlje koja je od koristi biljnom svijetu.

Koristite iste vreće za kupnju, nemojte non stop uzimati nove plastične vrećice i poticati proizvodnju istih.

Svojim umom i ponašanjem u prometu možete znatno utjecati na potrošnju goriva svog automobila. Naš um i misao je naše najmoćniji alat i eksperimentalno je dokazano da ljudski um može utjecati na rad stroja. Ja osobno imam specijalni orgonit koji ima funkciju da me sjeti da koncentriram um na smanjene potrošnje. Upalim putno računalo da mi pokazuje trenutnu potrošnju i gledam i zamišljam kako se brojke koje označuju potrošnju benzine smanjuju. Za ovo možete koristiti i kristal ili kamen ili samo ugodnu muziku. Bitno je da se fokusirate na taj cilj. Vožnja postaje ugodnija. Manje goriva se troši: moj Clio s 55Kw snage motora guta oko 5.8lit/100km u nekoj miješanoj gradskoj vožnji. Ono što je najvažnije, a to je da je manje zagađenje, pa sad to bio jedan decilitar benzine.

Čuvajmo izvore vode. Svaki izvor je neprocjenjivo bogatstvo i sveto mjesto. Odnedavno, otkad se bavim planinarenjem, ugodno sam se iznenadio koliko postoji izvora vode na planinama u okolici Splita. Zaštite i očistite izvore vode za koje znate. Posvetite ih kristalom, orgonitom ili možda samo svojom mišlju i dobrom vibrom.

Zasadite stabla ili ostale biljke na javnim površinama ili na požarom opustošenim područjima. Umjesto da čekamo nekoga ili nešto, zašto ne bi uzeli stvar u svoje ruke i u skladu s svojim mogućnostima kupili i zasadili bar jedno novo stablo tamo gdje je ostala pustoš (npr. stablo pinjole). Na ovaj način imamo razlog pobjeći negdje u prirodu, u brdo, te se usput brinuti o svom stablu ili biljci. Svako stablo je neprocjenjivo bogatstvo, daje kisk koji udišemo, koristi ugljični dioksid koji izdišemo, daje hranu, uljepšava vizuru, zadržava vodu i spriječava eroziju tla, te kao kozmička antena komunicira i prima informacije iz svemira i ako smo spremni i ako zaista dobro slušamo, možemo ih i mi primiti preko tog našeg stabla. Dobra tehnika takozvanog giftanja prirode s biljem/novim sjemenkama/novim životom je metoda Fukokinih loptica s sjemenom.

Posvetite se uzgajanju biljaka. Izvor zdrave i ekološki uzgojene hrane u vlastitoj režiji je neprocjenjivo bogatstvo. Uživanje u ljepoti i mirisu svojih biljčica te u produbljivanju svog znanja i razumijevanja živog svijeta oko sebe je vibracijski 'dobitak na lotu'. Ako nemate mogućnosti za svoj osobni vrt, probajte bar imati kućne biljke čistače zagušljivog zraka unutar stambenog prostora (sabljarka, fikus, slične). Vidi zašto je korisno postati vrtlar.

Izgradite svoje rodno imanje. Rodno imanje je nešto što bi svaki čovjek ili obitelj na Zemlji trebala imati. To je mali dio zemlje (hektar) na kojem jedna obitelj može samodostatno živjeti od plodova koje sama uzgaja. Osim ove samodostatnosti, ovo je mjesto gdje čovjek uzgajajući vlastite biljke ostvaruje vezu s Majkom Zemljom, s svemirom te naposljetku s samim sobom napokon shvaćajući tko je i zašto je došao na ovu planetu (shvaća svoju predodređenost). Rodno imanje je mjesto gdje je čovjek može sam istraživati i kreirati te uređivati prirodu i okoliš, oslobodoviši  svoju misao od ikakve osude, kritike, konvencija društva ili bilo kojeg utega. Osim hrane rodno imanje pruža i zaštitu čovjeku, mjesto koje kao majčina utroba pruža auru sigurnosti i ljubavi, dva osnovna preduvjeta za duhovni i mentalni razvoj. Rodno imanje je 'sidro' koje čovjek svjesno kreira i ostavlja iza sebe kako bi se jednog dana mogao vratiti nazad na Zemlju, odnosno rodno imanje pruža šansu čovjeku da se ponovno reinkarnira na planeti Zemlji u potpunoj svjesnosti i znanju prošlih života, pruža mu mogućnost vječnog života ili bolje rečeno kontinuiranog i svjesnog razvoja. U rodnom imanju sve se odvija po želji i u skladu s mišlju čovjeka, svaki njegov dio je pod konstantnom pažnjom i brigom čovjeka, čuvara (guardiana) tog komada zemlje.  Rodno imanje je u biti pravi rajski kutak na Zemlji jer ga čovjek kreira u skladu s svojim najsvjetlijim osjećajima i u skladu s Majkom Zemljom, dozivajući najljepše vibracije, biljke i životnije iz njenih dubina. Zamislite kad bi svaki čovjek i svaka obitelj kreirala svoje rodno imanje, Zemlja bi bila puna malih rajskih kutaka, postala bi jedan veliki raj. Mjesta za zagađenje, pa ni sama misao o zagađenju prirode ne bi ni postojala. Vladmir Megre je u seriji od 10-ak knjiga prepričao, upute i priče Anastazije iz ruske tajge kako i po kojim principima zasnovati i izgraditi svoje rodno imanje.

Reference:

• Životna škola - raj na Zemlji
• Životna škola - inicijativa za jedan hektar zemlje
• Vilin Šapat - rodno imanje podno Papuka

New Earth Destiny - (engleski) dokumentarac o Anastaziji

Energetsko čišćenje

U ovom prijelaznom razdoblju, k životu u novoj budućnosti Zemlje, mislim da se dosta treba fokusirati na čišćenje i iscjeljivanje Zemlje. Cilj je olakšati Majci Zemlji svu bol i jad koju joj nanosimo ili smo joj nanijeli svojim štetnim akcijama i navikama, ali i omogućiti još vremena za buđenje svijesti i pokretanje 'uspavanih' ljudi koji su još hipnotizirani mađioničarskim trikovima sistema u kojem trenutno živimo. Ideje:

Najlakši oblik energetskog čišćenja Zemlje ili prostora koji svatko može napraviti je usmjerena meditacija kojom šaljemo svjetlo i ljubav svim živim bićima na Zemlji te samoj Zemlji. Primjer jedne takve meditacije je dan u video uratku Alaje s Plejada. Već duže vremena pratim aktivnosti Alaje s Plejada i divim se njegovom predanom radu u širenju svjetla, svjesnosti i znanja na planeti. Znam da on nije usamljen već da postoji određena skupina ljudi, tzv. svjetlo-radnika koji ovaj poziv shvaćaju ozbiljno i koji su puno doprinijeli da se Zemlja očisti od niskih vibracija ili entiteta s niže astralne razine.

Od 2011.g. giftam orgonite, odnosno bacam ih u okoliš u smislu smanjivanja energetskog zagađenja i to ponajviše od posljedica mikrovalnog zračenja mobitelskih tornjeva smrti, trafostanica i ostalih izvora elektrosmoga, te umanjivanje zagađenja zraka kao posljedica chemtrail akcija. Kad sam se u napadu ega pohvalio svom svjetlosnom prijatelju da sam možda napravio i bacio tisuće orgonita u okoliš, on je na to jednostavno odmahnio rukom i rekao da bi trebalo još par stotina tisuća komada. Shvatio sam da koliko god napravio, to je možda kap vode u odnosu na organiziranu mašineriju mračnih sila koji sijaju svoje odašiljače smrti (emitere kontrole uma) na svaki kvadrat Zemlje. Svatko tko zna i ima volje raditi orgonite neka ne posustaje ili uživa u lovorikama 'minulog' rada. Nije problem napraviti određenu količinu orgonita mjesečno i pobacati ih tamo gdje su najpotrebniji. Ma i samo jedan orgonit znači prevagu, a i ako nemate dovoljno resursa za izradu orgonita, ne morate ih bacati, dovoljno da ih imate u svojem domu i već ste doprinjeli vibracijskom čišćenju svog stambenog prostora i svoje okolice. Sve o orgonitima je ovdje.

Nedavno sam postao svjestan još jednostavnije tehnike energetskog čišćenja koje se temelji na programiranju kristala s vibracijama ljubavi i intencijom čišćenja, odnosno brisanja zagađenja (kao npr. radijacije) te bacanja kristala u vodu, rijeku, potok, more. Stvar je jednostavna, a znanstveno je i dokazana (Kristali u vodi Masara Emota). Temelji se na jednostavnoj činjenici da kristali vode mogu apsorbirati i prenijeti informaciju na skoro svaku molekulu vode, izazivajući skoro pa lančanu reakciju širenja svjetla i dobra. Keisha Crowfter ili Mala Baka je ovu tehniku uspješno primjenila kad je 2013.g 'giftala' rijeku s kristalima koja prolazi kroz razrušenu nuklearnu elektranu Fukushima u Japanu koja ispušta ogromne količine radijacije u more i atmosferu. Poruka Male Bake je da svi koji imaju viška kristala da ih vrate Majci Zemlji, programirajući ih ljubavlju i s intencijom čišćenja zagađenja, te da ih potom bace u obližnju rijeku, potok ili more. Mislim da je ovo jednostavna i efikasna tehnika energetskog čišćenja naših voda. Svi kristali koje trenutno imate kod sebe su došli k vama kao dar Majke Zemlje. Možda je vrijeme da ih joj vratimo, ali obogaćene s našom zajedničkom željom i intencijom za čistiji i ljepši svijet u kojem želimo živjeti.

Reference:

• Alaje s Plejada - meditacija za širenje svjetla na Zemlji
• Little GrandMother - vračenje kristala Majci Zemlji

2017.g. sam 'giftao' more na Žnjanu i kraj Instituta na Marjanu s kristalima i orgonitima obogaćenima mojom intencijom u smislu čišćenja zagađenja i ponovnog uspostavljanja sklada, harmonije i svjetla. To je bila moja reakcija na potres iz 2016.g. Ove 2018 godine, nakon vijesti o ponovnom zamućenju pitke vode s Jadra sam to isto napravio i na izvoru Jadra u Solinu. Izvor rijeke Jadro je facinantan. Moćni huk vode otkriva pravu snagu prirode. Mislim da bi svatko tko pije ili koristi vodu iz Jadra bar jednom godišnje ili bar jednom u životu, trebao otići na izvor Jadra i možda izraziti zahvalnost toj moćnoj rijeci. Ja to radim na način da držim ruke u vodi i izrazim zahvalnost za svaku kap vode, te se zatim napijem malkice te svete vode. Svatko može imati svoj jedinstveni način. Osjećaj nakon čina je skoro pa ekstatičan, a dan nakon giftanja izvora Jadra, izašavši ispred svoje kuće, dobio sam nagradu u obliku dvostruke duge (vidi dole zadnje dvije slike). Ah, srce moje, puno radosti...

Mislim da Splićani nedovoljno shvaćaju vrijednost i blagoslov Jadra. Fascinantni su službeni podaci Vodovoda i Kanalizacije da sliv Jadra obuhvaća područje od skoro 300km2, odnosno graniči sa slivovima izvora Pantana na zapadu, rijeke Čikole na sjeveru, i rijeke Cetine na istoku. Dioklecijanov akvadukt je za mene jedno od svjetskih čuda. Radi se o iznimnom građevinskom poduhvatu kada uzmemo u obzir da je vodovod, sa crpilištem na rijeci Jadro, dugačak preko 9 kilometara, te da kontinuirano prati nagib od 3%, bez obzira na teren kojim prolazi. Visinska razlika između početka i kraja je 33 metra. Možda je vrijeme da malo promislimo s koliko smo obilja okruženi i darivani i da malo bolje pripazimo na to bogatstvo koje imamo. Zapamtite, sve počinje s jednom mišlju, jednom vibracijom, jednim osjećajem, pa neka to bude zahvalnost, zahvalnost našem Jadru, zahvalnost našoj Majci Zemlji na svom obilju, na svakoj kapi visoko vrijedne vode koja život nosi.

Slike s izvora Jadra:

Ratnici duginih boja, probudite se!

Mislim da je sva moć u rukama čovjeka. Moć da promijeni ovaj svijet nabolje je u rukama svakog pojedinca. To je odgovornost, dužnost, ali i radost za sve koje žive u ovom veličanstvenom trenutku globalnog buđenja iz tisuću godina hipnoze i komatoznog sna. Spore promjene unutar ovog korumpiranog i arhaičnog trulog robovlasničkog režima/sistema koji je trenutno na vlasti više nisu zadovoljavajuće.

Smatram da se treba fokusirati na izgradnju nove budućnosti čovječanstva temeljene na principu ne-nanošenja štete bilo kome, sebi, drugome živome biću te samoj prirodi. Društvo u kojoj su sloboda i integritet pojedinca glavni temelj društva te život u skladu s prirodom gdje više neće biti ni primisli o zagađenju već samo misli o obogaćivanju prirode jedinstvenim i neobičnim kreacijama mnoštva ljudskih ruku.

Hrabra pripadnica plemena prvobitnih ljudi, Vedrusa, ljudi koji su živili u tzv. zlatnom dobu ljudske civilizacije, Anastazija iz Sibira je preko Vladimira Megrea svima jasno prenijela poruku, lijek ili recept kako prijeći iz sadašnjeg načina razmišljanja, iz sadašnjeg destruktivnog načina života u život koji jamči slobodu, nezavisnost, mir i blagostanje svake obitelji, nužne preduvjete za razvoj pojedinca, obitelji, šire zajednice i cijele planete, a to je vračanje k prirodi, život od zemlje i na zemlji u smislu osnivanja svog rodnog imanja, svoje domovine. Ovo nije bijeg iz civilizacije ili bijeg na selo, već gradnja svog svetog prostora u kojem je rad s biljkama, kreacija u skladu s prirodom uvod u više znanstvene i duhovne razine, može se reći jedna vrsta visoke škole. Dokaz za ovo su brojni filozofi, znanstvenici, pisci koji su svoju mudrost i znanje stekli baveći se zemljoradnjom i prirodom (npr. Paul Gautschi, Viktor Schauberger).

Vizija svijeta bez novca koji se temelji na kontribucionizmu južnoafričkog aktiviste Micheala Tellingera počiva na sličnim temeljima kao i projekt rodnih imanja (Ubuntu Pokret).

U ovom procesu tranzicije prema novom, organskom, životno i duhovno poticajnom načinu životu bitno je ne zaboraviti na osnovne korake, a to je unutarnji rad na sebi, na čišćenju svog uma i tijela, ali ujedno i na čišćenju i iscjeljivanju svakog pedlja ove prekrasne planete, te otvaranje prostora za nešto novo, uzbudljivo, lijepo i svrsishodno. Ovdje nije bitno tko je što kada i kome napravio. Jedna od velikih lekcija moje Majke Zemlje koju sam naučio je bezuslovno opraštanje, ako je ona smogla snage da nama ljudima oprosti za sve ono što smo joj napravili kroz sve ove godine u smislu nemilosrdnog zagađenja, uništavanja i izazivanja općeg kaosa u cijeloj biosferi planete, onda mislim da i svaki čovjek može oprostiti sve i svom najgorem 'neprijatelju', otpustiti agresivne misli i fokusirati se kako ići dalje, kako očistiti i zacijeliti rane, kako izgraditi bolju budućnost.

Po riječima Male Bake, sva urođenička plemena na raznim krajevima svijeta su sačuvala proračanstva o dolasku duginih ratnika, pripadnicima plemena mnogih boja koji će preuzeti odgovornost i poduzeti sve kako bi očistili i zacijelili rane, rane nanešene ljudima, životinjama, svemu živome, te našoj planeti. To smo mi, ja koji pišem ovaj tekst, vi koji ovaj tekst čitate, ostali koji razmišljaju i djeluju na sličan način. Duga se sastoji od brojnih fotona svjetlosti, raznih boja, tako se i mi, svaki ponaosob istićemo svojim jedinstvenim sposobnostima, različitim uvidom u stvarnost, različitim sklonostima kojima možemo doprinijeti našem zajedničkom cilju, a to je kreiranje boljeg svijeta sutrašnjice za ljudski rod.

Cijeli život su nas odgajali da budemo slabi i ovisni. Da odgovornost za svoje zdravlje, svoje ponašanje i sve ostalo stavljamo u ruke nekome drugome (čak su i izumili i pravne fikcije koje imaju naslov društva s ograničenom odgovornošću - d.o.o.). Učili su nas da budemo uniformirani, da se uklopimo u sredinu, među sivilo mase. Da prihvatimo da netko može bolje razmišljati od nas te da ništa ne propitkujemo (političari, vođe, popovi, profesori). Da su današnja računala i tehnologija umjetne inteligencije superirornija od nas ljudi i da je možda najbolje da krenemo putem transhumanizma, odnosno da prihvatimo razne implantante (mikročipove, umjetne organe i ostalo) te postanemo doslovno mali kiborzi ili bolje rečeno robotske radilice kontrolirane na daljinu (Borgove radilice iz Star Treka). Učili su nas da je osjećajnost opasna, biti dobar, brižljiv, suosjećajan i pažljiv je nešto što ne vodi uspjehu u ovom društvu, rekli su nam.

Međutim, ja mislim da su naše emocije, zov našeg srca nešto najjače što mi kao ljudi imamo. To nije naša slabost, to je naša najveća snaga. Kao što je Andre rekao, treba samo vjerovati sebi i proći kroz tu koprenu, ogledalo i promatrati svijet kroz svoje srce i nova prostranstva, nove vizije, novi polet i novi jezik postaje dio svakodnevnice, dio života. To je prelazak iz ovog fiktivnog i besmislenog svijeta u istinski, organski i životopoticajni svijet.

Svaka umjetna kreacija je blijeda kopija savršene organske prirodne kreacije. Dok Umjetna Inteligencija (AI) smatra da može besmislene formule izvoditi brže od čovjeka, nikad neće moći kopirati ljudsku kreativnost i inteligenciju da shvati da je npr. 1+1=3 (majka + otac = dijete), jer računalna kantica ne poznaje smisao ove organske i dinamičke matematike, samo barata statičnim i suhoparnim brojkama, mrtvim slovima na papiru (kao što je i cijelo današnje društvo, svi zakoni i sve države u biti jedno mrtvo slovo na papiru).

Stoga nikad nemojte ni na tren posumnjati u sebe. Svoju veličanstvenost, svoju nevjerovatnu moć koju kao ljudsko biće posjedujete svojim rođenjem. Ne trebate nikoga pitati za ovu snagu, niti se ikome trebate dodvoravati, niti svidjeti. Jednom kad budete svjesni samo jednog dijelića svoje unutarnje snage, kad spoznate svoj cilj, svoju predodređenost, sve osude, kritike, sva programiranja okoline, svi pokušaji kontrole ume, svi lanci, pa i oni samodestruktivni obrasci zakopani duboko u vama, će vam se činiti kao samo lagano šuštanje lišća na vjetru, pozadinski šum koji lagano ostaje iza vas..

Nemojte misliti da ste sami u svojoj misiji, iza nas stoje svjetlosne divizije, nevjerovatna snaga i podrška koju imamo od naših predaka, naše Majke Zemlje, dobrih duhova i elementala prirode, zvjezdanih prijatelja iz drugih galaksija, naših prijatelja iz unutrašnjosti Zemlje, podršku iz drugih dimenzija.

Ne dopustite da budem usamljen u stvaranju raja na Zemlji. Pridružite mi se, ovdje i sada. Svaka misao, osjećaj, radnja u smislu širenja svjetla te pomoći našoj Pachi Mami, ma koliko se činili beznačajni i mali, čine prevagu jer su brojke na našoj strani, zato nas se i plaše...

Reference:

• Proročanstvo o Duginim Ratnicima
• Leonid Sharashkin - Povratak Anastazije
• Ubuntu pokret - vizija budućnosti ljudske civilizacije Micheal Tellingera

Fiona, Arthur i Hannah: spasiti ćemo šume, kad spasimo vlastite živote ne čineći štetu (do not harm)

Navaho molitva (primjer nečega što se može svakodnevno prakticirati u smislu rekonekcije s višim JA, s Majkom Zemljom):

Veliki Duše,
Čiji glas čujem u vjetru
A čiji dah daje život cijelom svijetu, čuj me!
Ja sam mal i slab,
Trebam tvoju snagu i mudrost.

Dopusti mi da hodam u ljepoti i da moje oči
Uvijek zapaze crvene i ljubičaste zalaske sunca!
Neka moje ruke poštuju stvari koje si napravio
I da moje uši budu oštre da čujem tvoj glas!
Učini me mudrim kako bih mogao razumijeti
Stvari koje si učio moj narod!
Dopusti mi da naučim lekcije koje si sakrio
U svakom listu i kamenu!

Tražim snagu, ne da budem superioran u odnosu na moju braću,
Već za borbu protiv mojeg najvećeg neprijatelja - sebe!
Učini me uvijek spremnim da dođem k tebi
Čistih ruku i iskrenih očiju,
Tako kada moj život počne blijedijeti kao zalazeće sunce
Moj duh može doći k tebi
Bez srama!

Print