Smola - vezivni organski materijali

Za smolu se najčešće koristi poliesterska smola koja je namijenjena impregniranju i zaštiti brodova, jeftina je i postojana, ali zato izrazito otrovna. Dosta ljudi je iritirano činjenicom da u procesu pomaganja i giftanja okoline mora u tu okolinu 'uvoditi' ogromne količine otrovne poliesterske smole zajedno s orgonitima, stoga postoje dosta alternativnih vezivnih materijala. Međutim, praksa pokazuje da je izrada s njima komplicirana, a orgoniti nisu trajni i postojani kao oni izrađeni od poliesterske smole. Ja sam svoju 'karijeru' započeo s šečernim orgonitima, ali kad sam vidio koliko vremena gubim na njihovo spravljanje i kad sam vidio da su vrlo nepostojani onda sam se prebacio na poliestersku opciju.

Orgonite možemo podijeliti s obzirom na korištenu smolu ili vezivni materijal na:

eko-orgonite - napravljene od ekološkog vezivnog materijala koji nije škodljiv ili je minimalno škodljiv za okolinu i za onoga koji spravlja orgonite. Primjer je karamel, beton, kolofonijska ili borova smola.
obične orgonite - napravljene od poliesterske, epoksidne ili bilo koje verzije ovih sintetičkih smola

Sintetičke smole
Poliesterska smola
Epoksidna smola
Karamel ili hard-candy
Beton
Kolofonija
Ostala veziva
Programiranje smole
Zaključak

Poliesterski HHG orgonit lijevo i piramida od karamela desno. Svaki ima svoju draž.

Sintetičke smole

Prednost ovih smola nad šečernim i ostalim "eko-orgonitima" je ipak višestruka:

Jednostavnije se i brže spravlja
Smola je skoro neljepljiva i tekuća netom nakon aktiviranja stoga lakše popunjava praznine između metala u orgonitu i lakše se s njom radi
Kad se jednom stisne, može izdržati skoro sve temperature i atomsferske utjecaje, s tim da je epoksid puno bolji.
Jače stiska kristale unutar orgonita što jamči jači piezoelektrični efekt

Nedostaci:

Treba biti oprezan u radu s ovim smolama radi toksičnosti istih. Uvijek treba raditi na otvorenom. Za one orgonite koji zahtijevaju dosta minucioznog posla (medaljoni, botunčići i slično) bolje je koristiti epoksid jer i aktivirani epoksid malo smrdi i isparava za razliku od poliestera koji žestoko emitira smrad koji odmah puca u glavu.
Epoksidni orgoniti nakon stvrdnjavanja više ne polimeriziraju i ne emitiraju nikakav miris. Međutim, poliesterski orgoniti i nakon mjesec dana nakon stvrdnjavanja mogu i dalje smrditi, stoga orgonite treba dobro provjeriti prije upotrebe u kući.
Poliesterska smola je dosta krta i neotporna na udarce pa lako puca pri padu.
Poliesterska dođe oko 30Kn/litra, a epoksidna oko 150-200Kn/litra, stoga su dosta skuplji izbor nego šečer.
Treba biti posebno oprezan u izboru kalupa za orgonite. Ovo naročito vrijedi za epoksidne smole koje se fino 'hvataju' za sve vrste materijala. Poliesterska smola s druge strane ima kontrakciju i do 7% usljed stvrdnjavanja, stoga relativno lako izlazi iz svih kalupa. Da se doskoči ovome koriste se razni podmazivači (npr. silikonski sprej, WD40 i slično), ali najbolje je koristiti meke silikonske kalupe za led ili za kolače. Ovi kalupi jesu skupi, ali su dugotrajni, ne trebaju neko održavanje, a orgoniti iz njih izlaze bez problema.
Ekološka organska veziva u orgonitima imaju bolji i brži protok orgona te finije, prirodnije i ugodnije vibracije nego orgoniti od sintetičkih smola. Postoji čak vjerovanje da i kristalna struktura šečera ima dodatna metafizička svojstva u orgonitu.

Poliesterska smola Aropol iz Finske od PolyChema. Cijena u 2011.g. je bila oko 29Kn/litra

Katalizator s čepom-mjericom, dovoljno za aktiviranje do 10litara smole. Neki koriste samo ovaj čep kao mjeru, ali ja obavezno koristim preciznu kuhinjsku vagu jer ljeti stavljam do 1.5% katalizatora, a zimi i do 2.5% i to volim precizno u miligram izračunati i do sada nikad nisam imao problema s stvrdnjavanjem poliesterske smole.

Poliesterska smola

Poliesterska smola je dovoljno trajna i otporna da dugo izdrži nepovoljne vremenske prilike, a i nagrizanje morske soli. Najveći nedostatak ove smole su štetna isparavanja koja su najžešća kad se smola miješa i aktivira prije stvrdnjavanja odnosno prilikom polimerizacije. Nažalost proces polimerizacije može potrajati i do mjesec dana pri čemu orgonit napravljen od poliesterske smole može emitirati štetni smrad. Stoga je ove orgonite potrebno dosta dugo provjetravati prije upotrebe u zatvorenom prostoru. Dobra je stvar što nakon prestanka polimerizacije, ovi orgoniti više nisu potencijalno opasni za okoliš (ne emitiraju štetna isparavanja). Zbog štetnosti rada s poliesterskom smolom potrebno je obavezno koristiti plastične latex rukavice i masku za disanje te raditi na otvorenom. Može se nabaviti u svim prodavaonicama boje i lakova. Nemojte slučajno kupovati skupi komplet za brodove. Cijena bi trebala biti oko 30-40Kn/Lit, a katalizator dovoljan za aktiviranje 10lLit smole ne bi trebao doći više od 20-30Kn.

Za osobnu zaštitu obavezno koristite latex rukavice. Ja kupujem one koje su već napudrane iznutra radi lakšeg vađenja. Ima ih u svakom većem trg. centru. Najefikasnije je kupiti pak od 100 komada. Dodatni puder služi kad se poliesterska smola uhvati za rukavice (to je neminovno) i počne lijepiti, tada se na rukavice stavi malo pudera i protrlja čisto da se ne lijepi sve i svašta što taknete rukavicama.

Naočale isto nije na odmet imati da se zaštite oči od direktnih isparavanja jer obično radimo orgonite nagnuti licem nad kalupom. Maska je isto zgodan dodatak. Ja ne koristim ni naočale ni masku jer mi previše smetaju već uvijek radim vanka na balkonu. Svakako preporučam i ovu vrstu zaštite onima koji su oprezni s zdravljem, ali katkad glavobolje od štetnih isparavanja nije moguće izbjeći ni uz sve mjere opreza.

Priprema i rad: princip izrade poliesterskih orgonita je vrlo jednostavan. Kupi se smola i aktivator (ili katalizator). Smoli se dodaje oko 1-2% aktivatora. Ja za ovo koristim preciznu kuhinjsku vagu jer je uvijek dobro ljeti smanjiti aktivator na 1%, a zimi kad je hladnije povečati aktivator do 2-3%. Aktivator obično dođe u bočici s čepom, koji je odokativno dovoljan za aktiviranje pola litre smole. Dobro se izmiješa smjesa smole i aktivatora. Znak da je smola aktivirana je promjena boja smole i pojava malih mjehurića. Ja obično dobijem plavu smolu neaktiviranu, kad izmješam onda poprimi smečkasto-zelenu nijansu. Obavezno miješajte par minuta jer ako ne izmiješate dobro možete upropastiti dosta smjese nizašto. Za miješanje koristim drvenu kutlaču, drvene štapiće za roštilj ili plastične žice, a miješam u plastičnoj posudi (mjerici od pola litre). Smola se nakon nekog vremena stvrdne i u posudi i na kutlači, ali nakon jednog dana, pošto je plastična posuda mekana, laganim pritiscima izbijem stvrdnuti sloj smole i posuda biva opet ko nova.

Početnicima preporučam nabavu precizne vage i miješanje malih količina smole prije nego što se stekne iskustvo. Ja danas obično umiješam u plastičnu posudu pola litre ili 6dcl i ulijem jednu mjericu katalizatora (čep) koji je otprilike od 9ml, što daje točno 1.5% i to zasad fino funkcionira.

Vremenski rok prije stvrdnjavnja smjese je oko pola sata pa više. Zimi katkad treba i do 3 sata. Obavezno se koriste rukavice i radi se na otvorenom jer nijedna maska i prozor ne mogu prozračiti smrad štetnih isparavanja ove smole. Pošto poliesterska smola ima i do 7% kontrakcije usljed polimerizacije, vrlo ugodno izlazi iz skoro svih kalupa. Ja ipak najčešće koristim staklene čaše i silikonske kalupe bez ikakvog podmazivanja i do sada skoro da nisam imao problema. Radi izbjegavanja rupica u orgonitu, najbolje je raditi sloj po sloj: uliti malo smole, dodati malo metala, promiješati dobro smolu i metal, pa opet smole i tako redom.

Za miješanje poliesterske smole koristim 1 litrenu plastičnu mjericu. Smola se u njoj stvrdne, ali nakon jednog dana se vrlo lagano odvoji od mjerice i ispada.

Za miješanje poliesterske smole koristim drvenu kutlaču, a katkad i plastične žice. Drvena kutlača na vrhu je sad stvorila pravi mali orgonitni sloj od ostataka metala, smole i ko zna čega još tako da predstavlja tzv. mini power-wand, 'osobni čarobni štapić' svakog orgonitaša.

Napomena 1 (grijanje): u procesu polimerizacije poliesterska smola se grije. Ako radite veći orgonit onda nemojte aktivirati više od litre-dvije smole jer grijanje može otopiti kalup ili puknuti staklo ako je stakleni kalup. Ako orgonit nakon stvrdnjavanja popuca onda znači da ste pretjerali s aktivatorom, drugi put ga stavite manje. Ali bitno je reći da pukotine ne umanjuju rad orgonita, osim što mu umanjuju estetiku.

Napomena 2 (prozirnorst): vrlo je teško dobiti jasan i proziran izgled poliesterske smole. Inače sve poliesterske smole bi trebale biti na kraju procesa prozirne bez obzira na početnu boju. Međutim, u praksi smola uvijek poprimi neku boju od raznih primjesa koji se nalaze u orgonitima i uvijek se zamuti. Meni u zadnje vrijeme smola postaje rozasta. Zamućenje ovisi i o vremenskim prilikama: nakon skromne prakse moram ustvrditi da na suhom i toplom vremenu poliesterska smola može biti čisto prozirna skoro kao i epoksid, ali na hladnom i vlažnom vremenu, biva totalno mutna s zaostalim mjehurićima.

Napomena 3 (mrlje): kad radite s poliesterom ili epoksijem obavezno držite jednu rolu WC papira i kantu za smeće, da prebrišete nehotične mrlje. Ako se smola zalijepi za rukavice, bacite ih ili ih napudrajte jer ćete taknuti kristale pa ćete umjesto jednog povući cijeli grozd ili ćete sebi ostaviti mrlje po odjeći. Inače nosite 'radnu' odjeću kad radite orgonite jer kako se god trudili bar jedna kap će doletiti na odjeću, a i na cipele, odnosno na đon. Ako ipak nekako prste (kožu) zamrljate s smolom onda što prije operite u vodi, sapun neće puno pomoći nego samo trljanje pod mlazom vode. Za skidanje smole s kistova, pinela ili nekih posuda koristio sam uspješno nitro-razrjeđivač.

Napomena 4 (bojanje): za bojanje poliesterske smole ne mogu se efikasno koristiti prehrambene boje. Prehrambene boje se mogu koristiti samo za epoksidnu smolu. Nikad nisam pokušao obojati karamel, a i nisam siguran da bih želio jer originalna boja karamela i kolofonije je već dosta privlačna. Za bojanje poliesterskih orgonita je potrebno koristiti neke trikove. obično se u mlincu za kavu samelju sastojci koji se prilikom aktiviranja smole umiješaju u nju.

Neki odokativni recepti (nisam probao sve kombinacije):

Sve boje: samljeti malo krede u boji (u knjižarama) i staviti u smolu
Sve boje: slikarske boje u prahu umiješati u smolu
Žuto: kurkuma, samljevene latice nevena, šafran začin
Crveno: crvena mljevena paprika
Smeđe/crno: mljevena kava
Plavo/zeleno: lavanda
Zeleno: ružmarin

Manje otrovne alternative poliesterske smole:

1) Polychem poliesterska smola Aropol M105 TB (ili TBR varijanta). Navodno manje ima stirena i manje smrdi i emitira štetna isparavanja.
2) Akrilna 'smola' (ACRYSTAL PRIMA) je skoro pa neotrovna smjesa, a koristi se u kiparstvu. Može se fino obojati, ali nije prozirna.

Obe dvije vrste smole su dobavljive u većim pakiranjima iz PolyChem d.o.o. iz Zagreba.

Prehrambene boje su jedino efikasne za bojanje epoksidne smole

Epoksidna smola

Epoksidna smola je isto vrsta sintetičke smole, ali ima dvije zgodne karakteristike: u procesu polimerizacije ne emitira veliku količinu štetnih isparavanja, nema neugodnog smrada, a sam proces polimerizacije je gotov unutar 24 sata i nakon toga smola ne emitira ništa. Smola je u principu vrlo prozirna i postojanija nego poliesterska stoga se mogu raditi 'umjetnički' orgoniti, a i najčešće se koriste za osobne orgonite koji su u doticaju s kožom (medaljoni). Rad s epoksidnom smolom je isto brz i jednostavan. Nedostatak je ogromna cijena ove smole: oko 150Kn-200Kn po litri (uključuje A i B komponentu). Zbog svoje prozirnosti i prijemčljivosti ja epoksid najčešće koristim za pravljenje prozirnog ili obojanog vrha običnog poliesterskog orgonita. Za bojanje epoksida se bez problema mogu koristiti prehrambene boje iako sam primjetio da na suncu nisu postojane prvih par dana nakon izrade stoga ih ne treba izlagati jakom suncu nekoliko dana nakon izrade (meni se plava boja pretvorila u zelenu na suncu).

Epoksidna smola marke NOVAPOX u pakiranju A i B od 1.5litre. Obično se miješa u omjeru 2:1, znači na 2dcl komponente A ide 1dcl komponente B. Izuzetno skupa, cijena je u 2011.g bila oko 170Kn/1Lit.

Za miješanje epoksidne smole koristim malu mjericu koju sam našao u pakovanju deterdženta za robu. Zgodno mi je koristiti manju mjericu jer s epoksijem uglavnom radim male orgonite (botune, osobne medaljone, privjeske i slično). Kao što se vidi iz priloženog jednom sam je ostavio malo dulje u mjerici i nažalost tako je i ostala. Epoksid se dosta čvrsto lijepi, stoga nema šanse da izbacim ovaj višak. Interesantno je kako mi uvijek ostaje neki mini sloj epoksija u mjerici. Možda na kraju kad dođem blizu vrha dodam metala i napravim neki mini orgonitič.

Priprema i rad: epoksidna smola najčešće dolazi u dvije kantice s dvije komponente: A i B, koje se miješaju u omjeru 2:1. Znači stavi se recimo 2dcl A komponente i 1dcl B komponente, zatim se sve dobro promiješa i lijeva. Miješanje je dosta važno jer se ovime pokreće kemijska reakcija aktiviranja smole. Stoga ja katkad miješam i 5 minuta. Prije stvrdnjavanja imate otprilike od 20minuta pa više, što ovisi o okolnoj temperaturi. Ljeti ide brže, a zimi hladnije. Epoksidu obično treba puno više da se stvrdne, čak i 24 sata.

Za miješanje koristim plastičnu mjericu od 250ml. Jednom kad se epoksid stvrdne tad ga je skoro nemoguće odvojiti od plastične posude, dok se poliester nakon dan dva može laganim tuckanjem izbaciti iz mjerice. Stoga uvijek prilikom spravljanja orgonita osigurajte rezervni kalup gdje ćete izliti višak smole da ne ostane bezveze u vašim mjericama.

Miješam plastičnim žlicama, a katkad i drvenim štapićima. Koristim obavezno latex rukavice, jer se smola uvijek nekako nađe na prstima i teško ju je oprati. Ne koristim maske jer s poliesterom radim na otvorenom, a s epoksidom u sobi, ali pošto on ne smrdi kao poliester to mogu si priuštiti.

Napomena 1 (teško vađenje iz kalupa): epoksidna smola je u principu lijepilo i to vrlo efikasno. Nikakvo podmazivanje neće pomoći da orgonit izađe iz kalupa jer je kontrakcija usljed stvrdnjavanja minimalna. Stoga ja koristim samo silikonske kalupe za kolače iz kojih se epoksid lako vadi. Svi ostali kalupi su hazard. Ako imate problema s vađenjem orgonita iz kalupa ostavite ga u friz preko noći, imate 90% šansi da bezbolno izađe.

Napomena 2 (brzo stvrdnjavanje u mjerici): jednom kad se epoksidna smola aktivira (promiješa A i B komponenta) ona se vrlo brzo stvrdne ako je ostavite u mjerici. Točno nakon 20-30 minuta (ljeti) postaje tvrda. Međutim, kad se ista ulije u kalup i pomiješa s metalom i ostalim sastojcima orgonita, tada se stvrdnjava i do 24 sata. Zaključak je da se smola vrlo brzo strdnjava ako je 'sama', ali ako se umiješa u primjese onda polimerizacija tj. stvrdnjavanje traje duže. Znači budite brzi kad imate epoksidnu smolu u mjerici koja čeka. Najbolje je miješati male količine epoksija da vam se ne dogodi veće stvrdnjavanje u mjerici kao meni.

Karamel ili hard-candy

Karamel - je prirodno vezivo na bazi otopljenog šečera (karamela ili hard-candy).

Nedostaci šečernog orgonita:

Treba dosta vremena da se pripremi smjesa (topljenje šečera u vodi i kuhanje od pola sata pa više)
Nezgodan je za rad jer se lijepi posvuda pa štapić kojim se nagurava smjesa u kalup jednostavno 'povuče' pola smjese ako se neoprezno miješa
Karamelni orgonit se ne može izvaditi iz kalupa, najčešće ostaje slijepljen s čašom ili staklenom posudom u kojoj je i napravljen. Preporučljivo je staklene čaše ili posude u kojima se izlijeva karamelni orgonit kratko zagrijati na 150 stupnjeva u pečnici prije lijevanja karamela da se karamel ne stvrdne prebrzo.
Karamel se brzo stvrdnjava, smjesa postaje teška i zgusnuta te ne uspije popuniti sve rupe između metala i kristala, stoga treba relativno brzo raditi, obično na raspolaganju imamo 20-ak minuta. Poliester i epoksid s manje katalizatora obično pružaju veći vremenski okvir prije stvrdnjavanja.
Jednom kad se ohladi, šečerni orgonit je strašno nestabilan na zraku i odmah počinje upijati vlagu. Stoga iako površina karamela bude glatka i fina, nakon dva tri sata postaje mljecava i ljepljiva na dodir.
Šečerni orgoniti su strašno nestabilni na suncu, a naročito na vlazi, stoga se moraju isključivo držati i koristiti po kući ili u zatvorenim prostorima, ali čak i onda 'dišu' te lagano cure, naročito ako se posuda ili čaša u kojoj je orgonit drži 'naopako' stoga je savjet da ako se šečerni orgonit nalazi u čaši da otvor bude prema gore.
Mravi obožavaju šečer, stoga se šečerni orgonit skoro uvijek mora 'presvući' ili premazati nečim što će odbiti mrave i ostale napasnike što vole šečer.
Ovaj tekst pišem nakon nekih 6 mjeseci bavljenja orgontima, i na osnovu iskustva mogu reći da je šečerni orgonit slabiji za nekih 30% (možda i više) od plastičnih ili epoksidnih jer jednostavno nema jaku 'stiskajuću' snagu koja je bitna za postizanje tzv. piezoelektričnog efekta kristala koji su unutar orgonita.

Prednosti šečernog orgonita

Glavna smjesa je bijeli šečer, jedan od najotrovnijih prehrambenih proizvoda koji moderni čovjek danas koristi, ali koji je daleko neškodljiviji za okoliš od plastike. Stoga je prednost šečernih orgonita što onaj tko ih pravi ne mora udisati otrovne pare poliesterskih smola niti mora 'zračiti' orgonit i do dva tjedna prije nego ga postavi unutar kuće, dapače šečerni orgoniti fino mirišu, a i miris kuhanja karamela je nosu ugodan.
Bijeli šečer je jeftiniji u odnosu na poliesterske smole: 1Kg dođe otprilike 6Kn, a 1Lit poliesterske smole dođe oko 30Kn.
Ako se slučajno pogriješi u postupku spravljanja, šečerni se orgonit potopi u vodu, karamel se otopi, a svi sastojci se mogu naknadno iskoristiti
Predivan miris tijekom rada s karamelom: mislim da svatko voli miris karamela, a naročito kad se u orgonit dodaju ljekovite ili eterične biljke i sjemenke, onda kuhinja tako fino zamiriši da je divota raditi karamelne orgonite.

Priprava šečerne smjese je vrlo jednostavna, moj recept: 600gr obične vode s slavine, 1200gr šečera, 60ml bijelog octa, promiješa se, ostavi se preko noći da se šečer rastopi i zatim se sutra može kuhati na max. vatri dok se šečer ne karamelizira. Koristim emajlirani lonac od mislim 1.5litre volumena.

Način spravljanja šečernog orgonita

Smiješati smjesu od 4 šolje šećera (nekih 400gr) (bijeli, rafinirani), 2 šolje vode (200gr) (po mogućnosti destilirane i informirane) i 45 ml bijelog octa te ostaviti preko noći da se šečer dobro rastopi. Ja sam dosta eksperimentirao s ovom smjesom i došao do zaključka da flitrirana, energizirana i solarna voda nikako ne idu u karamel, jer se šečer iz nekog razloga nikako ne želi karamelizirati, stoga uvijek koristim običnu vodu s špine (gradsku). Nadalje 400gr+200gr je vrlo mala smjesa je otprilike 1/4 ili 1/3 ispari tijekom kuhanja karamela, stoga danas koristim omjer: 600gr obične vode, 1200gr šečera i 60ml bijelog octa i potrebno mi je oko jedan sat kuhanja na plinu, na najjačoj vatri da se smjesa karamelizira.
Ostaviti smjesu preko noći da se šečer otopi, a može i duže (meni je jednom ostala i dvije sedmice, pa je ispalo super)
Prije kuhanja pripremiti sav pribor, čaše kao kalupe zagrijte u pečici na 150 oko 10min i ugasite pečicu, ne otvarajte vrata, tek kad je karamel gotov izvadite ih, bit će fino vruče, pazite da se ne opečete. Uzeti posebnu drvenu kašiku ili štapić jer ćete njome miješati i 'uguravati' metal u čaše.
Prije kuhanja dobro promiješati smjesu i upaliti kuhalo na najjače. Kad se jednom kuha, ne više miješati.
Karamel smjesa je gotova kad poprimi tamnu jantarnu boju. Za provjeru izvadite drvenom kašikom/ kutlačom malo na običan tanjur i ako se smjesa relativno brzo stvrdne onda je to to.
Kad je smjesa gotova, ugasite kuhalo ili ga stavite na minimum, izvadite čaše/kalupe i lagano ulijte prvi sloj karamela u svaku i tako radite serijski nad svim kalupima. Nemojte raditi jedan po jedan orgonit, već miješajte sloj po sloj karamela, sloj metala i kristala u svim orgontima. Ovo je vrlo bitno da se stavlja sloj po sloj, jer karamel nije 'tečan' kao poliesterska smola, pa često ne popuni dobro rupe između metala, stoga se uvijek radi sloj po sloj (1-2cm debljine). Pošto se karamel brzo stvrdnjava treba biti brz stoga ja nikad ne gasim kuhalo, već ga ostavim na minimalnoj vatri, ali zato smjesa lagano isparava, zato opet treba biti brz, ali ako se kvalitetno pripremi i ako su svi sastojci na dohvat ruke onda to ide relativno brzo. Pošto mi se uvijek između kalupa/čaša u koje ulivam prolije i sam karamel te mi stvori nered, kojega je teže čistiti, najbolje je kao podlogu koristiti karton i salvete naviše kartona, pa salvete bacite i očistite karton pa ga spremite za idući put, a radni stol i kuhalo budu relativno čisti. Pazite na opekotine kad rukujete s karamelom...
Pranje ostataka i posuđa nakon spravljanja šečernih orgonita je jednostavno: samo se ostavi potopljeno pod vodu i za par sati se karamel otopi, samo budite oprezni ako ima metalnih ostataka da vam ne budu svugdje po sudoperu i kuhinji, stoga koristite neku veću posudu za otapljanje pribora pa s otopljenim karamelom u WC školjku, a mali metalni dijelovi će ostati na dnu posude pa ih možete odstraniti salvetom ili nečim drugim.

Napomena 1 (premazivanje): svi eko-orgoniti su najčešće nepostojani ako su izloženi velikim razlikama u temperaturi, te vlazi ili suncu. Međutim, po mom iskustvu šečeraši su naročito osjetljivi, pa nakon dužeg razdoblja uvijek počnu 'disati' ili curiti, naročito ako su okrenuti 'naopako' tako da je otvor staklenke ili onoga u čemu su izliveni okrenut put dolje. Nakon što sam probao vosak i silikon shvatio sam da je premaz tankog sloja epoksidne smole najefikasniji za solidno zaustavljanje 'curenja' šečeraša. Dovoljna je minimalna količina epoksidne smole. Koristim mali kist kojega kasnijem dobro razmažem i otopim u nitro-razrjeđivaču, jedinoj kemikaliji koja kako tako može otopiti ostatke epoksidne i poliesterkse smole.

Napomena 2 (giftanje šečerašima i recikliranje potrošenih staklenih tegli): ja sam možda jedan od rijetkih orgonitaša koji gifta šečerne orgonite i mogu reći da se uz malo truda može uspješno giftati i s šečerašima (pogledaj moj orgonitni blog). Naime, kad se potroši tegla kiselih krastavaca ili bilo čega drugoga, obično tegla završi u smeću, ali može se efikasno napuniti karamelom, metalom i kristalima i dobiti fini eko-orgonit. Na ovaj način se mogu 'reciklirati' stare staklene tegle. Potrebno je dobro začepiti čep s epoksidom i sakriti negdje u okoliš. Ipak treba pripaziti da giftane teglenke treba zakopati jer ih sunce može uništiti. Tegle bez čepa su vrlo osjetljive na vremenske prilike i imaju tendenciju da iscure, kako bih doskočio ovome prvo ih premažem slojem epoksida pa stavim silikona (za kupatilo). Nije više 100% eko, ali zato osigurava relativnu dugutrajnost.

Prednost izrade šečernih orgonita je što nema nikakvih otrovnih isparavanja, ali zato je potencijalan nered u kuhinji skoro pa zajamčen. Prije sam koristio neku krpu kao zaštitu radnog stola i 'kaciolu' za prelijevanje šečera iz posude u orgonite, ali to je bio totalni rusvaj. Sada koristim neki karton kao zaštitnu podlogu, a karamel direktno prelijevam iz lončića u kojem se karamel kuva stoga mi je bitno da lončić nije glomazan da mogu s njim fino rukovati. Kad se karamel osuši samo ga lagano skinem s kartona, a ostatke metala i svega s njega bacim u smeće, tako da za 5 minuta mogu vratiti kuhinju u prvobitno stanje.

Karamelne orgonite radim u staklenim čašama i posudama i nikad ih ne vadim iz njih jer je to skoro pa nemoguće. Staklo inače dobro provodi orgon tako da ovo nije problem. Držanje karamelnog ili šečernog orgonita naopako s otvorom prema dole je veliki hazard, jer karamel ima tendenciju da lagano iscuri. Stoga sam neke svoje 'naopake' orgonite začepio s drvenim postoljem koje sam zalijepio na dno. Previše truda, ali nije estetski loše.

Extra fini primjerci karamelnih orgonita rađeni ženskom rukom

Za karamele sad najčešće koristim male vaze i konstruiram tako orgonit da bude okrenut prema 'gore'. Lijevi karamelni HHG je okrenut prema gore i premazan tankim slojem epoksida. Na desnoj slici su reciklirane staklene tegle koje su napunjene karamelom, dobro zabrtvljene i spremne za giftanje. Ove su iz akcije giftanja ZOO-a na Marjanu.

Beton

Beton se može uspješno koristiti kao vezivni materijal za orgonite, ali dosta orgonitaša je protiv ovog materijala. Ja sam probao raditi s betonom i dosta je mukotrpno i prljavo raditi s njime, stoga je možda najnezahvalniji sistem rada. Činjenica je da je jedan kolega orgonitaš uspješno napravio ChemBuster od betona, stoga za eventualno veće i 'prljave' orgonite koji ne zahtijevaju puno lickanja ova smjesa ima smisla, iako i sam beton nije baš 100% ekološki proizvod. Prednost betona je isto jeftinoća.

Betonski CB uređaj od 100Kg. Više sliči na postolje za suncobran, ali ovo je sasvim efikasan betonski CB (sve cijevi još nisu montirane)

Kolofonija

Kolofonija je prirodna borova smola. Dosta je postojanija od šečeraša, ali je isto nestabilna ako se izloži direktnom suncu, međutim za sobne temperature je sasvim postojana. Uglavnom se koristi u sezoni kolinja za depiliranje svinja, a nabavlja se u poljo-opskrbnim radnjama. Cijena bi se trebala kretati od 50Kn/Kg pa više. Kuhanjem se smjesa otopi i zalijeva se u kalupe. Inače borova smola ili kolofonija je u nekim narodima imala mistična svojstva i miris joj je navodno dosta ugodan.

Način spravljanja kolofonije

Nemoj dodavati vodu. Kolofonija je prirodna smola, koja se grijanjem na laganoj vatri topi. Tako je mirno možeš kuhati-prokuhavati, da održavaš smolu u tekučem stanju, spremnu za lijevanje u kalup. Što veča je temperatura, to bolje kod lijevanja. Tokom zagrijavanja možeš je miješati drvenim štapom, jer neče se ona ravnomijerno topiti.
U dodiru sa kalupom i željezom, ona se stvrdne u momentu. Tamo, gdje je je deblji sloj smole, ona se polagano hladi i stvrdnjava, pa zavisi od količine smole i od veličine kalupa koliko vremena to traje. U prosjeku par minuta (TB) do 3-4 sata (CB).
Ako imaš tu mogučnost, izrađuj orgonite od Kolofonije vani! Vidjet češ, smola kod isparavanja ima jako oštar ne baš ugodan miris. Upotreba zaštitne maske nije ti potrebna.
Neki plinovi kod isparavanja nisu baš pogodni za zdravlje, ali nisu ni od prilike toliko štetni, ko plinovi od drugih sintetičkih materiajala.
Ne mora se lonac čistiti: laganim udarcima drvetom, stvrdnuti komadiči smole odpadnu od površine lonca, pa se mogu pokupiti i ponovno upotrebiti.
Ako ima kalup glatku površinu, nije ga potrebno ničim podmazivati. I Kolofonija se skuplja toliko, da se orgonit može lagano i jednostavno izvaditi iz kalupa.
Tijekom sušenja, kad se več toliko stvrdnula, da nije tekuča, smola skoro da nema nikakvih mirisa niti isparavanja.

Kolofonijska piramida premazana eko-lakom za parkete. Otporniji od karamela, svakako prava opcija za kučne orgonite.

Kolofonijski TB-ovi iz silkonskog kalupa. Fina i oku ugodna kafenkasta boja kave.

Ostala veziva

Pčelinji vosak se pokazao vrlo slabim vezivnim materijalom. Eventualno se može dodati kolofoniji i karamelu u manjem omjeru radi 'oplemenjivanja' iste. A i vrlo je skup.

Plasterit i gips su relativno loši materijali kao vezivna smjesa za orgonite.

Guma se pokazala kao dobar vezivni materijal za orgonite. Ipak ovo ostaje samo za pojedince koji rade s gumom u svojim specijaliziranim radnjama.

Programiranje smole

Poznati orgonitaš Jon Logan tvrdi da smola prilikom stvrdnjavanja upija energetski obrazac onoga koji je priprema i pravi orgonite. Efekti orgonita se mogu povećati i do 70% ako se tijekom polimerizacije orgonita svjesno odašilju misli, vizualizacije i osjećaji koje želimo da orgonit pojača. Poliesterska smola ima inače jaku moć upijanja elektromagnetskog zračenja. Npr. ako se poliesterski orgoniti tijekom polimerizacije izlože frekvenciji od 15Khz oni će kasnije jače reagirati na ove frekvencije. Na sličan način se mogu ugraditi i misli suprotnog djelovanja kao npr. smanjivanja djelovanja mobitelskih odašiljača te na taj način podići efikasnost TB-ova. Uglavnom poanta je da na jačinu orgonitnog uređaja osim upotrebljenog materijala utječe i mentalno programiranje istog. Međutim, čak i ako se ovo ne radi orgonit će imati svoju funkcionalnost. Moram priznati da ovo nisam nikada svjesno radio, eventualno nesvjesno, tako da ne mogu posvjedočiti o uspjehu ove metode, ali za one koje se bave reikijem, tehnikama vizualizacije i ostalim disciplinama uma, ovo može biti od koristi kod pravljenja orgonita. Više u Jon Loganovoj brošuri An Introduction to Orgonite matrix materials.

Zaključak

Najefikasnije i najbrže je korištenje poliesterske smole za izradu orgonita. Uz dovoljne mjere opreza prilikom rada, može se relativno sigurno raditi s ovom smolom. Jednom kad se smola polimerizira orgonit je praktično neškodljiv za okoliš. Stoga za ozbiljne orgonitaše poliester i sintetičke smole su prvi izbor. Savjet je da se za orgonite koji su u dodiru s kožom (dugmad, privjesci, medaljoni) koristi epoksidna smola koja je ipak 'zdravija' i nakon 24 sata ne emitira nikakve štetna isparavanja i spojeve. Tu i tamo možemo si priuštiti izlet u karamelne ili kolofonijske vode što predstavlja dobru alternativu za kućne orgonite ili za recikliranje starih tegli jer je šečerni orgonit uvjerljivo najjeftiniji i možda 'najzdraviji' orgonit.

Tags: orgoniti, smola