Tiho budi
Dolaskom zime priroda se vraća u stanje mirovanja, spavanja, sna. U svom snu i hibernaciji, biljke i životinje se povlače u sebe, razmišljaju, sanjaju i kuju planove za nadolazeće proljeće. Stabla pažljivo planiraju svoje korijenje kako bi se prilagodili i podržali novi rast, nove grane, svoje nove plodove koje zamišljaju kako rastu u proljeće. Svaki korijenčić, svaki listić, svaka grana biva pažljivo isplanirana. Priroda iz stanja nemira, akcije i razigranosti prelazi u stanje mira, tišine, mudrosti i sna. Ptice kao da nestanu u neku drugu dimenziju, a šumom i livadama zavlada beskrajna tišina. Srne i ostale životnije kojima zima ne smeta, graciozno i s pažnjom idu po snijegu ne želeći uznemiriti uspavanu prirodu.
Kad pada snijeg i ono malo životinjica koje su aktivne po zimi, stane i pažljivo osluškuju, kao da svatko želi čuti kako pahulje padaju na tlo. Tišina snijega koji pada je fascinantna i očaravajuća. U svojoj bijelini, nevinosti i čistoći, majka Zemlja nas podsjeća na ono nevino i čisto u nama, na sjajnu kristalnu svjetlost koje obitava u svakom od nas. Njena ljepota i gracioznost, mirnoća i mudrost vraća nam naš unutarnji mir i vjeru u našu snagu i dobrotu, našu unutarnju ljepotu.
Doba zimskog solisticija je doba kontemplacije, mira, planiranja, dubokog sna i unutarnjeg putovanja. Ovo je doba kad je mudro usporiti sve svoje vanjske aktivnosti, rekapitulirati događanja iz prošle godine i donijeti planove za iduće razdoblje. Upravo kako nas i priroda uči da bi trebali raditi. Svaki plan, ideja i misao začeta u ovom razdoblju mira i tišine, ima više šanse da se ostvari u budućnosti. Zašto ne sanjati i planirati svijetlu budućnost? Najsjajnije snove i planove imati i živjeti. Koje su granice naših snova, dokle može ići naš um i srce?
Naši preci su poštivali činjenicu da se uoči i za vrijeme zimskog solisticija pojačavaju energije koje čovjek može upotrijebiti za svoju dobrobit. Skoro sve stare građevine i hramovi su bili posloženi na način da se obilježi zimski solisticij, a sam solisticij su slavili raznim svečanostima i obredima kojima su dodatno fokusirali te jake energije za vlastitu dobrobit te za dobrobit prirode slaveći život. Oni su živjeli u skladu s zvijezdama, s prirodom, s kozmičkim energijama.
Naši preci su posebno poštivali stabla. Stablo je simbol života. Katolički običaj kičenja bora/jelke za Božić je kopiran i preuzet od naroda i kultura koje su prethodile kršćanstvu, a koje su pogažene i asimilirane u nasilju i krvi raznim križarskim pohodima. Dok su naši preci slavili zimski solisticij slaveći život i poštujući prirodu, nikad ne vršeći nepotrebnu sječu stabala i uništavanje šuma, naše današnje društvo i dalje promovira nasilje podržavajući bezumnu sječu jelki koje se kite za Božić. Jelka je stablo koje cvijeta uoči zime, koje je u zimskom periodu puno života, a njena aura, životno polje je najjače. Prekidajući taj životni uzlet nepotrebnom sječom, umjesto života tim činom se promovira smrt i uništavanje.
Pokušavajući dokučiti značaj petokrake zvijezde na vrhu jelke koja se i danas stavlja kao ukras na Božićnu jelku, Leonid Sharashkin (prevoditelj Anastazijinih knjiga) shvaća da je to u biti cvijet jelke koji se pojavljuje uoči zimskog solisticija kad jelka cvate. Taj cvijet je obično u obliku peterokrake ili šesterokrake zvijezde. Ovo je zaključio nakon što je umjesto posječenog (mrtvog) bora ili jelke u svoju kuću donio malu sadnicu jelke, živog stabla u punom jeku razvoja života koje je baš procvjetalo uoči Božića. Pitajući se zašto se lampice stavljaju na bor, shvatio je to dok je jednog jutra gledao odsjaj sunčevih zraka na injem prekrivenim iglicama bora kraj kuće. Tada stablo jednostavno svijetli nevjerovatnim odsjajem. Ovaj prizor je fascinantan i djeluje kao najljepša scenografija iz bajke. Svatko tko je ovo doživio zna o čemu se radi.
Moja poruka, kako samom sebi, tako i onome tko me čita je jednostavna: budimo u skladu s nadolazećim zimskim solisticijem (21.12) i iskoristimo ga za povlačenje u sebe, u svoj mir i tišinu, za svoje unutarnje putovanje. Praktično to znači, malo više meditacije, izleta u prirodu, zapisivanje planova i misli u svoj dnevnik ili sungejzinga, jer su zalasci i izlasci sunca u ovo vrijeme veličanstveni i šteta ih je ignorirati. Osim ovog plesa sunca, ovaj period ove 2018.g. donosi i 'hladni' puni mjesec koji će se pojaviti 22.12, te meteorsku kišu.
Zamišljajmo i planirajmo svoju svijetlu budućnost jer su nam u ovom periodu na raspologanju energije podrške i dobrobiti. Sve zvijezde stoje iza naših svijetlih planova i intencija. Poštujmo prirodne i kozmičke zakone, poštujmo poruke predaka, ne uništavajmo biljke i stabla radi nekih običaja. Slavimo život u nama, poštujući i slaveći život oko nas, našu prirodu, našu majku Zemlju.
Leonid Sharashkin o Božiću: ne uništavajmo stabla, slavimo život
Winter Wonderland / Baby, It's Cold Outside - T.S. Miller & Steph Ciotta
Čovjek koji živi u skladu s prirodom u ovom periodu zimskog solisticija bi se trebao pripremiti za period tišine i unutarnjeg putovanja, planiranja i kreiranja budućnosti. Kako je i sam Victor Schauberger primjetio, koji je veći dio svog života proveo u šumi, samo je u tišini moguće kreirati i stvarati, stoga je možda ovo period u kojem je mogućnost kreacije najizraženija. Kad dođe proljeće i topliji dani, ono što smo ovih dana planirali i kreirali svojim mislima, samo izlazi na svjetlo dana, manifestira se u fizičkoj stvarnosti. To je način na koji priroda i čovjek funkcioniraju. Svaki umjetnik, svetac i mudar čovjek je svoju mudrost i inspiraciju pronašao u okrilju stabla, šume, planine, nekog usamljenog mjesta u prirodi.
Ako ovaj prirodni ritam života usporedimo s onim što se događa u ovom periodu Božića i Nove Godine u današnjem ljudskom društvu, jasno se može primjetiti da je sve naopako. Umjesto uživanja u miru i tišinu, ljudi trče okolo po dućanima u ludoj potrošačkoj groznici, u stresu i strci. S petardama i ostalim pirotehničkim sredstvima stvara se dodatna buka. Gradski život je inače bučan, kaotičan i stresan, a u ovom periodu prije zimskog solisticija i prije Božića (25.12.) ta ludnica dobiva još veće ubrzanje kad većina ljudi troši energiju stvarajući još veći nered, veću gužvu. Razni dućani, banke i ostale poluge sistema sve to potiću davajući razne popuste, akcije, božićnice u obliku kupona za hranu i slične mamce koje tjeraju čovjeka da cijeli dan bude u 'shopingu'. U tom ludilu, sasvim je jasno da nitko ne može razmišljati, kontemplirati, ne može se okrenuti sebi i svom unutarnjem putovanju.
Poznavajući malicioznu, parazitsku (energetski vampiri) i plašljivu (boje se osviještenih ljudi kao vraga) prirodu sila koje žele kontrolirati čovječanstvo i koje su i izmislile sve religije kao snažne poluge kontrole nad ljudima, danas mi je sasvim jasno da Božić, naročito datum kad se slavi (25.12) nema veze s rođenjem Isusa kako se proklamira, već ima jednu jedinu svrhu, a to je da čovjeka liši snažne kreativne i dobrobitne energije koje Sunce i sve zvijezde nude u periodu zimskog solisticija (naročito ta tri dana poslije samog zimskog solisticija), koji je možda najznačajniji kozmički godišnji događaj. Čovjek koji nema jasnu viziju, jasan cilj u život je čovjek kojim se lako upravlja. On ide kako puše vjetar, tamo gdje ide većina.
U ovo doba jakog kozmičkog svjetla, sve ove podvale, sve ove perfidne tehnike kontrole uma masa sad postaju jasno razvidne. Neću nikoga osuđivati, niti ću se ljutiti na sile koje žele kontrolirati čovječanstvo. Svatko ima svoj program s kojim je došao ovdje, u ovu dimenziju, u ovo vrijeme i prostor. Moj je cilj živjeti u skladu s prirodnim zakonima, a ne prema lažiranim običajama nametnutim od strane religija i društva. Mislim da je ovo cilj kojem većina ljudi isto teži jer je taj način života zapisan u svakoj našoj stanici, našem DNK. Stoga je možda vrijeme da malo izađemo iz začarnog kruga, iluzije i magije koje nam prodaju poluge sistema u obliku države i religije i konačno shvatimo istinsku informaciju 'skrivenu' u svakoj božjoj kreaciji, u svakom kamenu, planini, rijeci, potoku, šumi, stablu, biljci, na nebu, u nama samima, u svakoj životinji.
Tags: solisticij, Božić