Opis: iako je film klasificiran kao bajka i fantazija, glavna ideja filma je nešto najbliže stvarnosti što se možda može naći u nekom zabavnom filmu uopće:
svi smo posebni i jednako važni i svemir nas sve jednako voli i to toliko da je u stanju 'saviti' prostor i 'sažeti' vrijeme kroz više stoljeća, da bi nam omogućio da ostvarimo naš san. Zvijezde su naši anđeli koji nas promatraju i vode s neba. Nekoć je nebo bilo tamno. Sad je sve više zvijezda koje svijetle na nebu. To su naši preci, naši anđeli koji su ostvarili svoju misiju na Zemlji i sad sjaje na nebu. Čekaju na nas da i mi to napravimo. Kad svi to napravimo, više neće biti tame, već kristalno osvijetljeno nebo puno sjajnih zvijezda.
Mudri čovjek je jednom rekao: sve zvijezde na nebu su u mom srcu, vidim ih srcem, ne očima. Stoga je meni osobno glavna ideja filma itekako razumljiva i prihvatljiva, dapače stvarna činjenica. Dosegnite i vi zvijezde, sanjajte svoj najsjajni san, svaki minut, svaki sat, svaki dan, svaki život, a kad osjetite snagu, kad osjetite da možete, kad osjetite da je pravi moment, ostvarite svoj san, dovedite ga ovdje na našu planetu u ovoj fizičkoj stvarnosti, na radost cijelog svemira koji će vas strpljivo čekati, koji vas je čekao tisućljećima da to napravite. Samo su dva pitanja/odgovora koja vas dijele od tog uzleta među zvijezde: što želite najviše u svom životu? što vas spriječava da to i ostvarite?
Uhvatila me inspiracija, pa sam izdvojio sve scene s porukama i stavio ih na svoj youtube kanal (vidi dole). Izdvajam ulogu mlade engleske lady iz Downtown Abbey-a, Jessice Brown Findlay, koja mi je odlična u svojoj 'grozničavoj' ulozi, a i kao narator ovih izdvojenih porukica.
Opis: odlična filozofska rasprava o životu. Iako početak filma ne obećava, nakon otprilike 47 minute, razgovor između dvoje protagonista se zahuktava i skoro svaki aspekt života prosječnog čovjeka biva preispitan i sagledan na jedan pronicav i jasan način, dajući ovom filmu jednu duhovnu dimenziju koja se može naći jedino u predavanjima Anthony de Mella, Miguela Riuza ili Jiddu Krishnamurtija koji su također sagledavali današnji život prosječnog civiliziranog čovjeka kroz jednu duhovnu prizmu.
Film ima dosta genijalinih stvari 'skrivenih' u dialogu dvojice protagonista, stoga ću ovdje neke samo kratko citirati i komentirati, a za potpuni kontekst priče savjetujem gledanje cijelog filma:
Opis načina života većine ljudi na ovom planetu: rijetko tko može biti prisutan u sadašnjem trenutku, ili mislimo o budućnosti ili smo s mislima u prošlosti:
"Mislim da hodamo okolo u nekoj vrsti izmaglice. Mislim da smo svi u transu. Hodamo kao zombiji. Mislim da uopće nismo svjesni samih sebe i naših vlastitih reakcija na stvari oko nas. Idemo okolo po cijeli dan kao nesvjesne mašine, a u međuvremenu sav taj bijes, ogorčenje, briga i nelagoda se nakupljaju i nakupljaju unutar nas."
Izraziti iskrene osjećaje u današnjem društvu je skoro tabu, svatko ima masku, svatko ima svoju malu ulogu koju glumi perfektno. Interesantno je da su uloge već odavno podijeljene i osmišljene od društva, stoga se svi trudimo ne iznevjeriti očekivanja od društva i vjerno glumiti naše uloge do samog kraja. Produkt je bolesno društvo s iskrivljenim ponašanjem, neuorozom, strahom, licemjerem. U jednom od komentara dvoje protagonista smatraju da bi pripadnici afričkih plemena najvjerovatnije proboli kopljem svakoga od nas jer ne bi mogli podnijeti takvo ponašanje, te bi nas smatrali za opasne životinje:
"Mislim, to neprijateljistvo prema meni je bio samo neki osjećaj koji je ostao u njima od nekog njihovog prethodnog iskustva, jer u današnjem socijalnom okruženju možemo izraziti naše osjećaje samo na čudan način ili indirektno. Ako ih izraziš direktno, onda svi polude. .... Svi nekako plutaju kroz maglu simbola i podsvjesnih osjećaja. Nitko ne kaže stvarno ono što misli." .... Nevjerovatno je kako često doktor ispuni naša očekivanja o tome kako doktor mora izgledati. Kada vidiš terorista na televeziji on izgleda upravo kao terorist. Mislim da živimo u svijetu u kojem očevi, samci, umjetnici, svi se trude ispuniti nečije tuđe fantazije i ideje kako bi se otac, samac ili umjetnik trebao ponašati i izgledati."
O (ne)percepciji stvarnosti ovaj put uzrokovanu ostvarivanjem karijere ili ispunjavanjem nekog zamišljenog plana ili cilja u životu ili ostvarivanja neke ambicije koja vodi život u jednu veliku naviku:
"Mislim da nimalo ne cijenimo percepciju stvarnosti. Dapače, ogromna pažnje koju posvećujemo karijerama automatski čini percepciju stvarnosti vrlo niskim prioritetom. Jer ako je tvoj život organiziran oko uspjeha u karijeri, onda u biti nije ni važno što opažaš ni što iskusiš. Možeš na neki način isključiti svoj um na nekoliko godina unaprijed, na neki način ići kroz život s uključenim automatskim pilotom." .... "A ako samo funkcioniraš unutar svojih navika tada u biti i ne živiš. Na sanskritu korijen riječi "biti" znači "rasti".
Vezano za navike, ali iz aspekta hrane: velika većina ljudi iz tzv. zapadnih zemalja nisu svjesni što jedu, niti kakvog im je okusa hrana. S obzirom na tzv. ponudu brze hrane, te još gore hrane bez ukusa i mirisa (GMO), ovo je svakodnevnica za većinu ljudi. Ako smo nesvjesni onoga što unosimo u sebe putem hrane i pića, te posljedica koje to ima za nas, onda ćemo uvijek biti izvrgnuti manipulaciji i nećemo mi kontrolirati naš vlastiti život već netko drugi. Stoga, ako krećete putem duhovne samospoznaje, prvo obratite pažnju na energiju koju unosite kroz usta (hrana i piće):
"Ako ideš u budistički centar, tamo ćeš vidjeti da oni iskuse okus svakog zalogaja, tako da im treba skoro dva sata da pojedu ručak, što je donekle strašno, ali si onda svjestan okusa svoje hrane. Ako jedeš samo iz navike, tada nisi svjestan okusa hrane i nisi svjestan stvarnosti onoga što ti se događa. Ulaziš ponovno u svijet snova."
Dvoje protagonista dotiću jednu staru temu koja definira konformizam kao još jedno sredstvo kojim se moderni čovjek drži podalje od percepcije stvarnosti. Ova tema me dosta intrigirala i ponukala na razmišljanje o tome, kako je prosjećan čovjek vezan za svoj topli dom, udoban auto, udoban krevet. I sve dok ta 'idila' traje nije spreman ni na kakve promjene u svom životu koje su možebitno nužno za njego osobni napredak, dapače može živjeti u strahu od gubitka toga pa se boriti ili moralno korumpirati samo da bi to zadržao. S druge strane ima vrlo malo razumijevanja ili empatije za bilo koga drugoga koji nije u toj 'udobnoj' situaciji. Mi ljudi uopće ne poštujemo ni mjesećne cikluse, ni godišnja doba.To su nam omogućili klima uređaji, dobre i udobne kuće i automobili. Na taj način gubimo vezu s prirodom, ali i s sobom, ne znamo slušati signale našeg tijela, te uvijek nastojimo raditi i živjeti na jednoj određenoj razini i radi toga najčešće obolimo.
"..mislim da nas takva vrsta komforta odvaja od stvarnosti na jedan vrlo direktan način." .... "Uključi taj električni pokrivač i to ti je kao da si uzeo sredstvo za smirenje..ili kao da si lobotomiziran gledajući televiziju. Mislim da opet ulaziš u svijet snova." .... "Ti voliš da ti je ugodno, i ja volim da mi je ugodno također, ali komfor te može uljuljkati u opasno spokojstvo. Sprovodimo lijepo i ugodno vrijeme s našim el. pokrivačima i našim pećenim pilićima, a u međuvremenu smo gladni iznutra jer smo tako odsjećeni od kontakta s realnošću da uopće ne dobivamo pravu supstancu jer uopće ne vidimo svijet oko nas. Ne vidimo sami sebe. Ne vidimo kako naše akcije utjeću na druge ljude."
Nakon ovoga, sljede razne teme, sve zanimljivije i zanimljivije, da bi u jednom trenutku čak dotakli postojanje Novog Svjetskoh poretka (NWO), što je vrlo neobično za film iz tog perioda (1981). Za sve one željne intelektualnog i duhovnog izazova, svakako pogledati.
Opis: Anthony Hopkins kao antropolog na svojoj ekspediciji u Africi se zbliži s gorilama, koje ga prihvaćaju kao svog člana. Tek iz te pozicije shvaća u kojoj iluziji lažne stvarnosti živi prosječan civilizirani čovjek te usto dodaje da je opasnije živjeti jedan dan u velegradu moderne zapadne civilizacije nego cijelu godinu u džungli. Gorile ga prihvaćaju ne kao svoga člana, već kao čovjeka, obnavljajući sjećanje na suživot ljudi i životinja koje je vladalo planetom u tzv. Zlatnom dobu.
U jednoj sceni posjećuje svoj stari ZOO i majmune s kojima je radio prije ekspedicije, te sada jasno uviđa da su svi oni rođeni u zarobljeništvu i da su samo sjenka pravog majmuna. Jedina gorila koja je prije živjela na slobodi i zna što je to, je izgubila srce i razum u zarobljeništvu. Ta gorila više ne bi mogla pobjeći ni da joj se otvore vrata kaveza. Ovdje ne mogu zaobići analogiju s nama ljudima. Ljudi su danas rođeni u zarobljeništvu (bar oni koji imaju matične listove i osobne iskaznice), te ni ne pomišljaju na bijeg, jer jednostavno ni ne znaju što uopće znaći sloboda...
Uz klasičnu hollywoodsku dramatiku i patetiku koja je snošljiva, film šalje jasnu poruku onima koji je žele ćuti, stoga tople preporuke.
Opis: odličan dokumentarac u francuskoj produkciji u kojem Henry Kissinger otvoreno kaže da je savjetovao Nixona da snime lažirano spuštanje na Mjesec se jednostavno mora pogledati. Priča se vrti o Stanley Kubricku i njegovom potencijalnom angažmanu u snimanju lažiranog spuštanja na mjesec. Vernon Walters, jedan od bivših CIA operativaca koji je učestvovao u lažnom TV prijenosu spuštanja na Mjesec i koji je već dao neke izjave za dokumentarac doživljava moždani udar netom prije završnog intervjua. Sve ovo potvrđuje autentičnost tvrdnje da čovjek nikad nije napustio Zemlju, dapače dosta znanstvenika tvrdi da 1969.g. čovjek nije imao tehnologiju izrade space shuttla i svemirskih odijela koje bi izdržalo prodornu svemirsku radijaciju te da čovjek ni dan danas ne može napustiti tzv. Van Allenov pojas oko Zemljinog magnetskog polja koji štiti Zemlju i njene stanovnike od kozmičkog zračenja i solarnih vjetrova.
Opis: danas je svakom jasno da je priča o američkom spuštanju na Mjesec 1969.g. bila lažirana. Postoji obilje dokumenata i dokaza da je Stanley Kubrick u suradnji s NASA-om snimio cijeli događaj u studiju. Capricorn One je tipična podvala američkog obavještajnog aparata, a tehnika je jednostavna: istiniti događaj se snimi kao zabavni akcijski film, a ako netko kasnije bude tvrdio da je radnja u filmu u biti istinita, onda ga se lako može diskreditirati jer je tema/teza sama po sebi neozbijlna pošto je već obrađena u zabavnom filmu.
U samom filmu astronuati bivaju prisiljeni odglumiti spuštanje na Mjesec u TV studiju, kad doznaju preko TV ekrana (iz prijenosa uživo) da se pri povratku njihova letjelica zapalila i srušila, počinje bitka za njihov život. Zabavno djelce s čak donekle optimističnim krajem. U sporednoj ulozi glumi i legenda Telly Salavas.
Opis: SF klasik Georga Orwella koji opisuje crni totalitarni režim u budućnosti u kojem je pojedinac sveden na robota bez prava na vlastito mišljenje, kontrole nad svojim tijelom ili bilo kojim oblikom privatnosti. Sve se ovo danas postepeno (polaganim tempom da ih ne primjetimo) uvodi u naš svakodnevni život.
Film 1984.g. je izumio pojam koji je danas poznat kao fenomen 'Big Brother'. Naime svaki pojedinac u vlastitom stanu ima ogroman televizor koji osim prikaza slike ima glavnu funkciju da snima unutrašnjost stana i ono što radi čovjek unutar svoja četiri zida. Ako se primjeti neprilično ponašanje, pojedinac (čitaj: robot) biva upozoren. Da li se itko upitao zašto skoro svaki dom danas ima televiziju, a većina ljudi hipnotizirano bulji u ekran veći dio dana i usmjerava većinu svoje energije na sranja koja se emitiraju preko TV kutije. Odgovor je jednostavan: osim kontrole i pasivizacije ljudi, televizija služi i kao kolektor velikog dijela raspoložive bio energije koju čovjek generira unutar 24 sata. Zamislite samo koliko negativne energije generirate dok gledate TV vijesti, ili dok navijate za neku momčad ili dok gledate neki emotivan film. Ovo 'crpljenje' energije ljudi ima dvije funkcije: služi kao hrana našim gospodarima koji se uglavnom hrane negativnom energijom (strah, mržnja), ali i crpi našu raspoloživu energiju koju bi mogli usmjeriti u neke pametne i korisne stvari (npr. rušiti vladajući sistem). Moja poanta je da tzv. nadzorne kamere koje se danas postavljaju po svim raskrižjima i zgradama naših gradova, te eventualno FaceBook projekt na kojem izluđeni ljudi doslovno opisuju što rade tijekom 24 sata, čine samo mali dio tzv. Big Brother projekta. Nitko se ne usudi pogledati malo bliže, u svoj veliki lijepi TV, i zapitati se čemu zapravo služi ta velika kutija koja ispušta razne hipnotizirajuće boje i zvukove.
Nadalje, film opisuje državu glavnog junaka koja je u neprestanom ratu, jedan dan s jednom, drugi dan s drugom državom kako bi opravdala strogi režim kontrole nad stanovništvom. Danas imamo sličnu situaciju kad imamo neprestani rat protiv terorizma koji je idealan za vlastodršce jer omogućava uvođenje strogih kontrola i rušenje prava i privatnosti građana pod izlikom borbe protiv nevidljiva neprijatelja za koji nitko ne zna da li uopće i postoji i da li je ikada postojao.
Uglavnom, preporuka za sve one koji nisu, da pogledaju ovaj film i neka malo povuču paralele s smjerom u kojem se sadašnje društvo kreće, pa će doći do interesantnih zaključaka.
Tip: bajka (2014)
Tip: biografska drama (1981)
Tip: drama (1999)
Tip: SF igrani film (1978)
Tip: SF igrani film (1984)