This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

Gledanje u Sunce - SunGazing, Solarna Joga ili HRM metoda

.

Sunce je čovjekova hrana u doslovnom smislu. Ljudi osim svoje duše, mogu i nahraniti svoje fizičko tijelo gledajući direktno u Sunce.

Gledanje u sunce



Pozadina

Uvriježeno je mišljenje da čovjek svoju energiju obnavlja s hranom i pićem. Ljudi su opterećeni izrazima kao što su kalorije, bjelančevine, ugljikohidrati, kolesterol, vitamini i ostale ljudske izmišljotine vezane za hranu, pa tako danas imamo razne tablice ishrane koje propisuju koliko čovjek određene dobi/spola mora dnevno konzumirati pojedinih namirnica da bi ostao funkcionalan! Ovaj pristup ishrani je jednostavno pogrešan ili bolje rečeno djelomično točan!

Ljudi su energetska bića i kao takva za svoje funkcioniranje trebaju životnu energiju, a hrana i voda koju svakodnevno konzumiramo je samo medij koji tu energiju nosi. Naše tijelo 99% onoga što stavljamo usta izbacuje iz sebe (ako nam probavni trakt dobro funkcionira). Ono što naše tijelo konzumira je životna energija pohranjena u toj hrani i vodi. Velika većina energije koja je pohranjena u svakodnevnoj hrani je Sunčeva energija, zbog toga kažemo da su biljke sekundarni izvor energije jer one direktno rastu pogonjene Sunčevom energijom koju pohranjuju u sebi, dok su namirnice životinjskog porijekla tercijarni izvor energije jer životinje koje čovjek koristi uglavnom za ishranu konzumiraju biljke kao sekundarni izvor energije (ovo je još jedan dokaz da su vegetarijanci zdraviji ljudi od svejeda/mesoždera). Da bih ovo nekako potkrijepio logikom, idemo upotrebiti male sive ćelije kako bi Hercul Poirot rekao:

  • Ako se sjećate kada ste bili dijete, mogli ste se cijeli dan igrati, trčati, skakati, vikati, a majka bi vas jedva privoljela da sjednete za stol i pojedete nešto (moj slučaj). Dapače kad bolje razmislim, velika većina djece je u nekoj dobi imala 'probleme' s ishranom u smislu da su po roditeljskim standardima jeli premalo. Pitanje: pa što je to nas kao djecu pokretalo, da zujimo kao leptiri po cijeli dan, a da jedva nešto pojedemo? E pa to je ta naša životna energija, kao djeca nismo imali vremena za jelo i piće, jer nam to nije bilo potrebno, našu smo energiju crpili od naših prijatelja u žaru igru, od okoline, od životne radosti u nama. Kao djeca znali smo tu energiju koja nas okružuje koristiti, nažalost sad pod stare dane, taj se žar izgubio, svi smo otupjeli.
  • Ako ste kada nešto strastveno radili, cijeli dan razmišljali o tome, i radili bez daha na tome, na primjer crtali, slikali, projektirali, modelirali, kreirali nešto, rijetko kada ste razmišljali o jeli i piću, zar ne? Čovjek kad se nalazi u ovom tzv. božanskom procesu kreacije, jednostavno zaboravi na glad. Kao što bi Servantes iz Malog Mista (serija Miljenka Smoje) rekao: ja sam Ptica Nebeska! Ja sam ovo katkad doživio i sam (nažalost ne tako često), ali imamo brojne primjere u povijesti gdje su razni umjetnici, književnici, slikari, izumitelji, naporno radili na svojim božanskim kreacijama bez  puno uživanja u hrani, dapače bili su primorani da žive u oskudnim uvjetima, ali to ih nije pokolebalo da ne dovrše svoje kreacije. Što ih je to pogonilo, ako nije hrana? E pa to je ta iskra, energija, čista želja za kreacijom, želja za dosizanjem božanskih visina lišena ikakvih prizemnih motiva, oni su se jednostavno hranili svojom idejom o kreaciji, svojom kreacijom.
  • Dokazali su da parovi duže žive od samaca, da parovi s djecom duže žive od onih bez djece, da ljudi s kućnim ljubimcima duže žive od onih bez. Zašto je to tako? Zar nisu jeli istu hranu, pili istu vodu, živjeli u istom gradu, možda čak u istoj zgradi? Pa odgovor je jednostavan: hrana samo daje jedan dio energije za život, ali nitko u hranu ne može ugraditi ljubav, radost u uživanju u društvu drage osobe (kućnog ljubimca) ili dječji osmijeh i radost kada potrči u vaš zagrljaj. Zar dosta puta niste osjećali hladnoću u kostima, briga i problema koje su vas opteretile, a čim popričate s nekim, 'olakšate dušu', odmah vam je bolje i puni ste energije i čak osjećate fizičku toplinu. E to je nešto čega nema u hrani, to je ta životna energija koja non stop kola i kruži između nas ljudi, životinja, biljaka i prostora, samo na trenutak treba zaboraviti glupaste ljudske brige i probleme, malo se zaustaviti, oslušnuti kako leptiri klepeću krilima, pomirisati ruže i pustiti da nas ta energija nahrani.
  • Jeste li ikada analizirali penzionere? Većina kad prestanu raditi se ponaša dezorijentirano, izgubljeno, brže stari i umire. Zašto? Pa zato jer rad generira posebnu vrstu pozitivne energije (a naročito kad se radi nešto što se voli),  koja nas hrani, daje nam neki smisao. Kad svaki dan živo sudjelujete u nekom radnom procesu, raspravljate s kolegama, putujete, idete na sastanke, telefonirate, ili bilo što u sklopu rada, to vas prožima nekom energijom, nekim višim smislom postojanja. Onda kad vas umirove i kažu da više niste potrebni, velika većina starijih gubi taj izvor energije i svoj smisao, te se lakše prepuštaju apatiji i dokolici, te samim tim brže odumiru bez te životne pokretačke energije, ma koliko se dobro hranili.
  • Još jedna interesantna činjenica: čovjek bez krute hrane i samo s vodom može izdržati dvije ili više sedmica, dok bez ičega samo par dana. Kako je ovo moguće? E pa odgovor je jednostavan: čovjek crpi životnu energiju iz vode. Iako bi po onim raznim tablicama ishrane trebao umrijeti skoro isto kao i da ne jede ništa, očigledno je da čovjek ima sposobnost crpiti energiju za život iz vode, odnosno da voda ne služi samo da protjeramo hranu kroz želudac, nego da je i ona hranjivi sastojak, iako po modernoj nauci ona ima samo H2O molekule, a nikakve bjelančevine, kalorije i ostale tričarije što se danas nazivaju hranjivi sastojci. Ovo je dokaz da je voda nositelj životne energije. Kladio bih se da bi čovjek mogao puno duže proživjeti s pravom izvorskom vodom s potoka punom energije, nego s onom flaširanom iz dućana.
  • Razmotrimo kako to raste biljka i kako donosi svoje plodove, to je upravo nevjerojatno da iz jednog sićušnog zrna u loncu zemlje i s malo vode i sunca naraste do metra visine i težine od nekoliko kilograma, iako nikad toliko vode nismo upotrijebili za zalijevanje. Pitanje: odakle se ta masa stvorila, ako nismo ni upola vode stavili u lonac? E pa to je ta životna energija, energija Sunca, koju je biljka akumulirala i iskoristila za svoj rast i za rast svojih plodova.
  • Najbolja i najukusnija hrana je ona koju za vas pravi vaša majka, nigdje i nitko vam neće skuhati tako ukusnu hranu, iako možda radi po istome receptu. Ovo je tzv. fenomen 'materine spize'. Pa zašto je to tako? Odgovor je vrlo jednostavan: majčina ljubav. Kad jedete takvu hranu, ne jedete samo hranu kao takvu, nego se doslovno hranite majčinom ljubavlju. Onaj tko je ovo doživio (nadam se većina) će uvijek uspoređivati svako jelo s majčinom hranom. Ovdje možemo nastaviti priču i usporediti spravljanje jela u  vlastitoj kuhinji i kupnju gotove hrane ili hranjenja u restoranu ili fast-foodu. Zar onaj miris domaće kuhinje nije božanstven kad se priprema ručak, kad svi začini, sve mirodije počnu mirisati i mamiti vas? Više vrijedi jedna žlica domaće skuhane juhe nego desetke kutija gotove smrznute hrane koju samo uvalite u pećnicu i peglaj mala. Zašto je tome tako? Pa onaj tko kuha, ulaže svoju ljubav, želju za dostizanjem savršenstva, osobnu kreativnost u to jelo, znači jelo nije samo sastav kalorija, minerala, bjelančevina već velikim djelom odraz energije onoga tko kuha.
  • Usporedimo još malo hranu: pojedite pravu domaću kokoš, sočnu, žute boje i onda to usporedite s onom blijedom zamrznutom iz dućana. Razlika je nebo/zemlja. Domača kokoš je 100 puta bolja, slađa i ukusnija jer je ona jurcala po dvorištu, na Suncu i zraku, dok je ova zamrznuta bila uzgojena i tovljena u prostoru od 40cm2 i pod umjetnim svjetlom, u ovoj jadnoj umjetno uzgojenoj kokoši nema ni 0.1% životne energije kao u one domaće. Popijte vodu s slavine (ja sam iz Splita gdje imamo jednu od boljih gradskih voda iz rijeke Jadro) i usporedite je s onom kupovnom i pročišćenom vodom iz boce, osjetit ćete kako je voda iz boce bljutava i nema nikakvog efekta, mrtva voda, dok je ona s slavine živa i osvježavajuća bez obzira na sve primjese koje se unutra nalaze. Usporedite miris i okus iz iscijeđenog domaćeg limuna i onog španjolskog GMO koji je 10 puta ljepši i žutiji, ovaj GMO limun se čini kao plastika, bez okusa i mirisa jer u njemu nema ni 0.1% životne energije kao u domaćem. Iz ovoga proizlazi da je glupo govoriti da čovjek mora na dan pojesti jednu jabuku ili popiti dvije litre vode, to jednostavno nema smisla, jer jedna domaća jabuka iz eko uzgoja više vrijedi nego 100 GMO plastičnih jabuka, a i problem je veći za naše tijelo jer ne samo što smo nismo dobili ništa korisne energije iz GMO jabuke, nego moramo 3 puta više energije potrošiti kako izbaciti to smeće iz nas. Nije ni čudo da skoro svi alternativni liječnici savjetuju dijete i čišćenje organizma jer na taj način posredno čuvamo našu energiju koju onda možemo upotrijebiti za borbu protiv bolesti, a ne da je rasipamo na razgrađivanje otrovnih supstanci koje smo unijeli u naš organizam kroz hranu. Savjet: jedite malo, ali kvalitetno!

Zaključak je da hrana i piće nisu esencijalni za život, već životna energija koja nije pohranjena samo u hrani i piću, nego svugdje oko nas i u nama samima, samo je treba znati prepoznati i iskoristiti/usmjeriti. Sunčeva energija je samo jedna vrste te životne energije koja nas ljude hrani, ali vrlo značajna.

 

Hira Ratan Manek

Hira Ratan Manek, rođen 12.09.1937 je penzioner iz Indije koji je ponovno otkrio znanje koje je bilo zaboravljeno tisućama godinama: čovjek može živjeti bez hrane samo ako gleda u Sunce. On već 14 godina živi bez hrane, samo od Sunca i vode. U nekoliko navrata je dopustio medicinskim stručnjacima da ga drže u izolaciji, stvarno se uvjere da ne jede ništa i da mu prate zdravstveno stanje. Međunarodni tim sačinjen od 21 doktora u Ahembadabadu (Gujarat, Indija) promatrao ga je 411 dana tokom 2000. i 2001. godine, 24 sata na dan. Cijelo to vrijeme jedino što je unosio u sebe bila je voda - i sunčevi zraci. Endokrinolog dr. Navneet Shah u lipnju 2001. je zapisao: Svakoga dana mjeren mu je puls, pritisak krvi, disanje, temperatura, izlučivanje urina, težina itd., a hematološki i biokemijski testovi provođeni su periodično. ECG je mjeren redovno, provjera ultrazvukom, EEG, CT-sken i M.R.I.-sken mozga napravljeni su nakon jedne godine, a tim sastavljen od doktora opće prakse, fizičara, kirurga, kardiologa, endokrinologa i neurologa redovno ga je i periodično pregledavao od prvog dana posta. Osim što je izgubio 19 kilograma u prva tri mjeseca i što su mu se smanjili puls i brzina disanja (s 18 na 10 udisaja u minuti), nije bilo drugih medicinskih abnormalnosti.

Po njegovim inicijalima se i metoda gledanja u Sunce zove HRM metoda. Za sve one željne znanja obavezno pogledati njegov intervju na Rubu Znanosti:

Hira Ratan Manek intervju na Rubu Znanosti dio 1
Hira Ratan Manek intervju na Rubu Znanosti dio 2



Efekti gledanja u sunce

 

  1. Sunce kao hrana: sunce nam direktno daje životnu energiju, koja je inače pohranjena u biljkama i životinjama, stoga gledanjem u Sunce, više nećemo trebati hranu ili ćemo je postepeno trebati sve manje.
  2. Sunce kao pročišćavač krvi: sva krv našeg tijela će u roku od 45minuta proći kroz naše oči, a kroz oči krv je najizloženija suncu. Sunce blagotvorno djeluje na našu krv, i to ne samo u antibakterijskom smislu, već je puni 'životnom energijom' ili možemo reći da je elektrificira, čini naša krvna zrnca pokretljivijima i dinamičnijima, a samim time i naše tijelo zdravijim.
  3. Sunce kao hrana za dušu/svijest: oči su direktno povezane s epifizom (pineal gland) koja se smatra kućom ljudske duše i samim tim direktno utječe na naš duh ili svijest na način da nam donosi duševni mir, koherentnije razmišljanje, veću mogućnost upijanja informacija odnosno proširenu svijest o nama samima i svijetu oko nas. Jednostavno rečeno, gledanjem u sunce, širimo naše horizonte spoznaje, odnosno oslobađamo se okova bedastog ljudskog razmišljanja i možemo na mentalnoj razini postati svjesniji nekih stvari odnosno postajemo sposobni razmišljati svojom glavom što je danas rijetkost.
  4. Sunce jača vid: zdravlje ljudskih očiju ovisi o suncu, oči se ne mogu pravilno razvijati pod umjetnim svjetlom ili pod uvjetima dugotrajne deprivacije sunčeve svjetlosti. Sunce može blagotvorno djelovati na neke očne bolesti. Ljudskim očima je potreban cijeli spektar sunčeve svjetlosti, a ne samo onaj vidljivi. Sunčane naočale su kriminalni izum kojim Sile Zla pokušavaju ograničiti i onako suženo vidno područje ljudi i tako onemogućiti ljudima da vide što se stvarno događa oko njih.




Znanstvena podloga metodi gledanja u sunce

Dr. Johanna Budwig iz  Njemačke, nositelj diplome iz fizike, farmacije, biokemije jedan je od prvih istraživača koje je kombinirao dubinu znanja kvantne mehanike i fizike sa sveobuhvatnim znanjem ljudske biokemije i fiziologije. Ona je zaključila, ne samo da živa hrana bogata elektronima djeluje kao donator snažnih elektrona nego elektronima bogata hrana djeluje  kao sunčano rezonantno polje u tijelu koje privlači, sprema i povezuje sunčevu energiju u našem tijelu. Krajnji njen zaključak je ljudsko tijelo sunčana energetska ćelija i da se svi bitni procesi metabolizma i iskorištavanja energije iz hrane odvijaju pod utjecajem fotona odnosno sunčeve svjetlosti. Više o ovom znanstvenom aspektu utjecaja sunca na metabolizam čovjeka te u njenoj knjizi Rak Problem i Rješenje u kojoj u sklopu tretmana liječenja raka preporučuje sunčanje.




Sungazing HRM metoda


Upozorenje: gledanje u sunce je štetno za nepripremljene oči,  trajna oštećenja su moguća

Direktno gledanje u sunce je štetno za oči kad je sunce visoko na nebu, a naročito za današnju generaciju poluslijepih ljudi koji žive kao zombiji u mračnim prostorima ili u prostorima s lošom umjetnom rasvjetom (neonke), po cijeli dan  gledaju u TV/LCD i kompjutorske ekrane, a kad napokon maknu svoju bijednu stražnjicu vanka na zrak onda stave ultra jako tamne naočale na nos, tako da izgledaju kao Ray Charles & Co. Posljedica je toga da danas 99% ljudi ima SLABE oči, i za takve je gledanje u sunce pogubno, stoga poruka svima vama poluslijepcima: OPREZ!! Dobra vijest: oči se mogu postepeno, oprezno, mjesecima, prilagođavati sve jačoj svjetlosti tako da mogu bez štetnih posljedica gledati direktno u sunce 45 minuta, koliko je potrebno da sva krv prođe kroz oči kako bi se napunila energijom.


HRM Metoda:

  1. Metoda se sastoji od 9 mjesečnog gledanja u sunce. Ovo se radi jednom u životu. Cilj je postepeno svaki dan kroz 9 mjeseci povećavati period gledanja u sunce za 10 sekundi, počevši od 40-60sekundi. Nakon 9 mjeseci trebali bi doći do brojke od 45minuta.
  2. Nakon 9 mjeseci, a i u samom procesu gledanja u sunce, osjetit ćemo smanjenu potrebu za hranom, te nakon 9 mjeseci, hrana nam možda uopće neće biti potrebna, osim vode. Mnogi ljudi ne prakticiraju sungazing samo da bi izbjegli konzumiranje hrane, već u svrhu postizanja duševne ravnoteže i općenito zdravlja.
  3. Nakon ovog tretmana, ljudsko tijelo je kao solarna ćelija, napunjeno energijom. Da održite razinu energije morate povremeno bosonogi hodati 45 minuta, ili se opet napuniti gledajući u sunce, ali povremeno samo kad osjetite pad energije i to samo nekih 15 minuta.
  4. Gledanje u sunce se radi ili rano ujutro ili kasno navečer, pola sata prije zalaska sunca ili pola sata nakon izlaska sunca. Ovo je takozvani sigurni period jer jaka UV zračenja koja su najškodljivija očima, nisu jaka u ovom periodu. Ja ovo zovem tzv. tamno-zlatni period, jer uglavnom primjenjujem HRM metodu kad je zalazak sunca i čekam da odbljesak sunca od neke površine od jarko-žute pređe u tamno-zlatni (ili narančasti)i. Napomena: kad tek počinjete gledati u sunce, onda počnite gledati sunce netom prije zalaska ispod horizonta ili izlaska iznad horizonta. Ovo je bitno na početku primjene metode, jer u vrijeme ljetnog perioda i pola sata prije zalaska, sunce je dosta jako i ne valja započinjati s gledanjem tako jakog sunca s nepripremljenim očima. U Hrvatskoj na meteo.hr imate svakodnevno ažurirane podatke o točnom vremenu izlasku/zalasku sunca u Hrvatskoj.
  5. Kad gledate u sunce, obavezno trepćite. Pošto smo danas svi očni invalidi koji non-stop buljimo TV/kompjutorske ekrane, 99% ljudske nacije pati od tzv. suhih očiju koja je posljedica da ljudi nakon buljenja u TV ekrane jednostavno zaborave treptati. Ovo je još jedna urota Sila Zla, ali o tom potom.
  6. Kad gledate u sunce, ne morate fiksirati pogled baš u jednu točku, možete fokus micati lijevo desno, pa čak i okolo same zlatne kugle, bitno da sunčeve zrake ulaze u vaše oči.
  7. Nakon gledanja u sunce, pa i ono najslabije, vaše oči će biti 'blesirane'. Kad idete nešto fokusirati u tamnijem djelu okoline nećete moći jer će vam bliještati ispred očiju. Stoga nakon gledanja u sunce, odmorite oči na način da par minuta pokrijete oči s dlanovima i držite ih u mraku. Ako nakon ovog perioda i dalje vidite žućkastu/narančastu ili purpurnu mrlju u svom vizualnom opsegu, onda znači da ste pretjerali s gledanjem u sunce, probajte još više odmoriti oči, a drugi put počnite s gledanjem u sunce što kasnije.
  8. Prije samog gledanja u sunce pokušajte se malo odmoriti i relaksirati te 'naviknuti' na sunce, nemojte punog stomaka ili nakon neke trke ili uzbuđenja odmah početi gledati u sunce. Da bi čovjek mogao primiti neku pozitivnu energiju od sunca, mora biti smiren i relaksiran.
  9. Za vrijeme samog gledanja u sunce, idealno bi bilo da bosonogi stojite direktno na zemlju kako bi energija mogla nesmetano cirkulirati kroz vaše oči, vaše tijelo, pa u zemlju. Isto tako za vrijeme gledanja u sunce, probajte se relaksirati i smiriti, koncentrirajte se na disanje ili bilo što, samo nemojte misliti što ćete sutra kupiti u dućanu ili kad ćete otići u banku ili na neku sličnu glupost. Znači probajte se maksimalno opustiti i meditirati za vrijeme gledanje u sunce, zato se ovo i zove solarna joga.


Ako ste sve ovo pročitali i spremni ste se okušati u sungazingu, onda samo par važnih točaka za početnike:

  1. Prije samog prakticiranja sungazing metode, naviknite se pomalo na sunce, ojačajte svoje oči kroz nekoliko dana: nemojte nositi sunčane naočale, primijenite tzv. sun-bathing ili kupanje očiju u suncu na način da gledate u sunce kroz zatvorene kapke.
  2. Kada već počnete gledati u sunce, čekajte zadnji čas prije samog zalaska sunca, odnosno izlaska sunca jer je sunce onda najslabije i neće vam nauditi.
  3. Kada počnete gledati u sunce, trepćite očima, nemojte fiksirati samo jednu točku, budite relaksirani, a nakon gledanja u sunce odmorite oči tako da ih prekrijete dlanovima.
  4. Možete početi s maksimalno 60 sekundi prvi dan i onda postepeno povećavati za 10 sekundi svaki dan, ali da budete sigurni možda je bolje početi i s 10 sekundi prvi dan kako ne bi vaše slabe oči izložili nepotrebnom naporu.


Detaljne upute i objašnjena u vezi HRM metode možete naći na:
Solarhealing.com
Ivantic.net
Cybermikan-sungazing.org



Moja iskustva u Sungazingu

Kao gradsko dijete i k tome još zaposlen s radnim vremenom od 08h-16h, mogu ustvrditi da je dosta teško kvalitetno prakticirati sungazing u ovim urbanim uvjetima, naročito u zimskim mjesecima kad padne mrak prije nego što se uspijem i vratiti kući s posla. Ovom prilikom izražavam prosvjed protiv one budale koji je izmislio DayLight Saving metodu, onog morona koji je izumio da čovjek mora raditi 8 sati na dan, i onog kretena koji je izumio sat i općenito vrijeme, moja poruka njima: na.ijem vas. Sungazing sam počeo prakticirati negdje od 01.10.2009.g. i tri mjeseca kasnije sam stigao samo do 8minuta i 30sekundi ili efektivno na 51dan od 270 dana sveukupno, s tim da sam počeo od 10 sekundi. Koristim neku jeftinu kinesku štopericu koja ima mogućnost odbrojavanja unazad do nule, što je praktično jer ne moram non stop gledati koliko je vremena prošlo, nego samo čekam zvuk alarma. Uglavnom gledam u zalazak sunca. Rijetko sam kad propustio sunčani zalazak, a i dosta puta sam morao gledati u zalazak sunca kroz oblake ili ga 'hvatati' kad prolazi između dva oblaka ili dvije zgrade. Na.ijem ja onoga tko je izumio život u gradu, stambene zgrade s više od jednog stana/kata i urbanizaciju uopće.

Kad sam počinjao, dan je još dovoljno dugo trajao te sam mogao ići na Marjan (Splitsku park šumu) i tamo pronaći neko usamljeno mjesto gdje mogu bosonog gledati u sunce, a da mi ljubimci pasa, biciklisti i ostali namjernici/pizduni ne zuje oko glave. Kako se dan smanjivao, imao sam sve manje opcija, ali gle čuda: moja soba ima široki pogled na zapad, pa u zadnje vrijeme prakticiram gledanje u sunce iz moje sobe. Nažalost iako je soba s idealnim pogledom, moj stan nema baš idealnu poziciju, jer je blizu prometne ulice, a gledanje u sunce kroz prozorsko staklo mi se ne čini baš pametno, stoga kad otvorim prozor moram slušati brujanje i zujanje limenih oktanskih kanti. Da bi ovo nekako prebrodio, pustim malo relaksirajuće muzike, nažalost teško se uspijem baš 100% opustiti u ovakvim uvjetima.

Primijetio sam da ne valja doletjeti iz neke žurbe i odmah početi gledati u sunce. Recimo ako odmah dođete s posla, pa vam u glavi još bruji od stresa vožnje autom kroz gradsku gužvu, od stresa na radnom mjestu i od stresa traženja parkinga i ostalih gluposti. Ili ako se najedem, pa poslije ručka idem gledati u sunce, e to nikako ne ide jedno s drugim. Kad sam tako 'nepripremljen' i kad počnem gledati u sunce, onda mi sunčana kugla titra, nikako je ne mogu fokusirati. Kasnije sam shvatio da ne titra sunce, već ja titram od disanja, od uzbuđenja ili tko zna čega još, interesantno kad se napokon smirim nakon par minuta onda se i sunce smiri. Poanta: prije samog gledanja u sunce probajte se relaksirati, malo se osunčajte bez da gledate u sunce, smirite i usporite disanje i ritam srca, inače je bolje i preskočiti gledanje u sunce, nego nervozan i pod stresom stati pred sunce i gledati u nj.

Nažalost kako prakticiram gledanje u sunce iz stana, nemam baš mogućnost biti u kontaktu s zemljom, ali bar sam u kontaktu s podom u stanu. Kad pretjeram s gledanjem u sunce, odnosno kad gledam u sunce koje je još dosta visoko, iako je unutar pola sata do zalaska, i nakon par minuta odmora očiju vidim slabu žutu mrlju u vidnom polju, stoga moram malo duže odmarati oči da ne bih vidio tu mrlju. Da bih dodatno pomogao očima, nakon gledanja u sunce, provodim lagane vježbe za oči. O ovim vježbama ću pisati detaljnije, ali uglavnom ove vježbe su poznate stotinama godinama: lagani pokreti očiju lijevo-desno, gore-dole, dijagonalno s lijeva na desno, i s desna na lijevo, kružno u jednom smjeru i u suprotnom, te vježbe fokusiranja: fokusirajte palac na 10cm od nosa par sekundi, zatim probajte fokusirati neki objekt na par stotina metara i opet nazad i tako 10-ak puta.

Nažalost kad gledam u sunce i općenito vježbam oči,  nema dana kad ne vidim NATO avione kako zaprašuju nebo na horizontu s kemijskim tragovima, ovo mi odmah budi negativne osjećaje.

Vrlo je interesantan efekt koji doživljavam svaki put netom kad sunce nestaje prilikom zalaska. Taman prije zalaska sunca, kad ono baca zlatne zrake, imam osjećaj da mi se vidno polje širi u horizontalu, kao da krajevima očiju mogu vidjeti mogu vidjeti dva puta više oko sebe nego inače.

Čini mi se da i paraziti i bakterije koje katkad mogu fokusirati u svojim očima kako veselo plešu, bježe od sunca kad gledam u nj.

Što se ukupnog dojma tiče nakon 51 dana prakticiranja sungazinga, ne mogu reći da osjećam spektakularne rezultate, ali osjećam napredak: neki tikovi koje sam imao su nestali (tik očnog kapka) ili nesvjesno grčenje mišića u nogama/stopalu. Čini mi se da mi se i poboljšao vid u desnom oku na kojem slabije nešto vidim. Što se tiče moje svijesti, o tome neću ni govoriti, glad za znanjem raste iz dana u dan, padaju mi na pamet razne ideje o kojima bolje da ne pričam, u biti imam osjećaj da sam u procesu svojevrsnog buđenja.

Preporuka: bacite sunčane naočale u smeće, naučite se na sunce, uživajte u njemu, hranite se njime.



Popis izvora informacija

Sunce kao izvor života

.

Ljudi su djeca sunca, bez sunca nema života za čovjeka. Svi prirodni procesi na Zemlji ovise o Suncu, ljudi, biljke i životinjski svijet ovise i prilagođavaju se Suncu.

 

Sunce



Sunce i čovjek

Kako to Sunce utječe na čovjeka:

  • Voda kao najvažniji izvor života isto ovisi o Suncu. Oblaci i sva zračna strujanja se stvaraju isparavanjem vodene pare iz oceana djelovanjem Sunca. Oblaci kasnije sudjeluju u stvaranju slatkovodnih izvora vode koji su danas najvažniji izvor vode za čovjeka. Više o ovom tzv. vodenom ciklusu.
  • Sunce s svojim solarnim zračenjem oslabljuje štetna visoko energetska kozmička zračenja (GCR) koja dolaze izvan našeg Sunčevog sustava, te samim tim pomaže Zemljinoj atmosferi da lakše abosrbira i neutralizira ta zračenja, čineči Zemlju, a i cijeli naš sustav pogodnijim za život čovjeka. Više o GCR i suncu ovdje.
  • UVC zračenje od 280 nm–100 nm (van vidljivog spektra) koje je dio spektra zračenja Sunca ima antibakterijski učinak. UVC lampe se koriste danas za sterilizaciju medicinske opreme, a u novije vrijeme i za steriliziranje vode u sustavima za pročišćavanje vode. Zato je bolje sušiti rublje na prirodnom zraku i na suncu nego u sušilici rublja. Oni koji pate od akni uvijek se raduju ljetu jer znaju da sunce blagotvorno djeluje na problematičnu kožu. Imam posebne Catechin filtere za zrak u klima uređaju Panasonic. U uputama za održavanje piše da te filtere svakih 6 mjeseci treba ostaviti na suncu 6 sati. Sve do sada, to mi se uvijek činilo malo glupo, ali očigledno da su Japanci točno znali što rade.
  • Sunce direktno utječe na stanje našeg duha. Kad ovo kažem ne mislim samo na subjektivnu činjenicu da se 99.99% ljudi jednostavno osječa bolje po sunčanom vremenu nego po kišnom vremenu, nego mislim na utjecaj Sunca na epifizu (pineal gland) koja se u istočnoj filozofiji zove i kuča duha. Vjeruje se da ova mala endokrina žlijezda pozicionirana u središtu ljudske lubanje između ušiju i u ravnini obrva jednostavno 'sadrži' našu dušu, što smo 'svjesniji' ova žlijezda je veća. Ali osim ovog vjerovanja, postoje i znanstveni dokazi da epifiza zajedno s hipofizom (Pituitary Gland) kontrolira metabolizam i ostale bitne procese u ljudskom tijelu. Epifiza ima direktnu neuralnu vezu s očnim živcima. Epifiiza producira hormon melatonin koji osim primarne uloge da regulira spavanje/buđenje čovjeka ima i važnu ulogu za centralni nervni sistem. Lučenje melatonina je inducirano mrakom, a inhibira se u prisutnosti svjetlosti. Ovo je vrlo značajno u kontekstu sveopčeg svjetlosnog zagađenja, kad po mraku cijela polutka Zemlje jednostavno zasvijetli od ulične rasvjete, reklamnih panoa i ostalih tričarija te tako onemogućava ljudima (ali i biljnom/životinjskom svijetu) da se pošteno odmore po noći. Epifiza je toliko značajna tema da ću je morati posebno obraditi. Samo da dodam sljedeće u kontekstu boljeg opisa modernih doktora smrti u bijelom: takozvana moderna medicina je sve donedavno smatrala epifizu nepotrebnom/suvišnom žlijezdom, ostatkom nekog večeg organa, a čak i danas kad se zna da epifiza ima važnu ulogu za funckioniranje čovjeka, zapadnjačka medicina ne posvećuje puno pažnje toj maloj žlijezdi. Da zaključim: sunce nam treba za naš duševni mir, a i za povečanje naše svijesti (osjetiti i znati nešto, bez da to napipamo, čujemo ili vidimo s naših 5 čula)  i ostalih sposobnosti koje svi mi kao ljudi imamo, ali ih ne razvijamo, a katkad i ne znamo da ih uopće imamo (telepatija, telekineza, i ostale pojave koje se danas etiketiraju kao paranormalne).
  • Sunce ima direktan utjecaj na razvoj i rast čovjeka, biljaka i životinja. Jacob Lieberman je istraživao utjecaj umjetnog svjetla na rast i razvoj biljaka. Ustanovio je da niti jedno umjetno svjetlo ne može zamijeniti Sunce. Za ispravan, brz i zdrav razvoj biljka treba cijeli spektar Sunčeve svjetlosti. U njegovom eksperimentu, biljke su najbolje reagirale na umjetno svjetlo punog spektra, dok su najgore reagirale (zakržljale, slab i spor rast) na tipično neonsko/flourescentno svjetlo. Vrlo je zanimljiva činjenica da se danas neonska svjetla koriste u većini ureda, škola, vrtića, fakulteta, ali i kao pozadinsko osvjetljenje za sve LCD ekrane. Pitam se zašto nikad nisam volio to neonsko svjetlo, uvijek sam se osječao glupiran kad sam proboravio više od par sati ispod neonki. Preporuka: ako već morate duže vrijeme biti pod umjetnim svjetlom, nabavite lampe punog spektra, te izbjegavajte duže buljenje u LCD ekrane jer ma koliko ih reklamirali kao zdrave i ekonomične, očigledno da i oni imaju svojih mana.
  • Sunce blagotvorno utječe na vid. Ljudski optički subsistem se ne može pravilno razvijati pod umjetnim svjetlom ili pod uvjetima dugotrajne deprivacije Sunčeve svjetlosti. Sunce može blagotvorno djelovati na neke očne bolesti. Zahvaljujući zločinačkom medicinskom establishmentu koji je Sunce proglasio neprijateljem ljudskog zdravlja, jedan od glavnih savjeta tih zločinaca (čitaj doktora) je da se skoro uvijek nose sunčane naočale kako bi se oči zaštitile od Sunca, tako da danas možemo primjetiti ljude da nose sunčane naočale i po oblačnom vremenu kad u biti nisu ni potrebne. Zbog toga danas imamo populaciju poluslijepih i čoravih ljudi koji uglavnom borave u mračnim prostorijama (ispred TV ekrana), a kad izađu vani onda na prvi pogled na vanjsko svjetlo počnu škiljit i ne mogu bez sunčanih naočala. Moje mišljenje je da sunčane naočale treba izbjegavati što više i ojačati oči da mogu podnijeti Sunce. Koliko se sječam, još se niti jedan čovjek nije rodio s sunčanim naočalama na glavi?
  • Sunce podiže imunitet čovjeka. Vitamin D koji se sintetizira u ljudskog koži tijekom izlaganja Suncu, osim utjecaja na absorbciju kalcija i jačanja ljudskog koštanog subsistema, ima i direktan utjecaj na imunitet čovjeka. Gabriele Stähler je istraživala utjecaj vitamina D i ustanovila da pomaže u liječenju kod 16 vrsta raka, gripe, tuberkoloze, diabetesa i tako dalje. U ovo doba (kraj 2009.g.) genetski modificirane i kreirane svinjske gripe koja hara okolo, po meni je još važnije konkretno istraživanje Dr. Johna Cannell (ovo je jedan od rijetkih doktora koji stvarno nešto korisno i plemenito rade: iznimka potvrđuje pravilo) koji je pokušao objasniti zašto je gripa sezonska bolest. Objašnjenje je našao u vitaminu D koji se uglavnom ljeti generira kod ljudi (jer svi borave na suncu s minimalnom odječom) i koji spriječava razvoj bolesti, dok zimi kad ljudi borave u zatvorenim prostorima razina vitamina D drastično pada i samim tim čovjek postaje podložniji bolestima.
  • Terapija bojama (HelioTerapija) je stara tehnika kojom su se služili još stari Grci, Rimljani i Egipćani, a sastoji se u tome da se razni dijelovi tijela izlažu raznim bojama spektra sunca što ima blagtovoran utjecaj na zdravlje. U novije doba najznačajnije ime na polju helio terapije je Dr. Edwin Babbit koji je 1878.g. objavio knjigu Principi svjetla i boje i uspješno primjenio terapiju s filitriranom sunčevom svjetlošću.
  • Dr. Johanna Budwig poznata po svojoj dijeti s lanenim uljem je iznijela da je Sunčeva svjetlost svjetlost važan faktor u metabolizmu stanica. U knjizi Rak Problem i Rješenje Dr. Johanna iznosi tezu da se bitni hranjivi sastojci iz hrane pod utjecajem fotona absorbiraju u stanicu (interakcija Pi-elektrona masnih kiselina i fotona). Čak teoretizira da se Sunčeva energija putem fotona skladišti u sjemenkama biljaka i da su nerafinirana i hladno prešana ulja esencijalna za sve metaboličke procese u ljudskom tijelu. Da ne bi ostala samo na teoriji, ona je i u praksi primjenila tzv. uljno-proteinsku terapiju gdje je korisitla tzv. ELDI ulja i izlaganje direktnoj sunčevoh svjetlosti za liječenje raka. Da je njena metoda uspješna potvrđuje ignorantski stav medicinskog establishmenta prema njenim znanstvenim otkričima, sedam puta je nominirana za Nobela, ali ga nikad nije dobila (što me ne čudi jer je Nobelova nagrada zadnji smrad i otpadak kojim se međusobno kite guzoljupci, a kao najočitiji primjer ovoga je dodjela Nobelove nagrade za mir predsjedniku Amerike Obami koji sipa rakete i bombe na arapske civile, muči i ubija ljude po raznim Guantanamo zatvorima i u ime mira obavlja ostale genocidne poslove. Da nije istina, bilo bi smiješno.), a i napokon progon od strane zločinačko-nacističkog medicinsko/prehrambenog establishmenta jer se usudila progovoriti protiv upotrebe hidrogeniziranog ulja (trans-masne kiseline) koje se danas masovno koristi u skoro 90% prehrambenih artikala, a za koje je ona znanstvenom metodom dokazala da uništava ljudske stanice.
  • Hira Ratan Manek je čovjek koji je otkrio dugo čuvanu tajnu indijskih fakira koji su mjesecima i godinama mogli preživjeti bez hrane. Tajna je jednostavna: čovjek kao hranu koristi Sunčevu energiju. Takozvana HRM metoda (po njegovim incijalima) se zasniva na tome da se gleda direktno u Sunce, a kreće od pretpostavke da se čovjek u biti hrani sunčevom energijom, te da su biljke sekundarni izvori te energije, dok je meso životnija tercijaran izvor te da je čovjek u biti solarni akumulator koji u sebi može pohraniti rezerve Sunčeve energije na način da gleda u Sunce te da mu hrana nije potrebna za život. Znanstveni temelj HRM metode je ustanovila Dr. Budwig koja teoretizira da ljudi i biljke skladište fotone i da je Sunčeva svjetlost vrlo važan element u metabolizmu ljudskih stanica. Sam H.R. Manek već godinama živi samo od Sunca i vode.

Zasigurno da ima još podataka o blagotvornom utjecaju Sunca, ali i ove činjenice što su ovdje nabrojane su samo po sebi dovoljne da bilo koga uvjere u jednostavnu činjenicu: bez Sunca nema života za čovjeka!

 

Sunce u službi zdravlja

Sunce je besplatno i skoro ga svaki dan možemo vidjeti, pa zašto ga ne iskoristiti za naše zdravlje:

  1. Svaki dan se sunčajte bar pola sata, s što više 'otkrivene' kože i bez ikakvih krema. Ovo je naročito bitno zimi kad je dan inače kraći i kada duže boravimo u kući. Svaki sunčani dan NEMOJTE propustiti i probajte se bar pola sata osunčati. Osječati ćete se bolje, a i ojačati ćete svoj imunitet. Ljeti izbjegavajte jako sunce oko podne, a zimi se upravo sunčajte oko podne. Izbjegavajte bilo kakve kreme za sunčanje koje su otrovne. Nemojte odlaziti na kvarcanje u solarije, to je pogubno za zdravlje.
  2. Nemojte nositi sunčane naočale. Oči su nam 'prozor' duše i mi jednostavno trebamo puni spektar Sunčeva svjetla kako bi imali duševni mir, a i kako bi ojačali oči. Naočale za sunce se mogu nositi jedino kad osječate smetnje, a vozite auto ili radite neki drugi osjetljiv posao.
  3. Sunce ima antibakterijski efekt, stoga probajte svoje rublje sušiti na Suncu, a ne u sušilici. Ako imate problematičnu kožu (akne), probajte se što više izlagati Suncu. Ima jedna zanimljiva Taoistička vježba koja se zove 'Poklon Suncu' gdje u smislu održavanja higijene anusa i spolnih organa, goli praktikant okrene leđa Suncu i rukama dotakne nožne prste izlažući anus i spolne organe Suncu.
  4. Ako ste odlučni u potpunosti iskoristiti Sunce, primjenite HRM metodu gledanja u Sunce, samo oprezno, prakticirajte gledanje u Sunce samo u sumrak ili u zoru pola sata prije zalaska ili izlaska Sunca s horizonta, i prekinite odmah ako osječate smetnje.

 

 

Sile Zla i Tame u borbi protiv Sunca

Sunce je najjači lijek i hrana koji čovjek može poželjeti, a u ujedno je i besplatno te se može konzumirati s skoro svakog dijela Zemlje bez posebne dozvole. Ova činjenica je sama po sebi dovoljna Silama Zla i Tame da krenu u žestoku borbu protiv Sunca s krajnjim ciljem kontrole/uništenja ljudi. Sile Zla uobličene kroz militantni ogranak/ispljuvak/izmet koji se danas naziva NATO, kroz  medicinsko/famaceutski organizirani kriminal/establishment i uz pomoć kontroliranih medija (bolje rečeno glasila Sila Zla) vode koordiniranu borbu protiv Sunca. Cilj ovih zločinaca je uskratiti Sunčevu svjetlost ljudima čineči ljude slabim, boležljivim, pasivinim i ovisnim pojedinicima, odnosno stvoriti društvo programiranih robota/robova koji će bespogovorno slušati naredbe nalogodavaca. Ova koordinirana akcija ima dva glavna aspekta:

Propagandni aspekt: danas je općeprihvačeno mišljenje da je Sunce KANCEROGENO tj. da izaziva rak, pa čak i DNK oštečenja iako za ovo ne postoje nikakvi znanstveni dokazi. Preporuča se upotreba krema za sunčanje ako se duže boravi na otvorenom. Čak su preporučavali da se umjesto izlaganja pravom Suncu, sunčamo u tzv. solarijama ako želimo bolji ten, a bez štetnog utjecaja Sunca. Sunčane naočale su postale obvezatni rekviziti, pa ih čak i djeca nose, jer navodno Sunce šteti očima. Takozvano globalno zatopljenje  je izmišljotina Sila Zla a predstavlja još jedan vid borbe protiv Sunca u kojem se Sunce defacto proglašava neprijateljem čovječanstva i ako je moguće treba ga izbjegavati pod svaku cijenu.

Sad se pomalo otkriva i druga strana medalje: kreme za sunčanje su smrtonosni bojni otrovi koji su kancerogeni i koji se kroz kožu upijaju u krvotok, nadalje te kreme za sunčanje sprečavaju znojenje što je ljudski prirodan obrambeni mehanizam te još više ugrožavaju ljudsko zdravlje. Solariji su sada isto proglašeni kancerogenima. Vrlo je interesantna činjenica kad u Google-u pokušate pronaći članke o štetnosti krema za sunčanje ili o utjecaju Sunca na oči, onda među prvih 1000 linkova dobivate samo članke o tome kako se treba mazati kremama za sunčanje što češće, kako treba upotrebljavati što veći zaštitni faktor i ostale budalaštine. Što se tiče očiju, tu ćete naići na brojne članke kako treba nositi kvalitetne sunčane naočale koje blokiraju štetna UV zračenja i ostale besmislice koje se samo ponavljaju. Google = sluga Sila Zla.

Moje mišljenje je da s Suncem treba oprezno i umjereno kao i sa svime, normalno da ne valja buljiti direktno u Sunce niti se izlagati Suncu prekomjerno, zašto na kraju krajeva čovjek ima mehanizme boli nego da ga upozore da treba prekinuti s nečim što radi. Ja kad dugo stojim na Suncu, počne me peči koža, a u Sunce kad je visoko na nebu, ne mogu ni pogledati direktno zbog boli. Mazanje raznim otrovima koje nazivaju kremama za sunčanje i nositi naočale sumnjive kvalitete je po meni još štetnije nego samo Sunce.

Operacija zamračivanja neba: da Sile Zla ne ostanu samo na riječima, prešli su i u akciju. Od 1998. g. skoro SVE zemlje svijeta (Iran, Kina, Rusija, Japan, Koreja, JAR, Brazil, Argentina, Australia, Kanada, Europa, USA, Hrvatska, Srbija, etc..) predvođene NATO članicama provode operaciju zaprašivanja bio-kemijskim agensima nižih slojeva atmosfere pomoću transportnih aviona bijele boje koji nalikuju na obične putničke avione. Ovo je poznato kao ChemTrails. Ovu temu ću posebno obraditi, ali nakon što sam od 01.10.2009. g. pažljivo pratio rasporede, formaciju i prelete NATO-ovih borbenih aviona iz Italije preko šireg područja Splita, te nakon što sam preko Interneta proučio na desetke sati video materijala, mogu zaključiti ovo:

  1. Kad je sunčani dan NATO avioni prvo prave X formacije kemijskih tragova točno ispod Sunca, odnosno ispod pravca gdje bi zrake Sunce pale na najgušće naseljeni dio grada, a kasnije sistematično u grid (rešetkastoj) formaciji prekrivaju ostatak neba. Ova činjenica govori da uz ostale razloge, prva direktiva je SPRIJEČITI Sunce da dopre do ljudi. Prilog ovoj mojoj konstantaciji je činjenica da kadkad savršeno sunčani dan, NATO nacisti uspiju totalno preobratiti u oblačni dan bez i tračka Sunca ili komadića plavog neba. Čim se ukaže malo plavog neba, evo ih dolaze. Isto je interesentna činjenica da za djelovanje NATO aviona ne postoje svetnije kao što je Božić, Badnjak, Nedjelja, Nova/Stara Godina i ostalo, intezitet zaprašivanja je uvijek skoro isti.
  2. Ne mogu biti siguran 100%, ali nakon zadnjeg zaprašivanja pred sumrak, u noći kad puše vjetar i kad se bio-kemijski agensi rasprše i nestanu (padnu na nas), kasnije po noći uvijek vidim zvijezde što me navodi na zaključak da NATO avioni NE zaprašuju po noći. Još jedna činjenica koja govori u prilog ovome je i to, da sam dosada nebrojeno puta rano ujutro vidio savršeno plavo i čisto nebo, tek kasnije oko 11-12 ujutro kad NATO nacisti obave svoj prljavi posao nebo se zamrači i pobijeli od umjetnih kemijskih oblaka. Sve ovo govori, da je jedan od važnijih ciljeva chemtrailova spriječavanje zraka Sunca.

Direktne posljedice ove genocidne borbene taktike NATO saveza su:

  • Ukupni broj sunčanih dana je rapidno pao usprkos porastu temperature. Od 01.10.2009.g. od kad pratim ove genocidne akcije NATO-a nisam još doživio potpuno sunčani dan. Čak i kad dozvole da se Sunce pojavi to je obično kad je jako vjetrovito jer vjetar ipak uspije otpuhnuti ove kemikalije.
  • Temperatura je u konstatnom porastu zbog kemijskih oblaka punih aluminija, barija, kadmija (sve redom kancerogeni teški metali) i ko zna čega još. S ovim kemijskim prekrivačem se stvara efekt staklenika i Sunčeve zrake se ne odbijaju od površine Zemlje nazad u svemir već bivaju zarobljene između kemijskog pokrivača i tla. Ovaj porast temperature je još jedan indirektan efekt kojim Sile Zla žele na umjetan način povečati temperaturu Zemlje i apostrofirati krizu od globalnog zatopljenja koji je u biti još jedan oblik propagandne borbe protiv Sunca.

Na osnovu svojih iskustava u praćenju ChemTrailova na području Splita, napisati ću poseban članak o tome jer zamračivanje neba nije jedini cilj (možda tek sekundarni) ove operacije, ali samo da kažem par stvari za one neupućene kako prepoznati kemijske oblake:

  1. Oblaci su skoro uvijek bijele boje, kad pogledate svijetlo nebo u danu kad je nebo prekriveno s kemijskim oblacima, imate osječaj da je intezitet osvjetljenja jači nego kad je plavo nebo i sunčani dan.
  2. Vrlo je teško uočiti pravilan pattern/oblik ovih oblaka, naročito kad su pomiješani s 'pravim' oblacima, ali zajedničko im je da su vrlo 'tanki' i da djeluju kao ostatak paučine na nebu: vrlo tanke raspršene niti.
  3. Kad je sumrak, ovi kemijski oblaci svijetle (crveno-narančasto) čak i kad je Sunce ispod horizonta jer se Sunce odbija od metalnih spojevima u njima. Opet i ovdje je teško uočiti neku razliku u odnosu na 'prave' oblake, ali nedavno sam svjedočio kako su NATO avioni zaprašivali točno u sumrak kad je sunce već debelo zašlo ispod horizonta i bio je skoro već polumrak, a kemijski trag iz njihovih mlaznica je svijetlio crveno-narančasto jer je na toj visini 'hvatao' i odbijao sunčeve zrake što je naročito izraženo jer je kemijski trag u gustom stanju netom nakon zaprašivanja.
  4. Kad vjetar puše kemijski oblaci su skoro nepomični jer ih metalna masa čini teško pokretljivima. Normalni oblaci klize ispod njih nošeni vjetrom.
  5. Po noći ovi kemijski oblaci imaju tako izrazito bijelu boju da imam osjećaj da odbijaju svjetlost ulične rasvjete, pa čine nebo svjetlijim.