O moćne stanice moje!

28 November 2020.

Ljudsko tijelo je savršeno ustrojeni sustav ogromnog broja malih svjesnih stanica, organiziranih kao mala galaksija s tisuću zvijezda i miljardu planeta i satelita u kojem svaki dijelić ima točno definiranu svrhu. Svi dijelići te galaksije, sve stanice tijela, savršeno surađuju, nadopunjuju se, potpomažu se i međusobno komuniciraju, a sve u svrhu ostvarenja plana i cilja s kojim je čovjek došao na planetu, koji je u biti pilot ovog savršenog organizma.

Naše fizičko tijelo je 'interfejs' ili sučelje kojim naša duša, naše više Ja, naš dijelić svjetlosti izvora, može doživjeti iskustvo života na Zemlji kroz 3D fizičku perspektivu. Ono je kreirano od istog kreatora koji je sanjao cijeli ovaj svijet u kojem živimo, svaki kamen, rijeku, sve životinje, biljke, cijelu planetu Zemlju, cijeli Sunčev sustav, cijeli Univerzum, stoga je naše tijelo sastavljeno od istih elemenata, iste zvjezdane prašine od kojih je sastavljena i Zemlja.

Svjetlonoše, to smo mi ljudi!

Upravo stoga, jer smo kreirani u istom snu, po istom planu od našeg kreatora, pomoću našeg tijela (DNK skalarne antene) možemo komunicirati s svakim dijelićem svemira, s svakom planetom, s svakim svjesnim entitetom koji ima iste receptore, a naročito smo povezani s našom majkom Zemljom jer dijelimo iste krugove cvijeta života, iste sklopove, stoga u njenim njedrima uvijek možemo naći hranu, lijek, utjehu, radost i veselje. Naš fizički život je usko vezan s Zemljom, udišemo ono što izdišu stabla, a stabla se hrane onim što izdišemo. Mislim da smo toliko usko vezani fizičkim tijelom za Zemlju da međuplanetarno ili međugalaktičko putovanje raketama ili sličnim primitivnim sredstvima uopće nije moguće. Astralno putovanje (npr. Anastazijino putovanje zračkom) ili neki oblik teleportacije je možda jedini način putovanja van Zemljinog zaštitnog polja (magnetskog pojasa).

Čovjek je nalik Bogu, svom kreatoru. U svakome čovjeku se nalazi maleni dijelić, što mu ga je još pri rođenju utisnuo Bog. On je pola Sebe darovao čovječanstvu. Ali se mračne sile trude svim snagama ne bi li zaustavile djelovanje te polovice i spriječile čovjekov odnos s njom, i uz njezinu pomoć - s Bogom. S malenim se djelićem lakše boriti, osobito kad je sam i odvojen od osnovne sile.

Ako se ti dijelići ujedine u svjetlim težnjama, mračnim je silama puno teže pobijediti ih i spriječiti njihovo djelovanje. Ako i najmanja čestica, koja živi u samo jednom čovjeku, ima potpuni odnos s Bogom, mračnim silama je nemoguće savladati njegov duh i osvojiti njegov um.

Anastazija, knjiga II, strana 46.

Vozači Formule 1

Većinu bio-kemijsko-elektro-magnetskih procesa u našem tijelu današnja znanost ne može uopće objasniti, stoga znanstvenici kao mala djeca koja se plaše ispasti glupi pred razredom, pribjegavaju raznim polutočnim izjavama, koje vremenom postaju znanstvene dogme, kao npr. da koristimo svega 10% kapaciteta mozga, da je većina DNK strukture obično smeće, da smo određeni genima. Međutim, i onaj mali postotak procesa u ljudskom tijelu, što današnja znanost i moderna medicina i biologija mogu objasniti, jasno govori da je ljudsko tijelo fenomenalan, skoro pa savršeno balansiran i struktuiran organizam, koji uglavnom djeluje autonomno, odnosno bez svjesne kontrole čovjeka. Proces regeneracije, procesi koji se odvijaju u imunološkom sistemu, te ostali procesi u samo jednom ljudskom tijelu ne mogu kopirati/emulirati sva super računala na svijetu, uključujući i one vojne koji su uvijek 20 generacija ispred civilne tehnike. Radi se o nepreglednoj količini podataka koje naše tijelo prima i odašilje u realnom vremenu, te svake nanosekunde donosi odluke i ispravlja ili korigira greška kako bi podržalo život, vitalnost i zdravlje čovjeka. Smatra se da prosječni čovjek preboli godišnje tisuće malignih oboljenja i raznih drugih bolesti, a da toga nije ni svjestan.

Svaki dan tijelo obnavlja miljarde stanice, dok stare umiru, nove se stvaraju. Ovaj proces regeneracije na kemijskoj razini zahtijeva hormone rasta. Ako smo pod stresom prestajemo generirati hormone rasta stoga brže starimo i obolijevamo jer jednostavno prestajemo obnavljati stare stanice. Iz ovog procesa je izuzeto osam tzv. 'besmrtnih' stanica koje su u našem fizičkom tijelu nepromijenjene od začeća pa sve do fizičke smrti. One su prve stanice koje se formiraju nakon začeća, a tvore geometrijsku strukturu zvjezdanog tetraedra. Po riječima Drunvala Melchizedeka ovih prvih osam stanica je bliže našoj istinskoj prirodi te se može reći da sadrži naš originalni 'blueprint' ili plan. Ove znanstvene činjenice potvrđuju tvrdnju Anastazije o prisutnosti božanskih stanica u svakome od nas, koje su doslovno neuništive i čekaju da se svjesno povežemo s njima, odnosno s našim originalnim planom i ciljem s kojim smo došli na planetu Zemlju.

Mi ljudi, totalno smantani od pogrešnih uvjerenja, dogmi i malicioznih pokušaja manipuliranja, nismo ni svjesni da smo u biti vozači Formule 1, da ispod haube imamo strašnu makinju, koja jedva čeka naš stisak pedale gasa, da se otvore svi ventili, da stroj krene punom snagom, snagom novih misli, ideja i djelovanja, nezaustavljivo, nemjerljivom brzinom. Bolesti i ostale gluposti su samo puka izmišljotina i iskrivljena informacija kojima smo mi sami dali maha i pustili da nas kontrolira kao pojedince i cijelo naše društvo. Korona/COVID-19 virus je najnoviji primjer iskrivljene vibracije/informacije koju nam žele nametnuti, a koja nije dorasla snazi i moći niti najmanje stanice ljudskog tijela, osim ako mi svojom lošom percepcijom dopustimo da nas ta lažna vibracija/informacija osvoji.

Fizičko tijelo je struktuirana energija koja se sastoji od tri komponente (sveto trojstvo): prva komponenta je generalni ljudski dizajn osmišljen od kreatora svemira (ako hočeš, čitaj Boga), druga komponenta je gradivni materijal koji nam pruža naša majka Zemlja, a iz čije smo prašine doslovno sastavljeni, a treća komponenta je naša intencija, misao, plan, karmički put s kojim dolazimo u ovaj prostor i vrijeme iz više sfere postojanja.

Dok na prve dvije komponente imamo malo i nimalo utjecaja, na treću, glavnu komponentu našeg fizičkog JA, imamo i te kako utjecaja, jer naše fizičko tijelo je manifestacija i materijalizacija naših misli, naše svrhe. Količina energije, mogućnost djelovanja, mogućnost kreiranja, mogućnost sanjanja ovisi koliko smo u skladu s našim prvobitnim ciljem s kojim smo došli na planetu, ako smo blizu, ako smo na pravom putu da ostvarimo našu svrhu, energija koju naše fizičko tijelo može podržati i koju mi možemo koristiti je ogromna, stoga se često kaže da je probuđeni svjesni pojedinac jači (mentalno, duhovno, pa možda čak i fizički) od miljun ostalih ljudi koji još spavaju i danju i noću i žive pod opsjenom i hipnozom mračnog sistema koji trenutno pravi kaos na planeti Zemlji. Genijalni umovi, lucidni znanstvenici koji su obično odbačeni od tzv. 'mainstream' znanosti, su nam već dali odgovore i potvrdu da je moć ljudskog tijela nevjerovatna i da je sve pod kontrolom naše percepcije odnosno naših misli koje su u biti materijelne prirode te se mogu manifestirati u nešto fizičko i opipljivo. (Bruce Lipton, Joe Dispenza, Greg Barden)

Djed je pitao Anastaziju: 'Zbog čega mi rastu dlake na licu?' Anastazija se dugo mučila s odgovorom, ali je napokon shvatila i nakon par dana odgovorila djedu: 'Zbog toga jer ti tako želiš!'

Iz Anastazijinih priča

Oči u oči s crnilom

Zbog surovih uvjeta života koje su mračne sile nametnule ljudskom rodu kroz zadnjih par tisuća (a možda i više) godina, dosta ljudi smatra da je Zemlja u biti jedan veliki zatvor, mjesto patnje (što je djelomično i točno), a 3D fizičko postojanje smatraju skoro kao kaznom ili jednom od najnižih oblika svjesnosti, te sanjaju o uzašću, odnosno 'uzletu' u više ravni postojanja odnosno 'bijegu' iz 3D-a. Smatram da je želja za bijeg s ove planete pogrešan put, odnosno da smo mi ljudi po definiciji multidimenzionalna svjesna bića i da smo svjesno i s jakom željom došli na Zemlju, kako bi iskusili još jednu dimenziju postojanja, ovaj put u ovom 3D univerzumu i time obogatili naše iskustvo i možda bili potpuni (po riječima Anastazije, fizička dimenzija postojanja je vrlo važan aspekt čovjekova bića). Problem je jedino što su mračne sile uspješno obavile svoj posao i većina nas je zaboravila svoju pravu prirodu, svoje više JA, svoju vezu s Izvorom, s ostalim dimenzijama u kojima obitavamo, te živimo uvjereni da je naše postojanje isključivo na fizičkoj razini, a sve ostale mogućnosti i uvide odbacujemo kao bajku.

Većina ljudi nije svjesna ogromne moći i potencijala koji imamo kao ljudska bića. Progutali smo 'plavu pilulu' zaborava mračnih sila i njihovu laž da je stvarnost jedino fizička, da smo ograničeni, podložni bolestima, slabi i ovisni o drugima, ovisni o sistemu, da imamo jedan jedini život i da je možda bolje da budemo kao sve ostale 'cigle u zidu', opet se vrteći u krug robovanja kao mali zamorčići u kavezu, da budemo ono što se očekuje od nas, da potrošimo život na školovanje, besmislen i slabo plaćeni rad za neku mračnu korporaciju samo da preživimo i dočekamo bolesnu i mukotrpnu starost, odnosno penziju tj. odbačenost i zaborav od društva i najbližih.

Ljudi poimaju život na stresan način. I to dovodi do toga da budu bolesni. Ako izazovemo u nekome koncept straha, npr. tvoj posao nije siguran, neprijatelji se mogu pojaviti, hrana ti nije zdrava, prijeti ti zagađenje, percepcija straha polučit će kemiju koja će, kao što rekoh, prekinuti rast i blokirati imuno sustav. Reći ćete, dobro, prekinuti rast, pa ja sam odrastao, ja ne trebam rasti, a ja kažem, da ali svaki dan trebaš zamijeniti stotine milijardi stanica i za to ti treba hormon rasta. Prema tome, bez obzira na dob vi morate rasti svakoga dana.

Ovo je izvadak iz intervjua Bruce Liptona s Heal Summit-a Croatia 2020 u kojem je vrlo jednostavno prikazao kako planirano psihološko zastrašivanje i teror koje mračni sistem provodi nad ljudima pod izlikom lažirane p(l)andemije COVID-19 upravo izaziva stvarnu bolest jer inducira stres i niske vibracije koji blokiraju imunosni sustav.

Nitko od nas pri dolasku na planetu nije očekivao ovakav nered, mrak, izopačenost i potpuno ludilo koje su kreirali mračne destruktivne sile. Veličanstveni proces začeća i rađanja djeteta je danas prožet strahom i patnjom, nerođena djeca se zrače štetnim UV zrakama pod izlikom preventivnih pregleda, nerijetko se rađaju u mučnim i kompliciranim porodima, prerano se reže pupčana vrpca uzrokujući razna oštećenja u novorođenčeta, a u kritičnim trenucima nakon poroda se odvajaju od majke što ostavlja teške psihološke traume, te na kraju svega bivaju cijepljeni neurotoksičnim otrovima. Umjesto da se rađamo s jasnim sječanjem na prošle živote i reinkarnacije kako bi mogli nastaviti naš put duhovnog razvoja u ovoj 3D fizičkoj ravni, mračne sile se svim silama trude da ovaj proces ometu kako na planetu ne bi došla djeca budućnosti (indigo) koja su i te kako svjesna što su prošla i što im je za činiti u novoj životnoj liniji na Zemlji.

Mračne sile ne žele da se manifestira (a hoće) Anastazijina priča o Vedruškim blizancima, malom bratu i sestrici koji su porazili cijelu rimsku legiju, te maloj Maši koja je samo s svojim mislima doslovno izbrisala sve nuklearne rakete s zemlje. Informacija o djeci budućnosti je već među nama, a i sama indigo djeca su već tu s nama, kazano računalnim jezikom, virus svjetle budućnosti ljudskog roda je već proširen informacijskim poljem čovječanstva, stoga je ova budućnost neminovna, bar za one koji vjeruju i sanjaju o njoj.

Međutim, kako bi stari Navaho indijanac rekao, najveći čovjekov neprijatelj je on sam sebi. Previše i predugo smo spavali otvorenih očiju, živjeli pod hipnozom, dopuštali da se igraju s nama. Previše smo postali uljuljkani u lažni komformizam, lijenost i samodopadnost, previše smo postali tolerantni na bol i patnju, vlastitu i tuđu. U ovom periodu jakog kozmičkog svjetla, kad se sve dobro čuvane stare tajne, biblioteke i stara znanja otvaraju i postaju dostupna, nemamo više izgovora da ne poduzmemo nešto kako bi se vratili sebi, shvatili svoju pravu prirodu, pravu bit i svoju svrhu kao pojedinci, postali bolji ljudi, te u tom procesu pomogli svom bližnjemu i našoj planeti Zemlji koja je iscrpljena od mučenja i destruktivnog ponašanja.

Zar nisi slušao o tome da nije dobro pušiti ili piti alkohol? Priča se o tome u različitim izvornicima, u tom smislu pričaju o tome i vaši liječnici, jezikom koji lakše prihvačaš, ali ti nastavljaš pušiti. Ti nastavljaš pušiti neovisno o tome što se lošije osječaš, ali te čak ni bolni osjećaji ne odvračaju od tih štetnih navika, kao i od mnogih drugih. Bog ti kaže: "Ne smije se tako činiti!" On govori putem boli. I to nije samo tvoja bol, nego i Njegova, a ti uzimaš lijekove za ublažavanje boli, i nastavljaš se ponašati na isti način. Ne želiš se zamisliti otkuda bol....

Anastazijino obračanje Vladimiru. Anastazija, knjiga II, strana 46.

Ja, Čovjek!

Sve ove godine otkad pišem ovaj svoj blog, sve mi više postaje jasno da smo mi ljudi veličanstvena bića! Na fizičkoj razini operiramo unutar tijela koje u sebi inkorporira tako fino balansirane i složene procese koje ni danas nisu sasvim jasni znanosti, a na mentalnoj razini upravljamo svime time odnosno kreiramo našu fizičku stvarnost s našim mislima. Na svom duhovnom putu, shvaćam da je važno čišćenje, opraštanje, iscljeljivanje i regeneracija, kako na fizičkoj, tako i na ostalim razinama svog bića, te izbacivanje starog smeća iz svog sistema koje ne odgovara cilju i vibraciji koju želim dostići. Moj cilj je jasan, želim ostvariti potpunu slobodu i samostalnost na svim razinama svog postojanja, ne želim biti ovisan o sistemu, o drugim ljudima, o bilo čemu, hoću shvatiti i realizirati svoju punu snagu, fizičku, mentalnu, duhovnu.

Boraveći često u prirodi, planinareći, uzgajajujući vlastite biljke i stabla, shvaćam da je majka priroda velika učiteljica koja preko svake životinje, biljke i potoka nama ljudima šalje poruke mudrosti, ljubavi, dobrote, te nas podsjeća koliku moć regeneracije i želje za životom i napretkom i suradnjom posjeduje svaki živi organizam na ovoj planeti. Te sposobnosti su nama ljudima urođene i možda je vrijeme da ih se ponovno sjetimo i oživimo i uključimo u svoju životnu filozofiju, jer ipak smo mi neodvojivi dio majke Zemlje, mi smo njena djeca, male stanice njenog tijela. Semir Osmanagić je u jednom svom intervju ustvrdio da ljudsko biće nema samo 5 čula, već možda preko 30 osjetila. Telepatija, telekineza i ostale psi mogućnosti su nama svima urođene, samo ih nismo koristili pa su nam te sposobnosti malo zahrđale. Pitam se koje su naše granice i da li uopće imamo granica ili možda sami postavljamo svoja ograničenja.

Postavio sam sebi za cilj da popravim dio makadamskog puta kraj svoje kuće. Taj dan je bio vruč i sparan, bila je sredina ljeta. Gomila šljunka s kojom sam planirao popraviti put je bila udaljena 200-300m uzbrdo od mjesta popravka. Opremljen kariolom (tačkama) i lopatom hrabro sam krenuo na zadatak. Planirao sam u 3-4 puta sve obaviti, ali već nakon druge ture, totalno sam izgubio snagu, znoj je lijevao iz mene. Umoran, sjeo sam u hladu lipe, leđima naslonjen na nju. Totalno opušten, polako sam dolazio sebi. Nakon 5-10 minuta, osjetio sam se totalno obnovljen i svjež. Krenuo sam opet i odradio jednu turu, te ovaj put opet malo sjeo ispod lipe s intencijom, možda više molbom upućenu lipi da mi pomogne obnoviti snagu. I tako i bi, nakon par minuta, opet sam vozio punu kariolu šljunka niz put. Shvatio sam da mi je lipa aktivno pomagala koliko je mogla da se što brže regeneriram. Kasnije sam doznao da naslanjanjem leđa (kičme) na stablo možemo primiti energiju stabla ako stablu pristupimo s poštovanjem. Kad grlimo stablo onda mu dajemo svoju energiju. Mi ljudi smo blagoslovljeni što imamo ovakvu prirodu oko nas, njena dobrota je za mene još nedokučiva.

Moje osobno iskustvo ubrzane regeneracije u suradnji s starom lipom

Ja osobno kroz sve ove godine, mislim da sam dosta naučio kako se samostalno brinuti o svom fizičkom zdravlju (ta znanja su sad skoro svima dostupna), ali i kako usmjeravati svoje misli i svoj fokus kako bi ostvario ono što želim. Neke stvari koje koje sam prije smatrao pukom srećom ili sinkronicitetom, sada smatram kao rezultat i manifestaciju svojih misli i težnji, iako uvijek ostajem malo iznenađen i oduševljen kako se ti scenariji odvijaju pred mojim očima, a često tek kasnije shvatim koliko je to genijalno 'odigrano' u pravom trenutku, s pravom energijom, s genijalnim ljudima i ostalim kooperativinim komponentama. Slučajnosti više ne postoje za mene. Dapače, imam osjećaj da se energije prebrzo kreću i da je problem uhvatiti balans i ravnotežu u tom energetskom tornadu.

Život u ovom fizičkom tijelu je prekrasan, volim osjetiti snažnu buru i kristalno čist zrak dok se penjem na vrh planine, volim pješačiti/planinirati na velike udaljenosti i osjetiti svaki mišić svog tijela kad se oporavljam od tog napora, volim biti na vrhu planine i vidjeti svijet oko sebe iz nove perspektive, iz perspektive orla, volim biti kraj mora za zalaska sunca kad se sunčeva svjetlost na čaroban način odbija od površine uzburkanog mora, volim biti s bosim nogama na zemlji i osjetiti vibracije Zemlje, volim biti zaglušen od moćnog huka rijeke i udisati njenu svježinu i gledati ju kako veselo i brzo huči prema svom odredištu noseći novi život u svojim njedrima, volim nove ideje i rješenja do kojih dolazim kad naiđem na problem, volim nove izazove za moj um i tijelo, volim se nakon svih tih uzbuđenja i trke malo odmoriti i uživati u odličnoj muzici ili gledati što su drugi ljudi, moja svjetlosna braća i sestre postigli u svom životu, do koje razine misli i unutaranje snage su došli, volim biti zajedno u mislima s njima u polju nove energije suradnje, podrške i razmjene informacija i ideja.

O moćne moje stanice

Cijeli prethodni tekst je bio uvod za afirmacije posvećene stanicama mog tijela koju sam napisao 2016. u svom malom notesu, na svom rodnom imanju, kad sam se spremao otisnuti u novu avanturu, u pretvaranje zapuštenog komada zemlje u mali raj na zemlji, u svoje rodno imanje!

U ovom dobu kad su mračnjaci krenuli u otvoreni napad na čovječanstvo pod plaštom p(l)andemije Korona virusa, jasno je da se najveća bitka vodi u nevidljivoj sferi, odnosno u sferi misli i vibracija, stoga smatram da je ovaj tekst upravo potreban u ovom trenutku kako bi svakoga tko ga pročita, sjetio koliku moć ima svjetla misao, samo jedna jedina stanica ljudskog tijela, te naposljetku shvatio svu veličinu, značaj i moć svog cjelokupnog bića.

Stoga evo par mojih misli posvećenih mojim stanicama:

Svaka moja stanica ima više energije nego svi mobitelski odašiljači, radari i ostali umjetni odašiljači na ovoj planeti zajedno.
Svaka stanica mog tijela može prizvati svu energiju i svjetle sile svemira ako za to postoji potreba ili želja.
Svaka stanica mog tijela zna kako se regenerirati, zna više o zdravlju nego svi doktori, šamani i sve knjige o iscjeljivanju na svijetu.
Svakoj svojoj stanici ja sam zahvalan i neću im stati na put k ostvarivanju harmonije, balansa, obilja zdravlja, poletnosti kojoj težimo.
U savršenoj suradnji s svim stanicama mog tijela, ja ću ostvariti sve ono što moja duša želi i pritom se dobro zabaviti i uživati u tom putovanju bez kraja.
Volim sve stanice svog tijela, kreiranog po zamisli i veličanstvenoj ideji mog vrhunskug kreatora. Ovim putem im šaljem svu svjetlost svemira, sve male kristale koje mogu prizvati iz dubina moje mašte, iz dubine svemira.
Svakim svojim udahom prizivam svoje više JA da bude s menom i da zajedno ko-kreiramo ono nešto fantastično, ono nešto prekrasno za osjetiti, viditi, čuti, namirisati, kušati, onaj veliki plan koji pomalo nazirem i vidim svaki mali detalj.
Svaku noć prije spavanja pozdravljam sve svoje stanice mog tijela. Dopuštam im i pozivam ih da naprave ono što misle da je najbolje za mene, da se regeneriraju, da uživaju u obilju pozitivnih misli i osjećaja, da napreduju.
Želio bih i sam znati sve informacije koje nose moje stanice, moj DNK, bar onaj dio koji mene zanima, koji mi pomaže opet biti živim čovjekom.
Radujem se što s svojim stanicama imam priliku uživati u prekrasnim bogatstvima moje majke Zemlje. U tisućama odbljesaka sunca o površini mora za laganog maestrala, juga ili bure. U zvjezdanom nebu na kojem sjaji tisuću zvijezda, te kojim prolaze prijatelji s drugih planeta. A znam da je to samo mali dijelić ljepote koje Pacha Mama skriva u svojim njedrima, i čeka da shvatim da njenoj ljepoti nema kraja.
I posebno se veselim što kao vrhunski kreator, kao i moj otac, s svojih deset prstiju, s svojim umom, s svojim srcem mogu kreirati posebni mali kutak na Zemlji u kojem se može očitovati sva njena ljepota, sve težnje, sve zamisli moje duše u nikad dosadnoj igri, druženju i zabavi i učenju starih zaboravljenih te novih neotkrivenih znanja. Neka to bude opuštena igra i vrhunska kreacija, svima prepoznatljiva, a meni najdraža, u kojoj sve moje stanice mogu beskrajno uživati.
Neka sve moje stanice vibriraju u skladu s idejom i mišlju mog oca, mog kreatora. Na veličanstvenoj vibraciji ljubavi, pažnje, dobrote, prijateljstva, topline, svjetlosti, odlučnosti, inspiracije, ne-poznavanju granica. Ja sam tu da im to omogućim, da čvrsto stanem uz njih, uz ideju iz koje su proizašle i da toj veličanstvenoj priči dodam svoj štih, svoj potpis.

Reference

Uzemljenje - povratak Majci Zemlji

05 December 2013.

Žuta ruža sunca

Uzemljenje je kontakt čovjeka s Zemljom. Kao što beba treba dodir majke kako bi imala potpun doživljaj majčinske ljubavi i sigurnosti koja joj ona pruža, tako i ljudi kao djeca majke Zemlje trebaju biti u fizičkom kontaktu s Zemljom kako bi osjetila ljubav i sigurnost, povezanost s prirodom, cijelim biljnim i životinjskim svijetom, s ostalim ljudima na planeti te na kraju i s cijelim univerzumom. Kad beba osjeti sigurnost i majčinsku ljubav kojom je okružena i zaštićena ona se onda nesmetano razvija, fizički, mentalno, emocionalno, duhovno, istražujući svijet oko sebe bez straha i uživajući u tom izazovu svim svojim bićem. Svaka bolest, smetnja, prepreka onda ne postoji ili predstavlja pravu dječju šalu.

Odnos čovjeka i majke Zemlje od koje je nastao je isti: nema duhovnog razvoja niti fizičkog zdravlja bez kontakta s Zemljom. Sve dok čovjek ne osvijesti i osjeti ljubav i izobilje koje Zemlja pruža svakom živom biću koje obitava na njoj neće nikada poštovati veličanstvenost biljnog i životinjskog svijeta, svake svete planine, rijeke i mora, svake stanice u svom tijelu. Ako je čovjek odvojen od Zemlje, tada je doslovno odvojen od majčinske ljubavi, od svojeg višeg JA, diskonektiran je od stvarnosti. Ne zna što radi i ne razumije posljedice svojih djela koje su često pogubne. Bolest, apatija, agonija, očaj i sve ono negativno postaje normalni dio života čovjeka.

Nažalost, današnja civilizacija se temelji na izoliranju čovjeka od Zemlje. Život u visokim betonskim kavezima, izgrađenim otrovnim i neprirodnim materijalima, bez puno svježeg zraka, nošenje toksičnog plastičnog otpada tj. današnje moderne odjeće i obuće, hranjenje zaraženim životinjskim ostacima i GMO produktima koji se etiketiraju kao hrana iako to nisu, nesmiljeno korištenje raznih ubojitih mikrovalnih naprava (mobiteli, WiFi uređaji) koje razaraju sve žive stanice je postao normalni dio naše svakodnevice. Rezultat je smušen i izgubljen pojedinac, koji cijeli dan besciljno izvršava želje svojih gospodara koji ga uvjeravaju da mora raditi kao mazga po cijeli dan, skoro svaki dan u godini, do kraja života da bi samo preživio, da je svijet okrutno mjesto za život, da su debela vrata i puno brava na istima pravi jamac sigurnosti, da je i polica osiguranja dobrodošla, zdravstveno osiguranje je nužno jer su bolesti uobičajena pojava. Uglavnom, sve se svodi na život u strahu i očaju, bolesti i tuzi, dok naši gospodari zadovoljno trljaju ruke prodajući nam besmislice i držeći nas pokornima i poslušnima.

Međutim, tako ne treba biti, niti je ovaj svijet dizajniran da tako bude. A sve počinje ili bolje rečeno završava, vraćanjem u zagrljaj naše majke Zemlje, kad bosih nogu i raširenih dlanova možemo ponovno osjetiti njen dodir, tražiti oprost za besciljno lutanje, svu nepravdu i štetu koju smo nanijeli i najmanjem njenom sinu i kćeri, te ponovno osjetiti njenu ljubav, zdravlje, snagu i mir koju nam ona nikad nije uskratila već je kao i svaka majka strpljivo čekala i gledala svoje dijete da joj se vrati u zagrljaj, u sigurnu luku u koju dijete može napokon otkriti smisao svog postojanja i krenuti pravom stazom svog osobnog razvoja.

Stoga zemaljska djeco, poruka vama je kratka i jasna: vratite se prirodi, obnovite kontakt sa svojom Zemljom, oživite majčinsku ljubav i ostavite sve brige svijeta iza vas i uživajte u darovima koji vas čekaju.

U ovom uvodu sam sve rekao, ali eto, postoji i daljnji tekst i informacije koje bi mogle dodatno pomoći, stoga čitajte, čitajte...

Elektromagnetsko zagađenje

29 July 2013.

Nema te sile koja može uništiti naše male pčele! Elektromagnetsko (EM) zagađenje kao posljedica ubrzanog tehnološkog razvoja je danas možda najveća prijetnja čovječanstvu i prirodi. Najveća opasnost ovog zagađenja je što ga ne možemo osjetiti, a negativne zdravstvene posljedice se mogu manifestirati tek nakon dužeg perioda, te se obično ne dovode u vezu sa samim elektromagnetskim zagađenjem već s drugim faktorima (stres, loša prehrana).

Iako službena medicina i krovne organizacije koje brinu o zdravlju ljudi kao npr. Svjetska Zdravstvena Organizacija (WHO) opovrgavaju ili umanjuju opasnost od raznih električnih naprava koje su postale neizostavan dio života modernog čovjeka, neosporna je činjenica da usporedo s rastom broja mobitela i ostalih elektroničkih spravica (zadnje brojke govore o 6 milijardi mobitela u svijetu) raste i broj sve težih oboljenja kao što su tumori i to kod sve mlađe populacije, pa čak i djece.

Ovim člankom ću ukazati da:

svako umjetno stvoreno elektromagnetsko zračenje iz raznih elektroničkih naprava i elektrodistribucijskih vodova je po svojoj prirodi uglavnom štetno za zdravlje čovjeka. Ova štetnost je uglavnom posljedica 'nesretnog' odabira frekvencija koji remete funkcioniranje čovjeka kao fino ugođenog bio-električnog suptilnog organizma. Izuzetak su elektroničke naprave koje mogu generirati elektromagnetsko zračenje koje ima blagotvorni efekt na ljudsko zdravlje (npr. zapper).
mikrovalna bežična komunikacijska tehnologija mobiteli, računala, laptopi, tableti, e-readeri, bežični kućni telefoni (DECT), bežični ruteri (Wi-Fi) i ostale naprave ('pametni' strujomjeri) koje koriste bežičnu komunikaciju (Wi-Fi ili Bluetooth) su posebno štetni jer rade s mikrovalovima koji imaju svojstvo da duboko prodiru u ljudsko tkivo i izazovu ogromnu štetu.
sva trenutno važeća pravila vezana za dozvoljene granice elektromagnetskog zračenja su falsificirana jer se temelje na pogrešno vođenim ili posebno izabranim istraživanjima koje ne mogu jasno dokazati štetnost EM zračenja na ljudsko zdravlje. Istovremeno se brojna istraživanja koja dokazuju štetnost i vrlo niskih doza EM zračenja namjerno zanemaruju. Organizacije kao što su WHO (Svjetska Zdravstvena Organizacija), IARC (Međunarodna agencija za istraživanje karcinoma) i ICNIRP (Međunarodna komisija za zaštitu od neionizirajućeg zračenja) koje daju preporuke i propisuju dozvoljene limite elektromagnetskog zračenja koje po njima nisu štetne za zdravlje služe samo kao alibi za lažnu brigu o zdravlju i sigurnosti ljudi. Dapače ove organizacije nisu ni osnovane da štite i promoviraju opće dobro i kvalitetu života i zdravlje ljudi, već naprotiv da daju legitimitet korporacijama koje njihove preporuke koriste kako bi ljudima podvalili smrtonosne naprave kao sigurne i bezopasne uređaje.
osim neposrednog djelovanja magnetske i električne komponente EM zračenja na čovjeka, koja se može izmjeriti instrumentima klasične znanosti, najveći problem predstavlja tzv. informacijska komponenta ili suptilna energija EM zračenja, koju čovjek ne može svjesno osjetiti, ali ih na staničnom nivou (DNK, stanična membrana, epifiza) može osjetiti te na njih reagirati. Pošto se uglavnom radi o negativnoj informaciji, stanice čovjeka uglavnom reagiraju na ovu negativnu informaciju inhibicijom rasta što za posljedicu ima bolest, ali i ograničavanje razvoja svijesti i duhovnog rasta. EM zračenje uništava ili onesposobljava ispravno funkcioniranje epifize (pineal gland) i DNK koji predstavljaju naše glavne fizičke veze (antene) s višom svijesti.
analizom svih informacija mogu ustvrditi da scenarij koji se odvija na prehrambenom planu (uvođenje otrovnih GMO-a i kemijskih aditiva u hranu i piće) i farmaceutsko-medicinskom planu (namjerno trovanje s lijekovima), se odvija i u svijetu elektronike gdje se ljudi programiraju da budu ovisni o raznim elektroničkim napravama koje služe vlastodršcima da imaju što bolju kontrolu nad nama (svojim robovima). Praćenje i prisluškivanje je osnovna funkcija ovih uređaja, a zabavna i komunikacijska mogućnost je samo usputna stvar kojom se služe da nas ljude naprave ovisnim o tim spravicama. Važna komponenta je i direktna kontrola uma i ponašanja kako pojedinca tako i većih skupina ljudi.

Vitamin B17

02 April 2011.

Vitamin B17 (amygdalin ili laetrile) je lijek za rak.

Amygdalin je prvi put otkriven 1830.g. u gorkom bademu. Ernst. T. Krebs, Jr. (1912 – 1996) je bio kemičar koji je prvi promovirao amygdalin kao lijek protiv raka početkom 1950 godine. Od amygdalina je napravio polusintetički destilat nazvavši ga vitaminom B17 ili Laetrile. Danas se često pod imenom leatrile ili vitamin B17 smatra i sam amygdalin u prirodnom obliku nađen u košticama kajsije, jabuke i ostalim prirodnim izvorima ovog vitamina. Teorija liječenja raka s vitaminom B17 se zasniva na tome da je rak odnosno pojava tumora posljedica neishranjenosti, konkretno nedostatka važnih vitamina (B17) i ostalih minerala, kao što je slično skorbut bio posljedica nedostataka vitamina C.

Činjenica je da je 'moderni' čovjek tzv. zapadne civilizacije izloženiji raku nego 'primitivnije' kulture. Krebs kao jedno od mogućih objašnjenja navodi podatak da primjerice pripadnici plemena Hunza dnevno konzumiraju od 250 do 3000 miligrama vitamina B17 za razliku od prosječnog Europljanina ili Amerikanca koji s uobičajenom 'zapadnjačkom' industrijski proseciranom hranom dobiva u prosjeku 2mg nitrilozida (vitamina B17).

Pleme Hunza je staro pleme stacionarno u sjevernom Pakistanu čiji pripadnici u pravilu dožive preko 100 godina, a za rak kao bolest ne znaju. Njihova hrana ima bogati udio vitamina B17. Bogatstvo u plemenu Hunza se mjeri količinom stabala kajsije, što ima više stabala, pripadnik plemena je ugledniji i bogatiji, jer su osušene koštice kajsije posebna delicija. Osušene koštice kajsije su najbogatije nitrilozidom (vitaminom B17).

Nakon detaljnog istraživanja svojstava i djelovanja vitamina B17 na pacijente s rakom Krebs je skupio dovoljno dokaza da promovira vitamin B17 kao lijek za rak, registrirani su mnogobrojni uspješni slučajevi izlječenja raka s visokim dozama vitamina B17. Dr. John A. Richardson i Dr. Harold Manner uspješno primjenjuju terapiju vitaminom B17 na pacijentima s rakom u terminalnoj fazi potvrđujući Krebsovu teoriju. Dean Burk ugledni biokemičar u američkom Nacionalom Institutu za istraživanje raka je podržao vitamin B17 nakon uspješnih pokusa na životinjama. Linus Pauling izjavljuje da podržava upotrebu vitamina B17 u liječenju raka (The New England Journal of Medicine, 8 July 1982).

Međutim, ovo je alarmiralo zaštitnike 'industrije raka' koja godišnje zarađuje miljarde dolara na ovoj bolesti. Najgora stvar za liječničko-farmaceutsku zločinačku udrugu je činjenica da je vitamin B17 efikasan u borbi protiv raka, ne može se patentirati, jeftin i lako dostupan svima.

Krebs je diskreditiran te biva proglašen varalicom. 'Ugledni medicinski' stručnjaci proglašavaju Laetril najsofisticiranijom i najpodlijom prijevarom na području liječenja raka u povijesti medicine. John Richardson biva čak i optužen. Kao epilog svega američka agencija za kontrolu hrane i lijekova FDA (Food and Drug Agency) proglašava laetril opasnom supstancom te zabranjuje prodaju, proizvodnju, uvoz i testiranje nad životnijama. Zabrana i dan danas vrijedi u SAD-u i u Australiji.

Priča o vitaminu B17 je tipična borba malog poštenog čovjeka koji u nesebičnoj želji da pomogne bližnjem svom dolazi u sukob s mafijom. Ova priča je dosta vremena bila brižljivo skrivana ispod tepiha, iako postoji dosta članaka na Internetu na temu Leatrila, u svijetlu svakodnevnih apela u javnosti za pomoć onkološkim odjelima, humanitarnim akcijama za skupljanje novaca za istraživanje raka, apela za kupnju skupih lijekova pacijentima raka, mislim da vrijedi re-aktivirati priču o vitaminu B17.

Uljna terapija

26 March 2011.

Uljna terapija je postupak mučkanja ulja u ustima čime se jednostavno "isisavaju" mikroorganizmi i otrovi iz tijela kroz usnu sluznicu.

Pozadina

Uljna terapija potiče iz tradicionalne indijske medicine zvane AYUR-VEDA, a stara je preko 5000 godina. Jedan od zagovornika ove metode je i dr. F. Karach. Temeljno načelo ove terapije je vrlo jednostavno, naime, svakodnevnim ispiranjem (mućkanjem) ulja u usnoj šupljini, odstranjuju se otrovne tvari iz tijela, uslijed čega raste imunitet i organizam je sposoban da se sam izbori protiv bolesti, bez uzimanja medikamenata koji previše često, imaju vrlo nepoželjne nuspojave.
Ova metoda dala je odlične rezultate kod: glavobolja, zubobolja, bronhitisa, tromboze, kronične bolesti krvi, artroza, paraliza, ekcema, čireva želuca, bolesti crijeva, srca, bubrega, upala mozga, ženskih bolesti, kroničnih izraslina (tumori), grčeva, bolesti živaca, pluća, jetra, infarkta...

Postupak

Minimalno jedna čajna, a maksimalno jedna jušna žlica hladno prešanog sesamovog, suncokretovog ili maslinovog ulja, se uzme u usta i mućka u usnoj šupljini, prevlačite ulje između zubiju, bez žurbe, 15-20 min (može i duže).
Ulje se ne smije ni u kom slučaju progutati! Ispljunuta tekućina mora biti bijela kao mlijeko. U slučaju da je žute boje, to znači da ste prekratko zadržali ulje u ustima, pa produžite mučkanje.
Nakon ispljuvavanja ulja, usta se moraju dobro isprati toplom vodom, i oprati zube sa četkicom i pastom za zube. U ispljunutoj tekućini nalazi se velika količina toksina, i štetnih bakterija.
Dobro je napomenuti, da se s ovim postupkom pojačava izmjena tvari u organizmu, a imuni sistem ojačava, što dovodi do trajnog ozdravljenja. Jedan od najupadljivijih učinaka je učvršćenjem klimavih zuba (paradentoza), a zubi postaju vidljivo bijeli.

Doziranje

Sa ispiranjem je najbolje započeti ujutro prije jela. Ako želite ubrzati proces izlječenja, postupak možete ponoviti 3 x dnevno, i to prije jela, sa praznim želucem. Terapija traje toliko dugo, dok se organizmu vrati prijašnja snaga, svježina i miran san. Za izlječenje ovom metodom, kod akutnih bolesti potrebno je 2-4 dana, a kod kroničnih, ponekad, i do jedne godine.

Moje iskustvo

Duže vrijeme koristim domaće maslinovo ulje za ovu vrstu uljne terapije. Iako neki čak koriste i obično rafinirano suncokretovo ulje, imam saznanje da se preko usne sluznice pojedine tvari mogu upiti direktno u krvotok, stoga ne bih htio riskirati s industrijskim smećem. Prvi osječaj nakon ovog tretmana je osječaj čvrstine zubiju iako moram priznati da nisam primjetio da zubi postaju bijeliji. Ipak preporuka svima koji imaju problema s zubima i usnom šupljinom. Nadalje u par navrata kad sam osječao nadolazak prehlade i viroze uspješno sam je eskivirao s ovom metodom. Najbolje od svega je što je jeftina i ne zahtjeva neki napor. Jedini je problem što ćete zaraditi čudne poglede, kad vas neko od ukučana nešto upita, a vi mu samo odgovorite s mmmm.

Reference

Ayurveda blog

Galaksija forum

Što je to zdravlje?

23 February 2010.

Potraga za zdravljem je u biti potraga za pravom prirodom čovjeka i njegova porijekla. Jer da bi razumjeli što je zdravlje i kako ga očuvati moramo znati bar neke osnovne činjenice o tome kako funkcioniramo i kako utjećemo na okolinu, tj. okolina na nas. Čovjek nije samo nakupina mesa i kostiju, svijet oko nas nije samo ono što možemo osjetiti s naših pet čula, stoga današnji koncept zdravlja i liječenja koji moderna medicina propagira a koji se uglavnom koncentrira na liječenje našeg tijela, je jednostavno pogrešan. Jedan od dokaza ogranićenosti čovjeka su limitirani fizički senzori koje posjedujemo, na primjer čujemo i vidimo samo u uskom elektromagnetskom spektru, sluh: 20Hz-20Khz, vid: 790–400 Thz). Zbog sustavno krivog programiranja i kontrole uma, imamo ograničeni um, jednoobrazno razmišljanje, na primjer: kad tražimo život na drugim planetima, uvijek tražimo vodu kao neki osnovni uvjet za život, što je notorna glupost jer ŽIVOT kao takav ne mora uopče postojati u ljudskoj percepciji (voda, kisik, hrana, sunce), što dokazuju mnogobrojna bića koja bezbrižno pužu na dnu oceana u mraku i pod ogromnim tlakom.
Stoga u potrazi za samom definicijom ZDRAVLJA, smatram da je bitno odgovoriti na pitanje ŠTO JE TO ČOVJEK ili još bolje ŠTO JE TO ŽIVOT? jer WHO-ova definicija zdravlja kao fizičko, mentalno i socijalno blagostanje mi se čini dosta površna. Ali krenimo prvo redom, pa počnimo od analize sadašnjeg stanja naše civilizacije na polju medicine i općenito ZDRAVLJA:

Pad civilizacije

Mjerilo stupnja razvoja civilizacije bi trebao biti čovjek, a ne tehnološki ili bilo kakav drugi razvoj. Današnji čovjek je sveden na tupavog poslušnika, pasiviziranog pojedinca koji pokušava preživiti sljedeći pogrešne društvene norme koje za posljedicu imaju zagađenu planetu, trovanje, degradaciju humanizma, agresivno ponašanje, sve manje empatije i suosjećanja, ukratko konačni cilj razvoja današnjeg društva je SAMOUNIŠTENJE. Pošto 'normalan i zdrav' čovjek ne teži vlastitom samouništenju, logično je zaključiti da se današnje ljudsko društvo uglavnom sastoji od bolesnih pojedinaca. Najgora je činjenica što 99% posto ljudi nije svjesno da živi van svoje prirodne ravnoteže, misli da je zdravo, a u biti poremećeno funkcionira, razmišlja i radi što u konačnici i ima ovo trulo ljudsko društvo u kojem živimo. Samo ću nabaciti par zapažanja:

Zvučno zagađenje je toliko veliko da više nitko to i ne primjećuje, svi smo se pomalo naučili na te automobile što urlaju po našim ulicama. Iako možemo zatvoriti naše prozore, sva ta buka se akumulira u jednu vibraciju koju možemo osjetiti jedino kad se udaljimo malo iz grada. A pošto smo neraskidivo vezani za našu okolinu, mi jednostavno vibriramo u skladu s tom bukom, postajemo nervozni, nezadovoljni, napeti, a da ni sami nismo svjesni što nam je. Moje je mišljenje da svaki stanovnik grada ili naselja s više od 1 auta bolestan ili neuravnotežen čovjek.
Zagađenje hrane i vode je tako jako da imamo sve više hiperaktivne djece koja zuje kao da imaju nuklearni pogon. Nasilje i agresivnost je isto posljedica tog otrova što se zove hrana. Sve više pretilih ljudi je posljedica sve 'umjetnije' industrijske hrane. S vodom unosimo svakodnevno ogromne količine klora i ostalih otrova u naše tijelo. U principu svatko tko se uglavnom hrani 'kupovnom' hranom koju proizvodi tzv. prehrambena industrija i koristi vodu iz gradskog vodova je bolestan čovjek.
Zagađenje zraka je takvo da smo čak uspili i probiti par ozonskih rupa na našem atmosferskom omotaču, defacto 90% ljudi na svijetu udiše otrovan zrak. Nitko se više i ne obazire na neke tamo klimatske promjene i na globalno zatopljenje/zahlađenje. Kao da ovo nije dovoljno, SVE zemlje (NATO, Arapi, Rusija, Kina, etc..) provode zaprašivanje niže atmosfere s aluminijem, barijem, kadmijem i ostalim teškim metalima i bio-kemijskim borbenim otrovima, ova pojava je poznatija kao ChemTrails.
Elektromagnetsko zagađenje je takvo da pola čovječanstva pomalo, ali sigurno umire od raznih bolesti. Kitovi i ptice selice gube orijentaciju prilikom migracije. Kao da zračenje mobitela, televizija, računala i ostalih elektro-uređaja nije dovoljno, Amerikanci su na Aljasci izgradili HAARP borbeni sustav na temelju Teslinih istraživanja o prijenosu energije na velike daljine. Službena verzija na stranicama HAARPA-a je istraživanje polarne svjetlosti i ostala propagandna smeća. HAARP borbeni sustav predstavlja ultimativno oružje masovnog uništenja, prema njemu atomska bomba predstavlja dječju igračkicu, a glavni princip rada je emitiranje jakih signala (snage preko par miljuna watti) i izrazito male frekvencije (par Hz i niže) koji se mogu precizno usmjeriti na pojedina područja na Zemlji, a signali se odbijaju od ionosfere i tako se prenose praktično po cijeloj Zemlji. Ti signali mogu izazvati razne smetnje u funkcioniranju ljudskog mozga (kontrola uma, pasiviziranje, ubijanje ljudi), ali sigurno ima još par namjena za koje možemo samo špekulirati: izazivanje potresa, poplava, klimatskih promjena,etc..

Zahvaljujuči svim ovim zagađenjima i ljudskim prebivanjem u toj bolesnoj i otrovnoj okolini nije uopće čudno što se usvajaju novi obrasci ponašanja i nove društvene i kulturne norme koje su bile nezamislive prijašnjih godina.

Sam pojedinac unutar ljudskog društva je pasiviziran, oslabljen kao individualac, ne može odlučiti sam o vlastitoj sudbini, samo mu je ostavljena mogućnost da se svrsta i identificira uz neku postoječu skupinu/kastu. Takav pojedinac se ne zna sam ni prehraniti, a kamoli izlječiti, jer je društvo ustrojeno na način da ovisimo o raznim servisima i uslugama drugih ljudi. Skupina oslabljenih, pasivnih i bolesnih pojedinaca za posljedicu može samo imati i isto takvo društvo.

Sumrak moderne medicine

Službena moderna medicina je danas u očajnom stanju, svaka bolest ima skoro tendenciju da se pretvori u kroničan problem i prisiljava pacijente da možda i do kraja života piju lijekove, da se oslanjaju na doživotnu pomoć nekog medicinskog aparata (naočale, pacemaker), da dolaze na isrcpljujuće pretrage u često depresivnim prostorima (bolnice i ambulante), da žive u strahu ako im osiguranje ne može platiti dijagnostičke preglede i tretman. Nadalje, svaki dan se pojavljuju nove teške bolesti koje su okarakterizirane kao neizlječive (rak, dijabetes) ili kao vrlo zarazne i smrtonosne (AIDS, svinjska gripa). Cijela ova situacija je frustrirajuća za običnog čovjeka koji osim razumnog straha od bolesti, sada osjeća i strah od mukotrpnog, bolnog, depresivnog i skupog procesa liječenja koje je nažalost najčešći nusprodukt sadašnje medicine, što baš i nije pohvalno za našu civilizaciju za koju volimo kazati da je napredna i na najvišem stadiju razvoja. Osim toga čovjek je postao slabašni i ovisni pojedinac koji i za običnu prehladu ovisi o pomoći liječnika. Ljudi su kroz sistem jednostavno naučeni da je bolje piti neke lijekove i tražiti pomoć od drugih nego se samostalno pobriniti za svoje zdravlje i imati bar neko znanje kako spriječiti bolest i izliječiti sam sebe.
Probajmo nekako posložiti elemente NEUSPJEHA moderne medicine:

Nepoznavanje osnovne prirode čovjeka: suvremena medicina zna veoma malo i ništa o ustroju i mehanizmima funkcioniranja ljudskog bića općenito, počevši od prve i osnovne stvari, a to je što to razlikuje žive i mrtve ljude, odnosno što to pokreće ljude i razlikuje ih od zemlje i stijena koje nepomično stoje. Nije bitno nabrojati sve kosti u tijelu, bitno je znati koja je to životna energija koja svu tu masu pokreće i čini je vibrantnom. Današnja medicina uporno niječe postojanje životne energije, chi-a, bioenergetskog ljudskog polja ili kako već to možemo nazvati.
Pogrešan pristup liječenju: svoje skromno znanje današnja medicina uglavnom pogrešno koristi na način da liječi dio po dio ljudskog bića zanemarujući cjelinu. Uglavnom se prigušuju simptomi bolesti što u biti samo odmaže tijelu, jer simptom bolesti je informacija da nešto nije u redu s nama. Da citiram Kevina Trudeau: "Ako vam se upali crvena lampica za ulje na kontrolnoj ploči u autu, zar nije logično provjeriti stanje ulje, a ne isključiti lampicu, samo da vas ne uznemiruje?".
Lijekovi kao bojni otrovi: moderna medicina za liječenje u 99% slučajeva koristi opasne kemijske spojeve koji su kako sami kaži dokazani otrovi, ali u malim količinama pomažu. Kako molim? Znači ako me pogodi jedan metak u glavu, to je ok, ali ako me pogodi rafal od 100 metaka u glavu, to je loše? Ko je tu lud? Ajmo dalje, sve te kemikalije koji se nazivaju medikamenti zbog svoje toksičnosti u konačnici prave više štete nego što pomažu. Dosta često se neki lijekovi nakon dugog niza godina uprabe povlače iz uporabe jer je ustanovljeno da ništa ne pomažu, a samo truju.
Korupcija i kontrola liječnika: jadno stanje u suvremenoj medicini je direktna posljedica korupcije i degradacije u esenciji plemenite medicinske struke koja je kompromitirana od strane velikih farmaceutskih divova kroz razne nagrade, plaćanja seminara i ostalih beneficija, direktno financiranje medicinskih ustanova, a sve da bi što bolje indoktrinirali liječnike i plasirali svoj PROIZVOD kojeg će ti liječnici dilati bolesnicima. Na kraju svog obrazovanja, većina liječnika je naučena da se s tim i tim lijekom liječe te i te bolesti, i to je to. Primjer je NOVARTIS jedan od najvećih konglomerata farmaceutske INDUSTRIJE koja je 2008. godine 'obrnila' 53 miljarde dolara prometa. Kako molim? Pa to nije normalno, da netko zarađuje na tuđoj bolesti više nego što iznosi zbroj godišnjih proračuna nekoliko država. Ovo je empirijski dokaz da je ZDRAVLJE/BOLEST proizvod na kojem se debelo može zaraditi!
Umjetno generirane bolesti: sve je više dokaza da su HIV, AIDS, SARS (ptičja gripa) i najnovija svinjska gripa (H1N1) umjetno proizvedene bolesti/virusi od strane velikih farmaceutskih kompanija kako bi još više pospješile prodaju svojih sumnjivih preparata. Jane Bürgermeister je jedna od rijetkih koji su javno pokrenuli akcije za razotkrivanje te prljave igre velikih kompanija. Ali nažalost trovanje raznim otrovima direktnom genezom novih hibridnih virusa u laboratoriju nije jedini način trovanja, sve što jedemo, pijemo, udišemo i stavljamo na kožu je kontaminiramo opasnim aditivima (pojačivačima okusa, konzervansima) od kojih su neki vrlo otrovni (flour, aspartman, spojevi na bazi aluminija) što objašnjava pojavu sve više teških bolesti (rak, dijabetes).

Što je to čovjek i od čega je napravljen?

Ako hočete nešto popraviti morate znati bar neke osnovne pojmove o stvari koju hoćete popraviti, automeheničar zna nešto o tome što se nalazi ispod haube automobila stoga umije popraviti automobil, informatičar razumije što pokreće računalo pa je logično da on popravlja računalo, po toj logici mogli bi zaključiti da jedino doktor može 'popraviti' naše zdravlje jer zna podosta o tome što se to u nama događa, ali kao što vidimo to NIJE ISTINA, jer u večini slučajeva iako misli dobro, liječnik može napraviti više štete našem zdravlju.

Najviše možemo pomoći sebi samima, ali da bi to znali, morali bi znati bar neke osnovne principe kako naše biće funkcionira. S obzirom da sam i ja sam zarobljen u ljudskom načinu razmišljanja, te isto tako pogrešno programiran i kljukan često krivim informacijama kao i ostale jedinke kroz okolinu, medije, školu, pravi odgovor na ovo pitanje možda nikad neču naći, ali zato ću iznijeti neke stvari za koje u ovom trenutku MISLIM da su ispravne:

Iako ne vjerujem opčenito u religijska blebetanja, slažem se s istočnjačkim konceptom reinkarnacije i s principom Yoga kosha, a to da je čovjek sastavljen od dva osnovna dijela:

1) naše vlastite svijesti (vlastito JA) koja je na neprestanom bezvremenskom putovanju kroz razna obličja, stanja i dimenzije. Naša svijest je u stalnom doticaju/komunikaciji s maticom tj. s beskonačnom svješću odnosno s drugim djelićima te iste matice koji se nalaze na sličnom putovanju. Drugim riječima, ovaj ljudski život u ovom trenutku na planeti koja se zove Zemlja u ovom trodimenzionalnom svijetu u galaksiji koju nazivaju Mliječna staza, je samo jedna u nizu manifestacija naše svijesti u potrazi za iskustvenim doživljajima na putu prema konačnom odredištu. Vrijeme i ostale dimenzije su samo iluzorne ljudske postavke o svijetu koji nas trenutno okružuje jer naša svijest trenutno boravi u ljudskom obličju, prije ove manifestacije (kao čovjeka) možda smo bili plutajuća crna rupa negdje na drugom kraju galaksije i živjeli u svijetu crnih rupa gdje su vrijeme, svjetlost, hrana, kisik nepoznati pojmovi, nakon ovog života (ljudskog) možda ćemo biti mali račić na dnu oceana na Marsu u nekoj drugoj prostorno-vremenskoj dimenziji, a za Zemlju nikada nećemo ni znati

2) trenutnog ljudskog obličja naše svijesti kao fizičke/perceptualne manifestacije u ovom virtualnom svijetu. Naša svijest oblikuje taj tzv. holografski prostor oko nas koji percipiramo kao stvarnost kroz naša ogranićena osjetila, a u biti stvarnost, dimenzije i vrijeme su samo fasade čiste energije koja ih oblikuje (Matrix). Što u konačnici znači da je ljudsko tijelo i svijet koji nas okružuje samo ocean čiste energije neraskidivo povezan, koji se pod utjecajem naše svijesti i kroz naša osjetila fino struktuira u našu stvarnost. Uporište ovoj tezi nalazim u kvantnoj fizici koja je dokazala energetska svojstva sub-atomskih čestica od koji je SVE sastavljeno i razbila iluziju o materijalnom svijetu, i dokazala da je svijet oko nas i mi sami ČISTA energija.

Pošto i sam mrzim neko apstraktno filozofiranje, probat ću pojednostavniti ovo gore, znači čovjek je sastavljen od:

1) nečega tamo gore: ili ti ga neke više svijesti koja nevidljivom rukom upravlja nama, na primjer u situacijama kad se odlučujemo na raskrižju da li da idemo lijevo ili desno, kada instiktivno nešto izbjegavamo ili smo nekako neobično privućeni nečemu ili nekome, ta viša svijest vlada nama kada spavamo, kada plutamo snovima i kad smo u najvećem doticaju s njome, ali isto tako i vlada nama kroz svakodnevni život u svim odlukama koje donosimo iako smo toga nesvjesni u tom trenutku. Nedavno sam čuo nevjerovatno lijepo objašnjenje te naše više svijesti od dr. Jacoba Liebermana.

2) nečega tamo dole: ili ti ga naše ljudsko tijelo koje nije ništa drugo nego nakupina energije u obliku finih slojeva koji se medjusobno isprepleću, a ti slojevi su naše fizičko tijelo od krvi i mesa, naše emocije i osjećaji, naš intelekt, životna energija koja sve to pokreće i napokon naša tzv. svakodnevna/niža svijest o nama samima kao ljudskom biću u odnosu na stvarnost koja nas okružuje.

U kontekstu zdravlja i samoiscjelivanja, mislim da se najviše treba koncentrirati na ljudsko biće kao energetsku pojavu i interakciju s okolinom. Ako našim osjetilima ne možemo osjetiti/vidjeti naše bio-energetsko polje, ne znači da to polje (aura) ne postoji, samo znači da imamo zakržljala osjetila, ali ako smo svjesni da osim našeg tijela kojeg možemo opipati i osjetiti postoji još 'nešto' oko i unutar nas, onda u slučaju bolesti/kvara možemo možda bolje popraviti taj naš stroj (ljudsko tijelo) ili čak možemo predvidjeti pojavu bolesti na fizičkoj razini (onoj koju percepiramo s našim osjetilima) ako nekako možemo doznati/biti svjesni da se u biti pravi kvar desio primjerice na našoj emocionalnoj razini.
Da ne ostane samo na trli-baba-lan blebetanju, ipak postoje neki dokazi (oh kako je ovo relativan pojam) da ljudi nisu samo isprazne vodenaste mješine. Primjeri su recimo Kirlijanova fotografija kojom se bio-električno polje čovjeka može registrirati, te radovi Dr. Hulde Clark i Dr. Royal Raymond Rife koji su na istom tragu zaključili da svako živo biće emitira elektromagnetsko zračenje (ljudsko tijelo emitira frekvencije od 1.5Mhz do 9.5Mhz).

Vrlo je bitno istaknuti da ljudsko biće prirodno teži vlastitoj harmoniji i ravnoteži -> zdravlju i da mu za to u 'normalnim' okolonostima ne treba nikakva pomoć. Problem je što u sadašnjem zagađenom svijetu i krivoj koncepciji društva u kojem su glavne društvene vrijednosti trka za novcem i ostale plitke zabavljačke gluposti, te 'normalne' okolnosti više jednostavno ne postoje ili ih je teško ostvariti, stoga nam ne preostaje ništa drugo nego da probamo sami sebi pomoći.

Poznavajući ili bar naslučujući pravu prirodu čovjeka, sada nam je lakše pomoći sami sebi i ozdraviti. Osim ove prve i osnovne prepreke poznavanja prave prirode ljudskog bića, potrebno je promijeniti i način razmišljanja što je vrlo teško ako je primjerice čovjek većinu svog života bio treniran da radi i vjeruje u jedno, a sad mu netko kaže da to što je učio nema veze s istinom ili da je to samo polovična verzija.
Nažalost zbog pogrešnog obrazovanja i programiranja kroz cijeli život, većina ljudi prožive život s 'obje noge čvrsto na zemlji' ne vjerujući nikakvim tamo blebetanjima nekih samozvanih iscjelitelja i alternativaca. Zbog pogrešnog načina života i ustroja našeg ljudskog društva u kojem je emocionalni stres glavni faktor svakodnevnog života, mnogi ljudi se razbole, a da nisu ni svjesni kako i zašto, često pri tom zanemarujući simptome dok nije kasno, a kad se bolest konačno pojavi, onda su nesposobni sami sebi pomoći jer jednostavno NISU tako odgojeni niti imaju znanja.

Biti zdrav

Biti zdrav NE znači samo biti fizički, mentalno i socijalno uravnotežen po nekom jednoznačnom obrascu koji bi vrijedio kao pravilo za sve. Svaki čovjek za sebe određuje svoju vlastitu individualnu ravnotežu (fizičku, mentalnu, emocionalnu, energetsku ili koju već) koja mu najbolje odgovara i u kojoj se najbolje osjeća. Ono što znači biti ZDRAV za jednog čovjeka ne znaći nužno i za drugog, ali pošto kao ljudi dijelimo iste 'građevne' elemente ipak postoje neka univerzalna pravila, stoga na putu k zdravlju i stjecanju znanja kako ostati zdrav, nije loše iskoristiti iskustva drugih ljudi koji su već prošli sličan put.

Najbolje od svega je što je to iskustvo već pohranjena u svima nama kroz našu svijest, a manifestira se na razne načine, kao na primjer u obliku našeg fizičkog ljudskog obličja koji predstavlja fenomenalan stroj koji se u stanju samostalno oporaviti od bilo koje bolesti. Primjer je i čulo njuha, po smradu možemo zaključiti da zrak recimo nije dobar i da ga ne udišemo (iako nekome drugome možda odgovara). Primjer je i osnovni poriv čovjeka za život/samoodržanjem koje će ga sačuvati od opasnih situacija.

Međutim, najbolji primjer je prepoznavanje znanja o zdravlju (na našoj mentalnoj razini) koje upravo nama odgovara i za koje smatramo da će upravo nama pomoći što je u biti rezultat vođenja naše više svijesti koja nas u našoj potrazi za zdravljem svojom nevidljivom rukom vodi do znanja i ljudi koje prihvaćamo s punim povjerenjem. Koliko puta ste naišli na neku informaciju koju prvi put čujete, ali jednostavno imate osječaj kao da ste oduvijek to znali?
Nažalost, svatko od nas je NAUČIO zanemarivati te poruke naše svijesti, s obzirom na naopaki i neprirodni društveni ustroj ljudske zajednice večina ljudi živi 'van svog elementa' cijeli život, pod bremenom neprirodnih i nametnutih ljudskih osjećaja kao što su stres, očaj,strah, sram, a da toga možda nije ni svjesna, što pak rezultira neravnoteži na fizičkoj, mentalnoj, emocionalnoj i energetskoj razini koju nazivamo BOLEST. Na primjer: koliko ste puta bili u sitaciji da se vratite od liječnika s hrpom recepata za lijekove, a duboko u sebi osjećate da ovaj nema pojma šta nije u redu s vama, ali ipak ste zanemarili svoj 'instikt' i kao slijepa ovca popili sve lijekove, i na kraju niste ozdravili. Zašto ste to napravili? Pa upravo zato da osjetite nekakvu sigurnost i utjehu kao punokrvni pripadnik stada/ljudskog društva, da izbjegnete sve te negativne osjećaje nametnute od okoline ako krenete 'vlastitim putem', jer da sve te lijekove bacite u smeće i probate sami ozdraviti, 'okolina' (druge poslušne ovce) bi vas najvjerovatnije proglasila ludim.

Unutarnji uzročnik bolesti: čovjek je energetsko biće, fizičko tijelo koje možemo opipati i osjetiti je samo fizička manifestacija. Stoga je jasno da svaka negativna emocija ili misao izaziva poremećaj i tog fizičkog obličja odnosno svih ostalih naših energetskih razina (kao kap kad padne na površinu vode i izazove valove). Kadkad ćemo imati dovoljno energije na svim ostalim razinama da te poremećaje kompenziramo, ali onda kad to više nemožemo, onda se javlja bolest najčešće na onoj razini na koju je svi možemo osjetiti tj. na fizičkoj, iako su pravi uzroci bolesti naše emocije, duševno stanje i negativne misli. Međutim, glavni problem današnjeg čovjeka je nesvjesnost da je uopće bolestan, a kada se prvi fizički simptomi bolesti i pojave, glavni pristup je traženje pomoći od drugih u obliku brzih rješenja koja samo guše te simptome, a ne bave se pravim uzrocima bolesti tj. manifestacije neravnoteže cjelokupnog ljudskog bića.
Vanjski uzročnik bolesti: izoliran sustav NE POSTOJI, stoga čovjek neprestano komunicira s svojom okolinom na način da razmjenjuje, absorbira ili odašilje energiju. Normalno da u takvim okolnostima i okolina može djelovati na naše ravnotežno stanje. Primjer je unošenje otrovne hrane u organizam, negativna zračenja u okolini i tako dalje. Svi ti 'vanjski' faktori mogu poremetiti našu ravnotežu bilo na fizičkoj, energetskoj, emocionalnj ili mentalnoj razini -> postajemo bolesni. Bitno je istaknuti da čovjek usprkos unošenju/absorbiranju ovih negativnih utjecaja čovjek ima snagu i mogućnost da sve te negativne utjecaje preokrene u svoju korist (u pozitivan efekt), ali nažalost na ovom stupnju znanja i svjesnoti rijetko koji čovjek to u praksi stvarno može i napraviti, stoga absorbiranjem negativnih utjecaja trošimo naše zalihe energije za neutralizaciju, kad nam ponestane energije, eto nam bolesti. Primjer: s pozitivnim mislima čovjek defacto može otrovnu vodu pretvoriti u zdravu i pitku vodu, odnosno neutralizirati negativno djelovanje te prvobitno otrovne vode.

Sad kad znamo sve, biti zdrav uopće nije teško jer smo upravo otkrili i identificirali glavne stvari na putu k zdravlju:

Čovjek prirodno teži k zdravlju: svi ljudski sustavi, počevši od naše svijesti, instikta, mentalnih procesa pa sve do našeg fizičkog tijela su unaprijed 'programirani' da naše cjelokupno biće održavaju zdravim odnosno u stanju naše individualne ravnoteže. Svaki poremećaj koji bi eventualno vodio do neravnoteže/bolesti mi ćemo prirodno i instiktivno probati eliminirati/absorbirati. Onda kada više ne budemo imali energije za to, onda ćemo postati bolesni. Kao zadnja manifestacija neravnoteže našeg bića je bolest na našoj fizičkoj razini.
Nesvjesnost o prisustvu bolesti: zbog pogrešnog odgoja i društvenih normi, svi smo naučeni da zanemarujemo ili potiskujemo signale da smo u neravnoteži, bilo to u obliku emocionalne boli, osjećaja 'pada' energije i vitalnosti, pa čak i fizičke boli koju su mnogi naučili podnositi i tolerirati ili liječiti s kemikalijama koje jednostavno 'skrivaju' tu bol. To varanje samog sebe može potrajatu neko vrijeme, ali na duže staze obično završava težom fizičkom bolešću ili čak preuranjenom smrću.
Samopomoć: jednom kad postanemo svjesni neravnoteže/bolesti, pravi put k ozdravljenju je oslanjanje na vlastite snage i odlučnost da sami sebi pomognemo jer nitko se neće skrbiti o nama kao mi sami. Nije sramota tražiti pomoć drugih ni koristiti znanje drugih, ali isključivo oslanjanje na tuđu pomoć je put koji ne vodi nikud. Zar nije bolje preuzeti kormilo broda nego fatalistički stajati na pramcu i gledati kuda će nas struja odvesti. Iako ja sumnjam u mudrost i znanje moderne medicine, netko će njima vjerovati i tražiti pomoć od njih, netko će se odmah obratiti na alternativne metode liječenja i tako dalje. Ovdje svatko odabire svoj vlastiti put prema svom zdravlju - vlastitu metodu samoiscjelivanja. Ali bitno je ne ostati samo na tuđoj pomoći već probati pomoći i sam sebi na neki način. Idealno ljudsko društvo bi bilo kad bi svaki čovjek imao znanje, svijest i volju da sam sebi pomogne i izlječi se u 99% slučajeva, onih 1% je onda kada nužno treba pomoć drugih (recimo lom noge i tako dalje).
Bolest kao vlastita greška: bolest može biti rezultat naših unutarnjih procesa (negativne misli, emocije) ili vanjskih faktora (zagađenje, otrovi), ali na kraju smo ipak sami odgovorni za naše stanje, jer zašto mislimo negativno? zašto ne izbjegnemo zagađenje i otrove? Zašto ne uradimo nešto po tom pitanju? Možemo bolest definirati kao posljedica NE-djelovanja pojedinca da pomogne sam sebi što je opet možda direktna posljedica društva koja sve čini da pasivizira i otupi individualnost i samoinicijativu u čovjeka.
Razbijanje društvenih okova i pogrešnog načina razmišljanja/stava: non stop nas kljukaju pojmovima kao što su NEIZLJEČIVA bolest, skupo liječenje nekim egzotičnim metodama, palijativna skrb, bolesti kao nametniku ili stranom tijelu koje treba razbiti i uništiti da bi opet bili zdravi. Sve su to pogrešne teze proizašle iz pokvarenog ljudskog društvenog sistema koji u potpunosti zanemaruje pravu prirodu čovjeka i svijeta, a samo izazivaju osjećaj straha, tjeskobe i nemira kod čovjeka (strašimo se da i nas nekim 'čudom' ne uhvati koja neizlječiva bolest ili da moramo proći dugotrajnu i bolnu terapiju). Bolest je možda dobrodošla pojava u smislu konačnog osvjećivanja pojedinca i vraćanja na 'pravi' put i kao takvu je treba prihvatiti, znači ne kao neko strano tijelo već kao manifestaciju našeg pogrešnog načina života. Nemoguće, neizlječivo i ostali idiotski pojmovi su samo ljudske izmišljotine, koje u nama samo mogu probuditi očaj i strah i omesti nas u našem putu k ozdravljenju. Poanta je ne upasti u standardni obrazac ljudskog razmišljanja te gledati na stvari pozitivno, put k ozdravljenju nije samo puka BORBA PROTIV BOLESTI već BORBA PROTIV NAS SAMIH, tj. borba protiv našeg dosadašnjeg krivog odnosa prema životu i razmišljanja koje je u konačnici i rezultiralo bolešću. Ako se uspijemo trgnuti iz dosadašnje letargije, odlučni da pomognemo sami sebi, s uvjerenjem da ne postoji pojam kao što je NEIZLJEČIVA bolest, s uvjerenjem da nitko ne zna apsolutnu istinu kako ozdraviti (naročito ne suvremena korporativna medicina), s uvjerenjem da smo sposobni promijeniti vlastitu stvarnost (iz stanja očaja i straha u stanje dišpeta i nade), onda smo već debelo zagazili na vlastiti put samoiscjelivanja i od ove točke pa nadalje, naša svijest će nas polako, ali sigurno voditi prema cilju kojem već težimo.