SuperZoom Digitalna Prijevara
30.03.2010

Nikad nisam volio fotografiranje, a kao kontra-strujaš to sam još više nekako zamrzio kad sam vidio da je pomodni hit da svaki imbecil ima digitalac i slika sve živo i neživo i jedva čeka to objaviti na facebooku i ostalim špijunskim portalima. No normalno, kao i uvijek u životu, čovjek se kadtad mora odreći svojih principa da bi udovoljio nekom svom hiru ili svojoj želji. Moja želja je bila da vidim što mi to zuji nad glavom te tko me to svaki dan uporno zaprašuje i pretvara moje plavo nebo u sumračno-oblačnu izmaglicu. Ako netko ne zna o čemu govorim, neka vidi što je to ChemTrails.

 

 

 

Napomena

Ja sam totalni laik što se tiće fotografije, jedva znam što je blenda i zoom. Međutim, u zadnjih par tjedana/dana mislim da sam dosta znanja skupio, na osnovu čega sam odabrao Pentax K-x DSLR aparat umjesto kompaktnog digitalca i moram reći da nisam pogriješio. Ovo pišem da bih eventualno pomogao nekom drugome koji ima slićnu dilemu: kvalitetniji kompaktni digitalni fotoaparat ili punokrvni entry-level DSLR digiltalac.

 

Cilj

Slikati brzo pokretne mete (avione) na relativno velikim udaljenostima s najvećim zoomom (koji mogu priuštiti).

 

Dilema oko izbora digitalnog fotoaparata

 

A) SuperZoom kompaktni (idiot) digitalni fotoaparat

Superzoom idiot digitalni aparat je cijenom pri vrhu tzv. idiot-digitalne ponude, a nešto jeftiniji od entry level DSLR digitalnih fotoaparata. Karakteristika ovih uređaja je što imaju mali senzor (dvostruko manji od tipičnog DSLR-a) te što imaju nepromjenjivi objektiv.

Prednost: kompakatan, cijena, lagan, jednostavan za uporabu, ne treba non stop mijenjati leće. Superzoom mogućnost ovih aparata omogućuje da se i udaljeni objekt fino može uslikati. Svi noviji superzoom isto imaju i anti-shake mogućnosti (stabilizaciju slike usljed drhtanja ruke).

Mane: s obzirom na mali senzor i sustav leća unutar objektiva koji se moraju dosta 'rastegnuti' između najmanje i najveće žarišne daljine slika je obićno slabije kvalitete. Na lošu kvalitetu utjeće i natrpavanje velike količine megapixela (10-14Mp) na malu površinu senzora što rezultira većim šumom. Većina idiot digitalaca stoga nema mogućnost snimanja u RAW formatu (nekompresiranom formatu koji daje najbolje slike). Leće se ne mogu mijenjati, stoga ako 'tvornička' leća ima nekih izoblićenja, s tim se morate pomiriti.

 

B) DSLR digitalni fotoaparat

DSLR fotoaparati su vrh ponude digitalnih fotoaparata. Glavna karakteristika im je veliki senzor (kvalitetnija snimka) i izmjenjivi objektivi (fleksibilnost). Danas su cijenom vrlo konkurentni, a tzv. entry level modeli (do 1000EUR) su vrlo kvalitetni i nekim svojim mogućnostima čak nadmašuju profesionalne modele od prije par godina.

Prednost: veliki senzor: kvalitetna slika. Izmjenjivi objektivi: mogućnost odabira objektiva raznih proizvođaća te upotreba raznih objektiva ovisno o zahtjevima (širokokutni, tele, etc..). Snimanje slika u RAW formatu. Velike mogućnosti i opcije unutar samog aparata: velika kontrola nad parametrima ekspozicije, autofokusa i ostalog.

Mane: velika cijena samog aparata kojoj treba pribrojiti i relativno velike cijene objektiva. DSLR obićno dolazi u kitu s standardnim, ali vrlo nekvalitetnim objektivima. Za specifičnije zahtjeve, potrebno je izdvojiti popriličnu sumu novaca za kvalitetni objektiv. DSLR i pripadajući objektivi su puno teži nego komapktni digitalac. Mijenjanje objektiva je kadkad zamorno, a i uzrokuje onečišćenje senzora što je jedna od glavnih boljki ovakvih aparata.

 

Prva odluka

Kao totalni neznalica i moron glede fotografije i općenito digitalnih fotoaparata, moja prva odluka je bila da uzmem malo kvalitetniji SuperZoom kompaktni digitalac (do 3000Kn ili 600US dolara), tako da se ne zamaram s nekim parametrima koje i tako ne razumijem, te da ne gubim vrijeme i novac na skupe objektive za DSLR koje ionako neću znati iskoristiti. Iako moram priznati da me najviše privukla prljavi propagandi trik, a to je da ovi aparati omogućuju i do 30x zooma, što mi se činilo super privlačnim, te sam čak smatrao da je to bolje i od DSLR aparata, jer tu brojku nigdje nisam vidio za neki DSLR objektiv (tamo ide do 4-5x zoom). Oh kako sam se skoro grdno prevario. Kasnije sam saznao da su sve te brojke prenapuhane i da ne odgovaraju istini.

Prvo da navedem par SuperZoom digitalaca koje sam razmatrao za kupnju:

Panasonic Lumix DMC-FZ38 / FZ35 - 18x zoom, 12.7Mpixel, fokalna duljina 4.8-86.4mm (27-486mm/35mm ekv), odličan aparat, kvalitetan LEICA objektiv, podržava RAW i 720p HD video zapis, relativno slab continous shooting od 2.3fpsa. Ima mehaničku stabilizaciju slike. Ovo je bio moj prvi izbor, ali onda su se pojavile najave o izlasku Oly-a 800 i Nikona P100 pa sam odlučio sačekati.

Sony Cyber-shot DSC-HX1 - 20x zoom, 9.1Mpixel, fokalna duljina 5-100mm (28-560mm/35mm ekv). Podržava video snimanje, ima mehaničku stabilizaciju slike. Nema RAW format i malo cijenom odskače od ponude.

Olympus SP-590UZ - 26x zoom, 12Mpixel, fokalna duljina 4.6 - 119.6 mm (26 - 676 mm/35mm ekv).Onda kad sam gledao ove superzoom aparate, ovaj je imao najjači zoom. Ima najveći šum pri većim ISO settingsima, a i ne dopadaju mi se Compact memorijske kartice.

Canon PowerShot SX20 IS Review - 20x zoom, 12.1Mpixel, fokalna duljina 5 - 100 mm (28 - 560 mm/35mm ekv). Najbrži continuos shooting. Ima mehaničku stabilizaciju slike. Nema RAW format.

Olympus SP-800UZ - 30x zoom, 14Mpixel, fokalna duljina 4,9 - 147,0 mm (28 - 840 mm/35mm ekv). Kad sam se skoro odlučio na kupnju FZ38-ice, došla je najava ovog aparata pa sam odlučio pričekati dok ne dođe na tržište i skoro sam se grdno prevario, jer se ispostavilo da NEMA elektronski viewfinder (ona mala rupica kroz koju gledate ono što slikate) već samo live-view LCD ekran. Ako je netko pokušao slikati udaljene i pokretne mete s LCD ekranom usred bijela dana, onda mu ovom prilikom čestitam na hrabrom pokušaju, da ne spominjem da LCD troši peterostruko više energije nego kad se koristi samo e-viewfinder. I eto tako sam odustao i od ovog aparata.

Nikon Coolpix P100 - 26x zoom, 10Mpixel, fokalna duljina 26mm-678mm/35mm ekv. Najnoviji superzoom od Nikona. Navodno je kvalitetniji od Fuji-a HS10.

Fujifilm HS10 - 30x zoom, 12Mpixel, fokalna duljina 24-720mm/35mm ekv. Još jedan u nizu Superzoom aparata.

Prvi mi je izbor bio Panasonic Lumix F38 koji je imao dobar 'pedigre' i pratio ga je dobar glas. Onda sam odlučio ipak sačekati Oly-a 800UZ, jer 30x zoom je zvučao dosta uvjerljivo. Kad se Oly 800UZ pojavio i kad sam ustanovio da je bez e-viewfinder, onda sam odustao i od njega i fokusirao se na DSLR aparate. Još nisam bio siguran da li da uzmem neki bolji kompakt superzoom ili DSLR, pa sam išao nekako usporediti najbolji superzoom aparat i neki entry-level DSLR s nekim 70-300mm tele objektivom. Bio sam svjestan da je cijena u startu odmah dva puta veća, ali eto išao sam malo analizirati jeli se baš isplati davati tolike novce za taj gušt i otkrio sam da se itekako isplati jer sam ustanovio da su SuperZoom aparati običan marketinški trik.

 

SuperZoom kompaktni digitalni aparati su obična prijevara

SuperZoom digitalni fotoaparati mogu slikati širokokutne slike (krupni plan), ali su prvenstveno namijenjeni slikanju udaljnih objekata i moje je mišljenje da upravo u ovom segmentu svi ti aparati jednostavno VARAJU potencijalne kupce razbacujući se ogromnim zoom-om i ostalim propagadnim trikovima, a moje je mišljenje da su ovakvi aparati jednostavno NEUPOTREBLJIVI za slikanje objekata na velikim daljinama (tele udaljenost), a naročito ako se objekt kreće, te ako je slabija vidljivost (nije sunčani dan). Pa idemo razjasniti neke pojmove:

 

Optički Zoom

Optički Zoom je omjer najveće i najmanje fokalne (žarišne) daljine na koju se objektiv može namjestiti. Ako uzmemo na primjer Olympus 800UZ, onda možemo podijeliti 147/4.9 i dobit ćemo 30. Ovo NE znači ama baš ništa u smislu da će se udaljeni objekt 'bolje' vidjeti, odnosno da će se uvećati 30x. Zoom faktor je samo omjer i ništa više. Dapače, što je ovaj omjer veći, to znači da su izobličenja na slici jače izražena, jer se sustav leća unutar objektiva mora 'stisnuti' na 4.9mm pa proširiti sve do 147mm, što može rezultirati s dosta optičkih grešaka (aberacija i sl).

Generacija 'starijih' fotografa je najviše cijenila takozvane PRIME objektive koji uopće nemaju mehanizam zoomiranja te daju najveću moguću kvalitetu slike. Mana ovih objektiva je što 'zalokirani' na jednu žarišnu daljinu pa sam fotograf mora često mijenjati objektive. Danas su ovakvi objektivi skoro nestali s scene, ali su i dalje cijenom i kvalitetom u vrhu ponude.

Ako analiziramo klasičan tzv. tele objektiv, na primjer Sigma APO s 70-300mm stvarnim rasponom fokalne duljine, možemo ustanoviti da ovaj objektiv pruža zoom faktor od 'samo' 300/70, odnosno oko 4.3x. Laik (kao što sam ja) bi odmah pomislio da je Olympus 800UZ s 30x jači i bolji, te da može više približiti udaljene objekte, što naravno ne odgovara istini jer Sigma s 300mm DVA puta premašuje Olympusovu leću koja ima maksimalnu duljinu od 147mm. Znači Sigma će davati bolju i 'bližu' sliku udaljenog objekta nego Olympus i to dvostruko bolje.

Rezime: optički zoom faktor je propagadni trik i uopće ne govori koliko je aparat sposoban 'približiti' udaljene objekte. Za stvarni efekt zumiranja, bitna je NAJVEĆA fokalna duljina objektiva (stvarna, a ne 35mm ekvivalentna, što je drugi trik). Znači objektiv od 300mm će uvijek davati bliže slike udaljenog objekta od onog od 147mm, bez obzira što ovaj nosi zvučne nazive tipa 30x zoom. Najjednostavnije rečeno: što je objektiv duži to će bolje moći slikati i približiti udaljene objekte (pravi zoom).

 

Fini Optički Zoom ili SmartZoom

Fini Optički Zoom je još jedan propagandni trik, a dobiva se na način da se slika s najvećom rezolucijom (s max. brojem pixela), a zatim se slika 'cropira' odnosno rubovi se okinu i sprema se slika u manjoj rezoluciji. Najgore je što propagadni meštri ovaj fini optički zoom množe s optičkim zoomom te na kraju pomnože i digitalni zoom pa dođu do brojke zoom faktora i preko 100, što je van svake pameti.

Znači fini optički zoom je čisti trik i koristan je samo u svrhu smanjivanja zauzeća prostora na kartici, jer svatko od nas može naknadno u PhotoShopu ili IrfanViewu uzeti sliku od recimo  4288x2848 i okinuti/cropirati onaj 'bitan' dio i snimiti ga u manjoj rezoluciji (1024x768) i tako prividno ostvariti zoom efekt.

Primjer su slike na desno: gornja slika je slikana u 3024 x 2016 pixela rezoluciji (smanjena na 400x267 za prikaz ovdje), a donja (koja izgleda zumirana) je ista ta slika, ali 'cropana' na način da je uzet samo centralni dio gornje slike od 400 x 267 pixela. Znači nema gubitka kvalitete, ali ovo nema veze s zoomom.

Rezime: fini optički zoom nema veze s zoomom, već s 'cropanjem' slike i uštedom memorije na digitalnom aparatu.

 

Digitalni Zoom

Digitalni Zoom je još jedan propagandni trik, a dobiva se na način da se slika s najvećom rezolucijom (s max. brojem pixela), a zatim se slika 'cropira' odnosno rubovi se okinu, ali umjesto da se slika sprema u manjoj rezoluciji, ona se opet 'upscalira' na maksimalnu rezoluciju što rezultira lošom kvalitetom slike.

Rezime: totalno neupotrebljivo i krajnji rezultat je uništenje slike

Detalniji opis tzv. SmartZoom-a i digitalnog zooma na megapixel.net

 

Ekvivalentna žarišna duljina

Ekvivalentna žarišna duljina je drugi propagadni trik, a zasniva se na tzv. FOV (field of view) crop faktoru koji je posljedica malih senzora koji se koriste unutar kompaktnih superzoom digitalaca. Znači zbog manjeg senzora u odnosu na standardni 35mm-ski, aparat s manjim senzorom na istoj žarišnoj duljini će imati manju (cropiranu) sliku nego 35mm aparat i to se zove FOV crop faktor. Ekvivalentna žarišna duljina je duljina koju bi 35milimetarski filmski aparat imao da bi imao isti Field of view (istu veličinu slike) kao i aparat s manjim senzorom od onog u 35mm aparatu. (Na slici je žuto 35mm field of view, a zeleno je field of view aparata s manjim senzorom na istoj fokalnoj duljini. Odnos površine žute površine i zelene je FOV crop faktor ili ti ga faktor smanjenja slike).

Ekvivalentna žarišna duljina objektiva se određuje kao umnožak FOV crop faktora aparata * stvarna žarišna duljina objektiva. Jednostavnije rečeno ekvivalentna žarišna duljina ovisi o veličini senzora digitalnog fotoaparata i stvarnoj žarišnoj duljini objektiva. Tako recimo objektiv s 300mm fokalnom duljinom na Olympus DSLR aparatima će imati 600mm fokalnu duljinu jer skoro svi Olympus aparati imaju FOV crop 2x, tj. Olympus ima dva puta manji senzor od onoga u 35mm aparatu, dok će recimo isti objektiv na Pentaxu imati 450mm ekv. žarišnu jer Pentax, a i većina drugih DSLR digitalaca ima FOV crop faktor od 1.5x (Canon ima faktor 1.6x).

Laik će prvo pomisliti da je veća ekvivalentna žarišna bolja i poželjnija za superzoom aparate, ali kao što vidimo stvar je obrnuta.

Rezime: što je FOV faktor veći, odnosno što je ekvivaletna žarišna duljina veća to je površina senzora manja, što automatski znači i veći šum na slici te potrebu za većom stvarnom žarišnom duljinom da bi se dobila slika iste veličine kao i na 35mm aparatu. Znači idealni FOV bi bio 1x, te ekvivalentna žarišna duljina = stvarnoj žarišnoj duljini. Dapače, za potrebe snimanja udaljenih objekata na velikim žarišnim duljinama velika ekv. žarišna duljina je dodatni uteg jer je slika dodatno otkinuta (smanjena ili kropirana) pa je teže držati fokus na pomičnom objektu. Za primjer možemo uzeti Olympus 800UZ koji ima objektiv s stvarnom fokalnom duljinom od 4,9 - 147,0 mm (28 - 840 mm/35mm ekv), što znači da je FOV faktor = 5.7, što je čisti užas u usporedbi s DSLR svijetom gdje je FOV faktor oko 1.5-1.6. Slika dobivena ovim aparatom je 5.7 puta manja (senzor je 5.7x manji) od one koju bi 35mm aparat mogao producirati, ili 3-4 puta manja od standardnog DSLR aparata.

Više o ekv. fokalnoj duljini na dpreview.com

 

Mali senzori na kompaktnim fotoaparatima

Senzori na digitalnim kompaktnim fotoaparatima su 3-4 puta manji od senzora na DSLR aparatima, a imaju isti broj pixela na toj manjoj površini što automatski rezultira većim šumom i nekvalitetnijom slikom, zato rijetko koji kompakt nudi RAW mode snimanja jer JPG kompresija uspješno 'pegla' ove anomalije.

Ono što je mene zbunilo su oznake veličine senzora. Kad sam gledao veličinu senzora na Oylmpusu 800UZ naišao sam na oznaku 1/2.33 '' (incha), te sam automatski pomislio da je površina senzora odoka oko 2.5cmm * 5.8cm, što mi se činilo fenomelanim jer su DSLR imali oko 2.5cm * 1.5cm. Mislio sam da je čak i bolji od DSLR-a, ali gle vraga prevario sam se. Naime 1/2.33 su neke imperijalne mjere koje nikom živom nisu jasne. Uglavnom 1/2.33'' odgovara dimenzijama senzora od 6.16mm x 4.62mm, i ako to usporedimo s tipičnim DSLR-om (Pentax K-x) koji ima 23.6 x 15.8 mm, to je jednostavno kriminalno.

Možda najveći negativni aspekt malih senzora (osim velikog šuma) je i GLAD za svjetlošću. Zbog male površine senzora, aparat mora imati dužu ekspoziciju, odnosno držati objektiv na maksimalnoj blendi (apertura) ili minimalnom f stopu. Što u konačnici znači da svi kompaktni digitalni fotoaparati imaju vrlo loše performanse u uvjetima slabe svjetlosti ili noćnom modu. Ovo je opet naročito izraženo kod snimanja udaljenih objekata na maksimalnoj fokalnoj daljini jer onda koristimo objektiv 'rastegnut' na najveću fokalnu daljinu, a kad je objektiv tako 'rastegnut' onda vrlo malo svjetlosti dopire do senzora, što nas tjera da držimo maksimalnu blendu i povećava potrebno vrijeme za ekspoziciju. Veliko vrijeme za ekspoziciju je nepoželjno kad se sllikaju pomični objekti jer je onda slika zamućena, pa ni anti-shake sistem ne pomaže puno.

Rezime: super mali senzori u kompaktnim digitalnim aparatima su skoro neupotrebljivi u uvjetima slabe svjetlosti i u uvjetima slikanja na tele udaljenostima i to pogotovo pokretnih objekata.

Više o veličinama senzora na dpreview.com

 

Duljina ekspozicije: blenda ili f-stop, brzina okidača i  ISO osjetljivost

Kod snimanja udaljenih i pokretnih meta, duljina ekspozicije treba biti što kraća kako bi se izbjeglo zamućenje slike usljed pomaka aparata prilikom slikanja (drhtaja ruke). Anti-shake ili mehanički sistemi za stabilizaciju slike donekle pomažu, ali uglavnom nisu uopće presudni, već mogućnosti aparata i samog objektiva.

Blenda, Apertura ili f-stop označa maksimalnu količinu svjetlosti koju objektiv može 'propustiti' na određenoj žarišnoj duljini a označava se tzv. f faktorom. Manji f -> veća količina svjetlosti -> manja potrebna ekspozicija. Što je ova brojka manja to je objektiv bolji i naravno skuplji. Tipični raspon za low level 70-300mm objektiv je 4-5.6. Skuplji objektivi imaju f-stop i do 2.8 i zovu se 'brzi' objektivi (vidi pod ekspozicija zašto se zovu brzi).

Brzina okidača (shutter speed) je bitna za duljinu ekspozicije, što je brža to je manja ekspozicija. Uobičajene brojke su 4s, 2s, 1s, 1/1/2s, 1/4s, 1/8s, 1/15s, 1/30s, 1/60s, 1/125s, 1/250s, 1/500s, 1/1000s, 1/2000s, 1/4000s, 1/8000s. Ovo normalno ovisi o količini svjetla, ali postoji neka aproksimativna formula da brzina okidača ne bude manje od  1/fokalna duljina. Znači ako koristimo tele objektiv na 300mm onda bismo trebali koristiti minimalnu brzinu od 1/300s

ISO osjetljivost je osjetljivost senzora na svjetlost. Senzor s većom osjetljivošću može raditi s manje svjetla (s manjom ekspozicijom), ali je 'granulacija' slike, tj. šum na slici izraženiji kad je ISO veliki.

Ekspozicija se računa u tzv. exposure values (EV) values i ovisi od ova tri navedena faktora. Pogledaj kalkulator za izračun EV-a. Optimalan EV value ovisi o količini svjetla. Visoki EV value označava uvjete visokog osvjetljenja, a niski EV uvjete slabe rasvjete. Najčešče svi aparati (i kompakti) imaju automatski EV metering sistem (light metering system), na osnovu kojeg proračunavaju optimalan EV value i na osnovu kojeg u tzv. AUTO modu sami proračunavaju otvor blende, brzinu okidača i ISO osjetljivost.

Za tele-snimatelje koji slikaju pokretne objekte i koji žele izbjeći zamućenje slike tj. maksimalno skratiti vrijeme ekspozicije, najbitnija stvar je brzina okidača, tako danas sve kamere imaju posebni mod (moving objects ili sports) ili tzv. Shutter Priority mode u kojem korisnik sam manualno namješta Shutter speed (brzinu okidača), a ostali parametri (blenda i i ISO) se automatski namještaju.

Ja na svome Pentax K-x recimo koristim 1/320s Shutter priority mode na 200mm, i s ISO auto rangom od 200-400. Uglavnom slikam po danu i mogu primjetiti da blenda rijetko kada ide na maksimum od 5.6, što znaći da ima dovoljno 'rezerve' tj. mogu korisiti i veću brzinu okidača.

Rezime: za slikanje udaljenih pokretnih objekata najbitnija je da duljina ekspozicije bude što kraća uz zadržavanje kvalitete slike. Stabilizacijski sistem nije uopće bitan ili ima manju ulogu. Najbitniji je kvalitetni objektiv s što manjim f-stopom na najvećoj tele-udaljenosti. Bitna je i brzina okidača tj. mogućnost da aparat ima Shutter Priority mode (prioritet okidača), da se skrati vrijeme ekspozicije. ISO osjetljivost je manje bitna, jer sve više od ISO 800 je praktično neupotrebljivo, ali korisno je imati tzv. automatski ISO mode u kojem se ISO range može nesmetano namještati.  Većina kompaktnih aparata nema ovakvu razinu kontrole nad svim opcijama, te je korisnik osuđen koristiti neke predefinirane modove i nadati se da će sve ispasti dobro.

Više o ekspoziciji na dpreview.com

 

Continous shooting - količina bufera i brzina memorijske kartice

Kod snimanja brzih i udaljenih objekata, čak i uz upotrebu tripoda i sistema za stabilizaciju slike, kamera se uvijek miče i osim minimalnog vremena ekspozicije, treba primjeniti dodatno još jedan trik, a to je brzo uzastopno snimanje (continous shooting). Znači, želja bi bila da aparat što brže okine što više slika u što manje vremena, pa je samim tim veća šansa da će jedna od tih slika biti ispravno fokusirana i bez zamućenja.

Znači za tele-snimatelje, bitna je i brzina aparata kod uzastopnog okidanja. Što veća to bolja. Ako se korisiti RAW format onda je jednako važna i količina buffera u aparatu i brzina memorijske kartice. Ja na svome Pentax K-x recimo imam cca 48Mb memorije bufera, te imam 8Gb SanDisk class2 memorijsku kartica. RAW slika u PEF formatu je oko 11-13Mbyte, što praktično znaći da mogu okinuti samo 3 slike u sekundi i onda moram čekati još par sekundi da se bufer isprazni što je vrlo frustirajuće.

Rezime: continous shooting ili brzina uzastopnog okidanja je vrlo važna značajka kamere koja se koristi za slikanje udaljenih pokretnih objekata. Osim ove brzine, potrebno se opskrbiti i s brzom memorijskom karticom. Memorijske kartice su podijeljene u takozvane klase po brzini. Klasa 2 je najsporija i daje efektivno 7Mb/s čitanje i 3Mb/s pisanje što je užas, tako da se ne isplati nabaviti brzi aparat i u njega staviti sporu karticu. Klasa 10, recimo specifira brzine do 20Mb/s.

 

 

Zaključak

Kao totalni amater i neznalica, nakon detaljnijeg proučavanja materije vezane za fotografiju, mislim da sam ispravno postupio što sam odustao od idiot klase SuperZoom kompaktnih kamera i uzeo punokrvni DSLR digitalni aparat. Normalno, moj cilj je slikati udaljene i pokretne mete, što je dosta egzotično, tako da ovaj izbor ne mora biti i najbolji za sve ostale, ali nadam se da će ovaj članak pomoći nekom drugom ako se nađe u sličnoj dilemi.

Nakon što sam malo detaljnije analizirao tržište DSLR-a, između Pentax K-x, Canon EOS 500D i NIkon 5000 odlučio sam se za Pentaxa, možda najviše radi cijene jer za 5000Kn (1000US dolara) se uz aparat i dobije kit s 18-55mm i 50-200mm objektivima što mi se za sada čini dosta povoljno. U par dana sam ispucao oko 21Gb RAW slika, prvi dojam je super, aparat radi ko zvijer, ali nisam zadovoljan s kit objektivima, te s sporom memorijskom karticom, tako da preporučam kupnju ili samo body aparata ili samo s osnovnim 28-55mm objektivom, te naknadnu kupnju kvalitetnijeg objektiva. Više o Pentax K-x-u ovdje.

 

 

 

 

Comments 

 
#4 Artorias 2014-07-11 13:52
Išao se on 'malo informirati o fotoaparatima' jea :D
Quote
 
 
#3 Aljo 2012-09-09 09:56
Svaka čast na uloženom trudu i iscrpnoj analizi. Ukoliko si zainteresiran za prime objektive ekstremnih dužina povremeno se mogu naći na njuškalu stari sa m42 navojem. Uz odgovarajuči adapter za Pentaxa to je vjerovatno najpovoljnija opcija,ali garantira upalu mišića dužim korištenjem
Quote
 
 
#2 Milan Ivic 2012-02-03 07:25
Pilot Boeing 737:

Da nisi i ti mozda u toj chemtrail druzini?
Quote
 
 
#1 Pilot Boeing 737 2010-11-24 09:52
Razmisljam se uzeti fotic u skorije vrijeme, ovaj digitalac mi nije dovoljan za slikavanje iz kokpita, dosta si mi pomogao sad u izboru, inace da ti pohvalim upornost i ustrajanje, zanimljivih stvari ima na tvom sajtu, ali chemtrailova se okani, toga nema jos ti jednom kazem, takvo nesto ne postoji ;)
Quote
 

Add comment


Security code
Refresh