Ionsko koloidno srebro je najjači antiseptik koji čovjek poznaje. Smatra se da pomaže u liječenju preko 650 bolesti. Dobiva se stvaranjem iona srebra u procesu elektrolize srebrenih elektroda potopljenih u destiliranu vodu.

Sadržaj teksta:

1. Pozadina
2. Teorija pravljenja ionskog koloidnog srebra
3. Primjena
4. Skladištenje cs-a
5. Nuspojave
6. Pravljenje ionskog koloidnog srebra
7. Svi moji generatori koloidnog srebra
8. Testiranje koncentracije ionsko-koloidnog srebra
9. Još jednom: za i protiv srebra
10. Popis izvora informacija

Pozadina

Srebro je stolječima poznati antiseptik. Prije izuma antibiotika srebro se koristilo kao dezinfekcijsko sredstvo u medicini. Svaka imučnija obitelj ima srebrni servis za jelo što je osobito bilo cijenjeno na plemičkim dvorovima srednjeg vijeka, jer se i onda već znalo da jelo i piće konzumirano iz srebrnih posuda može neutralizirati veliki broj otrova i boleština. Američki naseljenici na Divljem Zapadu su bacali srebrni dolar u bunare s sumnjivom vodom radi sterilizacije. Američki vojnici u Iraku za zacjelivanje rana koriste vodu koju su držali u srebrnim posudama, i uočeno je brže zacjelivanje rana nego kod korištenja običnih lijekova.

Srebro u roku od par minuta ubija sve parazite, bakterije, viruse i gljivice u svojoj blizini. S druge strane srebro je metal koji je bezopasan za ljudsko tijelo, dapače potpomaže i obnavlja stanice našeg tijela. Nekada se srebro moglo naći u tragovima i u običnoj hrani, ali zbog sveopćeg zagađenja to više nije slučaj.

Ako ćemo krenuti u mistične vode: da li se sječate kakvi meci mogu ubiti vampira? Nije slučajno srebro metal koji je katkad i cijenjeniji od zlata upravo zbog svoje uloge u 'otjerivanju mračnih sila'.

Više o povijesti korištenja koloidnog srebra, te više o samome načinu djelovanja koloidnog srebra na patogene organizme.

Teorija pravljenja ionskog koloidnog srebra

Ionsko koloidno srebro (u daljnjem tekstu koloidno srebro, otopina ionskog srebra ili skračeno cs: coloid silver) je u biti otopina desitilirane vode koja sadrži male čestice srebra, a koja se dobiva elektrolizom srebra. Elektroliza je postupak u kojem se dvije elektrode spajaju na istosmjerni izvor električne struje, što uzrokuje reakciju elektrolita (u ovom slučaju destilirane vode) i srebrnih elektroda s kojih se oslobađaju male pozitivno i negativno nabijene čestice i putuju na drugu elektrodu. Anoda se zove elektroda na pozitivnom polu, a katoda ona na negativnom polu izvora napona..

Elektrokemijska reakcija proizvodi pozitivno nabijene ione na anodi Ag(+), dok se na katodi stvaraju negativno nabijene čestice hidroksida OH(-) iz vodenih molekula vode, a preostali neutralni vodikov atom kao plin bježi u atmosferu. Zato se kadkad na katodi mogu vidjeti mali mjehurići. Male nabijene čestice srebra mogu reagirati jedna s drugom na putu do suprotne elektrode, mogu reagirati s nečistoćama/mineralima u destiliranoj vodi ili pak doputovati do druge elektrode i rekombinirati se. Zbog toga je važno da destilirana voda bude što veće kvalitete kako bi se izbjeglo stvaranje teških spojeva srebra s tim nečistoćama (AgNO3, AgCl, itd..). Normalan nusprodukt elektrolize zbog rekombinacije srebrnih čestica je stvaranje AgOH srebrnog hidroksida. AgOH se može stvoriti na obje elektrode i u samoj otopini tamo gdje se sretnu Ag(+) i OH(-), a najviše na anodi koji anodi daje crnu boju. Ako poneki Ag(+) ion s anode dođe na katodu bez da naiđe na OH(-), rekombinira se i nastaje atom srebra Ag, koji se manifestira na način da katoda poprimi tamno sivu boju tijekom reakcije.

Aglomeracija molekula AgOH u samoj otopini je neželjena pojava (stvaranje večih nakupina molekula AgOH). Ovo se manifestira na više načina: otopina poprima žutu boju, kadkad se uočava i bijela izmaglica između elektroda i uočljiv je tzv. Tyndallov efekt.

Tyndallov efekt se očituje u jasnom raspoznavanju laserke zrake (u mračnoj prostoriji) kroz otopinu što označava da se laserska zraka odbija od večih molekula prisutnih u otopini, inače se laserska zraka raspršava kad se usmjeri kroz običnu vodu. Još jedan način testiranja za preveliku koncentraciju AgOH molekula je i pojava crnog taloga na dnu spremnika (obično ispod anode) jer su  AgOH čestice teže i padaju na dno spremnika. Osim AgOH na katodi se mogu nataložiti velike količine molekula srebra i padati na dno stvarajući srebrni talog na dnu spremnika. Sve ove pojave su neželjene i označavaju trenutak kad treba prekinuti s procesom. Osobno iskustvo: nakon 12 sati elektrolize, usprkos ograničavanju struje, dno staklenog spremnika je bilo totalno pokriveno srebrnim talogom, što mi je bio inidikator lošeg postupka.

CILJ je dobiti ionsku koloidnu otopinu s što većim brojem iona (malih čestica reda veličine 0.001 mikrona), a što manjim brojem AgOH i ostalih večih molekula (kadkad nazvanih koloidima), a to znači da bi idealna situacija bila da pozitivni ioni nikada ne ragiraju s  OH(-) česticama i da nikad ne dođu na drugu elektrodu već ostanu u otopini, iz ovoga slijedi da:

• elektrode moraju biti što dalje jedna od druge (koliko spremnik dopušta) jer veči put ioni moraju preći i onda je veća šansa da neće stići do druge elektrode i rekombinirati (što je samo gubitak srebra)
• otopinu bi trebalo miješati da se ioni ravnomjerno rasprše po spremniku i da im se 'putovanje' s jedne na drugu elektrodu što više produži (beskonačno dugo, tj da nikad ne dođu do druge elektrode).

Kako se koncentracija čestica srebra povečava u otopini to će i struja rasti, veliku struju treba izbjegavati jer ona 'kida' veće čestice srebra s elektroda koji nam ne služe, a ubrazavaju 'trošenje' elektroda. Pravilo: jačina struje po cm2 uronjene katode ne smije preći 0.1 - 0.15mA Upravo stoga za pravljenje ionske koloidne otopine kadkad se koriste i tzv. ograničivači struje koji limitiraju struju koja prolazi kroz otopinu. Idealna situacija bi bila držati malu struju kroz elektrode u što većem vremenskom periodu s konstatnim miješanjem.

Koncentracija iona u otopini se izražava parts per milion (ppm) broj dijelova srebra na milijun dijelova vode) kojeg aproksimativno možemo korelirati s brojem miligrama srebra po litri vode. Cilj je dobiti što veću koncentraciju iona srebra. Obični kučanski postupak može proizvesti otprilike otopinu s koncentracijom od 5ppm. Najkvalitetnije metode pravljenja ionskog srebra nikad ne mogu premašiti 20ppm-a.

Dobivena ionsko-kolodina otopina srebra se sastoji od dva dijela: pozitivno nabijenih iona srebra koji predstavljaju aktivan antiseptički element i težih čestica srebra (koloida) koji su obično vezane za hidrokisd: AgOH. Idealna otopina sadržava do 85% iona i 15% koloida. Bez boje je i bez mirisa, a i bez izraženg okusa. Ako ste pretjerali s vremenom elektrolize moguć je blagi metalan i gorkast okusa te jače izraženi talog na elektrodama.

Primjena

U konvencionalnoj medicini srebro se već primjenjuje u velikoj mjeri. Tu su srebrni zavoji za opekotine koji su se pokazali djelotvornim i s velikim regeneracijskim potencijalom. U Japanu je srebro već danas vodeći antibakteriološki agens budućnosti. Počinju se proizvoditi i prodavati srebrni kateteri kod kojih je postotak infekcija u urinarnom traktu smanjen gotovo za polovicu. Također, tendencija je da se proizvode kateteri koji u tijelo otpuštaju ionsko srebro. U daljnjem tekstu ćemo detaljno proći kroz razne mogućnosti primjene cs-a:

Oralno: konzumira se pola sata prije jela ili jedan sat nakon jela, tako da se drži bar jednu minutu ispod jezika, a zatim se par sekundi promućka u ustima i proguta. Ovaj način osigurava da se veći dio koloidnog srebra absorbira kroz sluznicu usne šupljine direktno u krvotok bez prolaska kroz probavni trakt.

Doziranje ide od preventivne doze koja se uzima jednom ili dva puta dnevno (3-4 velike plastične žlice ili oko 30-40ml dnevno), pa sve do tretmana kroničnih stanja kad se može konzumirati od 80ml pa sve do 2dcl cs-a na dan (ovisno o osobi, starosti, težini oboljenja). Kod uzimanja veće količine cs-a potrebno je tu količinu raspodijeliti na minimalno 3-4 puta dnevno, pa čak uzimati srebro na što je manje moguće vremenske intervale (svaki sat ili 30 minuta) kako bi se održala konstantna koncentracija srebra u organizmu.

Sublingualno: umjesto gutanja cs se drži ispod jezika 10-15minuta i nakon toga se ispljune, a usta se isperu s vodom. Ovaj način je puno efikasniji od gutanja jer Ag(+) ioni u želucu mogu reagirati s želučanom kiselinom, nakon toga idu kroz jetru i dosta 'efekta' se gubi dok srebro dođe u krvotok. Sublingualna metoda zaobilazi probavni trakt (jetru i želudac) i za 10-15minuta dolazi u krv kroz sluznicu u ustima. Subligunalnu metodu koriste srčani pacijenti kad pod jezikom drže nitroglicerin jer s ovom metodom tvar najbrže dospijeva u krvotok. Ako patite od želučanih/crijevnih problema onda cs možete uzimati oralno.

Nazalno: u nos se rasprše sitne kapljice cs-a da bi lakše došli u pluća jer inače cs vrlo teško pronalazi put do pluća/dišnog trakta. Udisanje srebrne aerosoli direktno kroz pluća dovodi srebro u krvotok te je vrlo vjerojatno najučinkovitiji način korištenja koloidnog srebra. Uzimanjem srebra kroz pluća zaobilazi se probavni trakt u kojemu se uvijek gubi određeni dio srebra. Paralelno s tim, možemo biti sigurni da ioni, kao najmanje čestice, direktno ulaze u krvotok. Tretiranje bolesti kao što su upala pluća, bronhitis i tuberkoloza mogu dati dramatične rezultate prilikom nazalnog uzimanja koloidnog srebra.

Vanjska uporaba: neograničeno se može stavljati na kožu (opekline, rane, akne), Treba izbjegavati gaze i vate jer one sadrže kemijske spojeve s kojima Ag(+) može reagirati, stoga je najbolje poprskati inficirano područje i čekati par minuta da se osuši (prskanje s sterilnom plastičnom injekcijom ili s plastičnom bocom s sprejem)

Oči: oči su glavno obitavalište parazite i crva, cs se može direktno stavljati u oči s sterilnom kapaljkom

Sredstvo za čišćenje: u praznu bocu s sprejem, staviti cs-a i s time špricati sve što vam padne na pamet: klima uređaj, kvake, sudoper, špine (ili ti ga slavine), WC daske, kantu za smeće i ostala gnijezda bacila.

Dezinfekcija hrane i vode za piće: srebro je odlični agens za dezinefekciju vode. Jedna žličica srebra u 5 litara vode će zadržati svježinu tekućine i dati joj za tijelo neopasan i netoksičan antibakterijski dodatak za razliku od uobičajenih tableta za pročiščavanje na bazi klora koje su sve samo ne netoksične. Iz tog razloga srebro se sve češće koristi i u bazenima umjesto klora. Filteri na bazi srebra nisu samo odlični za vodu već i za zrak. Tu već imaju široku primjenu u industriji. NASA koristi taj sustav u svemiru kao uvjerljivo najučinkovitiji.

Hrana također može biti obogaćena srebrnim pripravcima. Prisutnost srebra će spriječiti fermentaciju i olakšati probavu. Ja obavezno prskam koloidnim srebrom svo voće i povrće, a naročito salate i ostalo što jedem sirovo.

Skladištenje cs-a

Ioni srebra su dosta reaktivni elementi stoga treba uvijek koristiti plastične ili staklene spremnike, a prilikom upotrebe izbjegavati korištenje gaza, vata, metalnih žlica i sličnih materijala. Znači samo staklo ili plastika, ja preferiram staklo (svoje pripravke držim u 0.5dcl tamnim bocama), jer ne virujem plastičnoj kemiji. Nadalje zbog reaktivnosti, ioni srebra mogu reagirati i na UV zrake stoga jednom napravljenu otopinu treba držati na tamnom mjestu i u tamnoj boci. Bez obzira na sve predostrožnosti, zamijećeno je da koncentracija iona u otopini nakon par dana može pasti za 20-40%, nakon toga otopina može i duže vrijeme ostati stabilna s stalnom koncentracijom iona. Ako se nakon par dana zamijeti žučkasta boja otopine znači da imamo višak AgOH čestica i otopina nam nije najbolje kvalitete. Zbog toga što ove teže čestice imaju tendenciju padati na dno spremnika,  preporuka je da se jednom napravljena otopina ne mučka prilikom upotrebe.

Nuspojave

Bolest zvana Argyria je moguća kod oralnog konzumiranja velikih količina srebra, a manifestira se trajnom promjenom pigmenta kože (plava ili siva). Argyria (promjena pigmentacije kože) može nastati samo usljed konzumacije srebrnih soli i ostalih teških spojeva srebra koji se jednostavno ne mogu naći u ispravno napravljenoj otopini koloidnog srebra s čistom destiliranom vodom i s srebrenim elektrodama najviše čistoće. Kozumacija je sigurna sve do otprilike 2dcl dnevno

Činjenica da nitko do sada, a ljudi već od 2000-te pa nadalje kod kuće spravljaju cs, nije obolio od ove bolesti. Takozvani plavi čovjek koji se može vidjeti na youtube.com je kontra-propagandna akcija farmacetuske industrije kako bi se ovce (čitaj ljudi) zastrašile od konzumiranja srebra. Činjenica je da čaša obične vode s gradske slavine sadrži više teških metala i opasnih kemijskih spojeva nego čaša najlošije otopine cs-a.

Pravljenje ionskog koloidnog srebra

Za pravljenje ionsko-koloidnog srebra je potrebno:

• srebro najviše čistoće 0.999 - srebro se može nabaviti na websiteu Twisted-Jewels ill u Hrvatskoj u Rafineriji kovina
• kvalitetna apotekarska destilirana voda (nikako ne obična), jer se apotekarska destilirana voda višestruko destilira. Ja koristim Aqua Purificata iz iz Kemig d.o.o. koja se tokom moje višegodišnje prakse 'pecanja' koloidnog srebra pokazala najbolja. Nabavljem je preko jedne apoteke jer koliko znam Kemig ima samo veleprodaju (cijena na 13.01.2013.g. 12 litara =45Kn uključivo i plastična kanta). Moguće je kupiti i osobni destilator i sam proizvoditi svoju vodu iako mislim da se skoro i ne isplati jer je cijena destilirane vode vrlo niska.
  
• izvor istosmjerne struje kao naprimjer 12V AC/DC adapter. Elektronički ograničavač struje i ampermetar nisu nužni, ali su svakako koristan dodatak
• stakleni spremnik za pravljenje - obična 500ml tegla od kiselih krastavaca je dovoljna (dobro isprati prije)
  

Spremnik i izgled elektroda
Obje elektrode (anoda i katoda) moraju biti istog oblika i pravilno postavljene jedna nasuprot drugoj i na što većoj daljini jedna od druge. Elektrode je najbolje napraviti u obliku pločica što veće površine i što manje debljine. Nažalost to je dosta komplicirano, a i skupo, pa većina pravi elektrode od obične žice. Ako već koristimo žicu, pametno je povećati površinu elektroda koja je uronjena u vodu, na način da umjesto samo jedne žice, elektrode napravimo u obliku slova U ili W ili WW (kao radijatorske rešetke na hladnjaku), ako nam dimenzije spremnika to dopuštaju

Spremnik je uglavnom okruglastog oblika, ali ovo je najgori oblik jer ne omogućava veliku površinu elektroda, a i prostor između elektroda je ograničen. Pravokutni spremnik je bolje rješenje jer daje maksimalnu iskoristivu površinu za elektrode i maksimalni prostor između elektroda. Najbolji spremnik koji rješava najveći problem, a to je miješanje otopine, bio bi spremnik s šiljastim dnom, a s vanjskom plohom u obliku kokošjeg jaja (kao amfora). Ovaj spremnik po Viktoru Schaubergeru, a i po starim Grcima koji su čuvali svoje dragocjeno vino u amforama non stop revitalizira vodu i održava tzv. spiralno kretanje. Još tražim ovakav spremnik. Na slici dole su tzv. Godzilla pravokutni spremnik i tzv. mobilni čaša-spremnik

Ograničavanje struje elektrolize
Iako se s običnim DC adapterom na 9V, 12V ili 24V koji se direktno spaja na srebrene elektrode mogu postići sasvim zadovoljavajući rezultati, ipak za iole kvalitetniju otopinu cs-a nužno je koristiti ograničavač struje. Naime, nakon određenog vremena kad otopina postane zasićena ionima i koloidima srebra, njena vodljivost raste i struja elektrolize raste skoro linearno što uzrokuje da se veliki komadići srebra otkidaju s elektroda što uzrokuje ubrzano trošenje elektroda i smanjivanje kvalitete dobivenog cs-a koji ima previše koloida (krupnih čestica). Naponski regulator LM317 spojen na način da bude izvor konstante struje se pokazao idealnim za ovu namjenu. Više o ovome sklopu ovdje.

Maksimalna struja i vrijeme trajanja procesa ovise o naponu napajanja, dimenzijama i udaljenosti elektroda, zapremnini spremnika i vanjskoj temperaturi. Stoga je nemoguće računski odrediti idealnu maksimalnu struju za pojedini spremnik, već korisnik mora sam istražiti koja struja najviše odgovara njegovom spremniku. Krajnji cilj je da sam proces traje što je duže moguće, bez da se veći dijelovi srebra otkidaju s elektroda.

Za početak ipak treba uzeti okvirnu formulu da

struja ne prelazi 0.1-0.15mA po cm2 površine elektrode

koja je uronjena u destiliranu vodu s tim da se za proračun uzimaju aktivne površine elektroda koje su okrenute jedna nasuprot drugoj: kod žičanih elektroda ovo znači pola promjera žice jedne i druge elektrode, odnosno efektivno površina samo jedne elektrode, dok kod elektroda u obliku pločica, ulogu u elektrolizi igraju samo nasuprotne površine elektroda, znači površina elektrode koja je okrenuta nasuprot drugoj elektrodi ili efektivno cijela površina jedne elektrode.

Primjer: ako imamo 20cm urona jedne elektrode u obliku žice 1.2mm promjera, onda je površini urona katode  P=(2xRxPI)x20cm=0.3768cm*20cm=7.5cm2. To bi značilo da maksimalna struja ne bi smjela biti iznad: 0.15mA*7.5cm2=1.125mA.

Rast vodljivosti otopine koloidnog srebra s vremenom elektrolize: struja u početku raste sporo dok se ne pokrenu ioni (područje 1 na gornjoj slici), kad počne brzo rasti to je dobro jer se novi ioni stvaraju (područje 2 na gornjoj slici), kad rast posustane to znači da imamo više rekombiniranih iona nego novostvorenih (područje 3 na gornjoj slici) i ovo je već vrijeme da prekinemo s procesom.

Miješanje vode ovisi o obliku spremnika
Miješanje otopine dok traje elektroliza nije nužno, ali se ipak bolji rezultati (veća koncentracija iona srebra) postižu miješanjem. Moja mjerenja isto upućuju da struja kroz spremnik pada s miješanjem, što znači da miješanje efektivno usporava reakciju i omogućava većem broju Ag(+) iona da se generira: povečava se kvaliteta otopine.

Vrijeme trajanja procesa
Nema nekog fiksnog vremena trajanja procesa. Ono ovisi o dosta faktora:

• ako se otopina miješa trajanje će biti duže (poželjno)
• ako je početni napon nizak (12v) trajanje će biti duže dok se ioni ne pokrenu (nepoželjno za nestrpljive)
• temperatura destilirane vode i okoline, što je veća temperatura to je brža reakcija, neki čak i griju destiliranu vodu prije početka procesa da bi ubrzali reakciju što ja ne preporučam. Okolna temperatura je vrlo bitan faktor kod procesa elektrolize, naime iz mog iskustva mogu reći da zimi u sobi na oko 12C proces mora trajati i do 15sati da bi dobio otopinu jednake kvalitete kao kad radim elektrolizu 10 sati na 20C.
• što je veća količina vode to je duža reakcija
• površina urona obe elektrode: što je veća ova površina, veća je reakcija, brže trajanje procesa (poželjno)
• udaljenost elektroda: veća udaljenost, reakcija sporija. Ovo je poželjno, ali ipak kod većih udaljenosti treba razmisliti o povećanju visine napona elektrolize jer standardnih 12V možda neće biti dovoljno, odnosno elektroliza će predugo trajati.

Moje iskustvo: za pola litre koloidnog srebra iz standardne tegle s običnim žičanim elektrodama s DC adapterom na 12V je dovoljno od 3-5 sati. Kod korištenja mješalice i većeg spremnika od 1.5 litre ova granica se podiže na nekih 8-10sati, a kod još većeg spremnika od 2.5 litre znao sam držati proces elektrolize aktivnim i do 15 sati.

Pravljenje otopine se prekida kad:

• elektrode promijene boju: katoda posivi, a anoda pocrni - to je znak da se velika količina iona rekombinira i stvara neželjene spojeve
• kad primjetimo plivanje većih dijelova srebra po otopini ili stvaranje tamnog ili srebrnog taloga ispod elektroda
• kad otopina poprimi žučkastu boju ili vidimo bjeličastu maglicu - to je znak veće nakupine težih čestica srebra
• kad primjetimo Tyndallov efekt - laserska svjetlost jasno prolazi kroz otopinu, inače se raspršava
• (ako nemamo ograničavač struje): kad nam struja pređe neku graničnu vrijednost za našu konfiguraciju (ovisi o površini uronjene katode)
• (ako nemamo ograničavač struje): kad struja prestane rasti najvećom brzinom, vidi gornju sliku ovisnosti vodljivosti i vremena elektrolize

Srebrne 'sige' na elektrodi označavaju da je došlo vrijeme da se prekine proces elektrolize, jer se s elektroda otkidaju preveliki dijelići srebra

Izbjegavanje kontaminacije

• nikad nemojte direktno piti ili koristiti dobivenu otopinu iz glavnog spremnika u kojem ste je napravili jer će te tako zagaditi spremnik s svojom slinom. Prelijte otopinu u drugu bocu ili spremnik.
• kada počnete s pravljenjem ionskog srebra s novim srebrenim elektrodama, prve dvije-tri dobivene otopine bacite jer se elektrode u ovom procesu same čiste od eventualnih nečistoća na površini.
• kad je proces jednom gotov nikada nemojte spremnik čistiti ničim drugim nego ga samo properite destiliranom vodom, a elektrode samo prebrišite papirnatim ručnikom i nikada ih ne dirajte s prstima. Neki zagovaraju korištenje 99% izopropil alkohola, ali ja sam protiv bilo kakve kemikalije.
• kada ga ne koristite, glavni spremnik s elektrodama držite u zrako nepropusnoj vrečici (može i obična plastična vrečica) kako bi umanjili zagađenja iz atmosfere.
• ako već kanite zagrijavati vodu prije procesa, NEMOJTE koristiti mikrovalnu pečicu za takvo što.

Dodavanje ostalih elemenata otopini
Bilo kakvo dodavanje soli, meda, alkohola i ostalih spojeva destiliranoj vodi prilikom pravljenja ionsko koloidnog srebra je kontraproduktivno i može razultirati samo lošom otopinom jer će ioni srebra reagirati s svim ovim molekulama i tvoriti teške spojeve koji su nekorisni, a moguće i štetni za oralnu konzumaciju. Preporučava se dodavanje par kapi 35% vodikovog peroksida destiliranoj vodi. Ova kemikalija inače povoljno utječe na zdravlje, a kad se koristi u procesu pravljenja ionsko-koloidnog srebra spriječava aglomeraciju težih molekula AgOH. Tako recimo ako primjetimo žutu boju otopine, dodavanjem par kapi 35% vodikovog peroksida, možemo rabizistriti otopinu tj. razbiti te nakupine molekula i poboljšati kvalitetu otopine.

Testiranje kvalitete destilirane vode
Kvalitetna destilirana voda će na početku reakcije propuštati vrlo malu struju. Ako destilirana voda ima dosta nečistoća, ova struja će biti dosta velika jer će prisutni metali i minerali provoditi struju. Nema neke fiksne vrijednosti za minimalnu struju na početku reakcije, ali recimo za pola litre vode i s žičanim elektrodama s 20cm dužine urona obje (40cm ukupno) i s razmakom od cca 5cm, struja ne bi smjela biti veća od 0.2-0.4mA za kvalitetnu destiliranu vodu na početku reakcije.

Promjena polariteta
Promjena polariteta tijekom pravljenja ionskog koloidnog srebra se ipak pokazala efikasnim u smislu ravnomjernog trošenja elektroda, ali i smanjivanja broja rekombiniranih kationa i aniona čime se smanjuju neželjeni nusprodukti procesa elektrolize.

Nikad ne prekidati proces
Jednom kad proces pravljenja započne nikada nemojte prekidati proces, naročito ne prekidati proces da bi prebrisali taloge s elektroda, to će rezultirati većom koncentracijom AgOH i ostalih težih čestica-> slabija otopina cs-a

Da li smo uspjeli s pravljenjem ionsko-koloidnog srebra?

• otopina mora biti bistre boje, bez taloga na dnu spremnika: ovo znači da nema puno teških molekula koji imaju tendenciju stvaranja taloga na dnu ili bijele maglice ili žučkaste boje.
• otopina ne smije pokazivati Tyndallov efekt (ili samo blagi efekt): neprisustvo težih čestica
• nakon elektrolize stanje taloga na elektrodama je vrlo važan faktor. Idealan proces bi rezultirao s malim ili skoro nikakvnim talogom na elektrodama. Ali u mojoj praksi još nisam uspio izbjeći stvaranje blagog srebrnog taloga na katodi i crnog na anodi.
• okus otopine bi trebao neutralan, ako ima dosta teških čestica i AgOH, okus će biti blago metalan i gorak. U svojoj praksi još nisam uspio dostići da okus bude 100% neutralan.

Svi moji generatori koloidnog srebra

Od 2010.g. pa do danas sam 'ispecao' na hektolitre koloidnog srebra (ili u narodu popularno nazvane 'srebrenuše'). S svojim skromnim znanjem elektronike napravio sam ukupno četiri razne vrste generatora. Pa idemo redom:

Domaći CS Generator I

Moj prvi CS generator je bio obična polulitrena tegla s tankim elektrodama u obliku žice. Koristio sam 24V adapter, a miješao sam otopinu ručno kroz mali otvor na plastičnom poklopcu svakih pola sata, te mjerio struju s ampermetrom. Nisam ograničavao struju ili sam koristio običan otpornik u seriju kako bih donekle usporio rast struje. Bio je primitivan, ali efikasan. Poklonjen je i nadam se da svakodnevno radi i dan danas. Više o domaćem CS generatoru prve generacije.

Moj prvi generator koloidnog srebra

Domaći CS Generator II

Moj drugi CS generator je naprednija verzija prvoga generatora, ali ovaj put s elektroničkim ograničivačem struje temeljenim na LM317 te s većom teglom kapaciteta od 1.5 litre. Napajanje sam izveo od 4x9V baterija, a samu teglu sam postavio na gramofon koji mi je poslužio kao svojevrsna mješalica. Ideja o gramofonu kao mješalici je bila suluda, zato mi se i svidila i zato sam to i napravio. Nešto je vrtio, ali svakako nije bio efikasan kao pravi propeler uronjen u vodu. Više o domaćem CS generatoru druge generacije.

Moj drugi generator koloidnog srebra

uKSGenerator

Moj treći generator koloidnog srebra je moj možda najkompliciraniji elektroničarski poduhvat, a rezultat je generator koji je upravljan mikrokontrolerom, a kojega sam nazvao uKSGenerator. Ima mogućnost regulacije i mjerenja struje od 0.01mA do 10mA, timer za automatsko gašenje procesa elektrolize nakon zadanog vremena, automatski mijenja polaritet elektroda i upravlja motorom mješalice, te sve podatke ispisuje na LCD ekranu. Kako sam izradio svoj uKSGenerator i sve pojedinosti u vezi njega se mogu naći ovdje.

uKSGenerator u akciji spravljanja 2.5 litre koloidnog srebra: miješa, ograničava struju, obrće polaritet elektroda, sam se gasi, peca 'srebrenušu', sve radi ko pravi masterchef!

Elektronika uKSGeneratora izbliza: izgleda kao nedovršeni modul s spaceshuttla, ali mali pouzdano radi svoj posao.

mini-uKSGenerator

mini-uKSGenerator je u biti simplificirana verzija 'većeg' brata, a u biti se sastoji od najvažnijeg sklopa za generator koloidnog srebra, a to je ograničivač struje. Korisnik može potenciometrom regulirati maksimalnu struju u rasponu od 0.7mA pa naviše. Radi na običnom 12V adapteru. Više o izradi mini-uKSGeneratora ovdje.

Jednostavan i efikasan elektronički ograničavač struje temeljen na LM317, sve što jedan pristojni kućni low-budget generator koloidnog srebra treba

mini-uKSGenerator u akciji

Testiranje koncentracije ionsko-koloidnog srebra

Općenito se smatra da je ionsko-koloidno srebro kvalitetnije ako ima veću koncentraciju iona srebra, odnosno veći ppm: parts per milion - broj dijelova srebra na milijun dijelova vode) kojeg aproksimativno možemo korelirati s brojem miligrama srebra po litri vode. Međutim, kako je jedan mudar čovjek rekao: bolje imati i slabije koloidno srebro pa ga češće konzumirati nego ništa. Stoga poruka: ne opterečujte se puno s ovim parametrima, zgodno ih je znati u smislu unaprijeđivanje procesa elektrolize srebra ako se ista izvodi u kučnoj radinosti.

Uglavnom se koristi par metoda za određivanje koncentracije ppma:

Faradeyeva formula:
Faradayeva formula se zasniva na mjerenju količine naboja koja je prošla kroz otopinu za vrijeme elektrolize, s tim da se masa dobivenih srebrnih čestica u otopini kolerira s ovom količinom naboja koja je upravo potrebna da se iste čestice odvoje od svojih molekularnih veza. Ova formula je vrlo aproksimativna i po mom iskustvu jedino može poslužiti za neki okvirni izračun i relativnu usporedbu dvije otopine koloidnog srebra, u praksi je koncentracija iona srebra dosta manja od brojki dobivenih Faradeyovom formulom. Za izračun pomoću Faradeyeve formule, je potrebno poznavati prosječnu struju tijekom cijelog postupka elektrolize, a za to je nužan ampermetar.

Objašnjenje Faradeyeve formule:

Q (količina naboja izražena u C) = I (jakost struje izražena u A)   x  t (vrijeme izraženo u sekundama)

Broj dobivenih molova je ekvivalentan količini naboja, a računa se preko Faradeyeve konstante = 96489 C/mol koja označava koliko naboja (kulona) je potrebno da se izbaci količina iona koja odgovara jednom molu:

M (broj molova) = Q (naboj) / 96489 C/mol

Molarna masa srebra iznosi 107,8 g/mol, stoga konačna dobivena vrijednost za dobivenu masu srebra:

m = (107.8 g/mol x Q ) / 96489 C/mol = (107.8 g/mol x I(A) x t(s) ) / 96489 C/mol

Napomena: formula vrijedi za volumen otopine od jedne litre, kad bi se u kalkulaciju uključio i volumen otopine (izražen u mililitrima), onda bi formula konačno izgledala ovako:

m =  ((107.8 g/mol x I(A) x t(s) ) / 96489 C/mol) * 1000/V(mililitar)

Za dobivenu masu srebra možemo aproksimirati i reći da jedan miligram odgovara jednom ppm-u.

Primjer: koliko ćemo ppm-a dobiti s prosječnom jakošču struje elektrolize od 1mA i trajanju procesa od 3 sata, ako imamo spremnik od 700ml:

m=((107.8g/mol x  1x0.001A  x 3x60x60s) / 96489 C/mol) *1000/700= 0.0171g = 17mg ~ 17ppm

Mjerenje ppm pomoću TDS mjerača:
Za ovu metodu, koja je možda najlakša za izvesti, potreban je instrument kojega zovu PWT metar i koji inače služi za mjerenje minerala u vodi, ali daje zadovoljavajuće rezultate i kod mjerenja količine srebra. Treba naglasiti da se radi samo o aproksimaciji. Budući da je posve točna analiza koncetracije koloidnog srebra dugotrajna i skupa, mjerenje na taj način (TDS - total dissolved solids - aproksimira koncetraciju krutina koje su otopljene u vodi) daje za malu cijenu najtočnije i uostalom najlakše dostupne podatke. Danas mnogi proizvođači koloidnog srebra mjere kvalitetu svog proizvoda uglavnom na ovaj način, tako da iza ppm stavljaju skraćenicu "TDS" da bi ukazali na način kojim su dobili taj rezultat. Takvi instrumenti su obično dizajnirani da mjere koncetraciju u ppm-ovima supstanci koje su otopljene u vodi. Njegov princip je da mjeri konduktivitet tj. vodljivost otopine. Postoje i problemi kod ove metode. Koloid nije krutina nego suspenzija i zato je rezultat upitan. Svejedno, radi se o odličnom instrumentu za testiranje kvalitete vode u kojoj vršimo elektrolizu i za aproksimaciju koncetracije otopljenog srebra.

Ja isključivo koristim TDS mjerač za mjerenje kvalitete otopine cs-a. Nabavka je relativno jeftina preko e-bay.com. Preporučam da se ipak pazi da se uzme instrument s temperaturnom kompenzacijom te s što manjom skalom. Naime većina TDS mjerača se koristi za mjerenje kvalitete vode u akvariju ili bazenu i stoga ima skalu i do 10000ppm-a, a uz preciznost od 1% skale, mogućnost netočnog očitanja vrlo malih vrijednosti je velika. Instrument s kalibracijom i kalibracijskom tekučinom je isto dobrodošao. Međutim iz iskustva, mogu reći da nije toliko bitno da instrument bude apsolutno precizan, već je bitna relativna vrijednost i razlika između dvije otopine koloidnog srebra kako bi se mogla odrediti razlike u kvaliteti između dvije razne otopine, a u smislu unaprijeđivanja postupka izrade.

Moj TDS mjerač: mjeri temperaturu, vodljivost i ppm, uz skalu od 0-2000ppm

Zanimljivosti koje sam uočio s svojim TDS mjeračem:

• destilirana voda Aqua Purificita koju koristim za spravljanje koloidnog srebra ima po 0ppm što je odlično
• voda iz kuhinjske slavine ima oko 200ppm

Odokativna metode: solna metoda
U prozirnu staklenu čašu se ulije malo otopine ionsko-koloidnog srebra i doda se jedna žlica soli, nakon par minuta otopina će poprimiti blijedo plavu boju koja se može vidjeti pod svjetlošću obične lampe. Plavu boju daju molekule AgCl koji su rezultat reakcije Ag iona s kloridom iz soli.

• ispod 5ppm: nema blijedo plave boje
• 5-10ppm: blijedo plava boja se stvara nakon par minuta, potrebno je približiti lampu da bi se vidjela
• 10ppm: blijedo plava boja vidljiva i na danjem svjetlu, po mraku je možda isto potrebna lampa da se vidi
• 20ppm: blijedo plava boja se odmah stvara nakon dodavanja soli, jača reakcija. Ako se pažljivo pogleda s strane, moguće je uočiti bijele oblačiče
• 30ppm: jaka reakcija, plava boja i gusti bijeli oblaci

Još jednom: za i protiv srebra

Srebro NIJE teški metal, već s svojim atomskim brojem 47 spada u tzv. tranzicijske metale. Srebro ima najveću električnu vodljivost i najveću termalnu vodljivost od svih metala.
Ioni srebra i općenito sastavi od srebra uništavaju bakterije, viruse, alge i gljivice, ali istovremeno nisu toksični za ljude, što je jedinstvena kombinacija.
Ioni srebra Ag+ su sposobni da naprave snažne molekularne veze s supstanacama koje su potrebne bakterijama za život kao što su molekule sumpora, dušika i kisika. Kada se Ag+ veže za ove molekule, onda iste postaju beskorisne za bakterije ćime se bakterije doslovno 'izgladnjuju' što uzrokuje njihovu smrt.

Germicidno i blagotvorno svojstvo srebra je bilo poznato još od Feničana (1200 pr.n.e.) koji su spremali vino i vodu u srebrne boce kako bi ih očuvali (kao neka vrsta konzervansa).
Srebro se intezivno koristilo kao germicid i dezinfekcijsko sredstvo u medicinske svrhe sve do izuma antibiotika. Međutim, upotreba srebra se nastavila s upotrebom tzv. SSD krema (silver sulfadiazine) za antibakterijsko i antibiotičko tretiranje ozbiljnih opeklina.
Danas se srebro na mala vrata opet vraća za upotrebu u medicinske svrhe. Dišne cijevi i kateteri za hospitalizirane pacijente koji imaju posrebreni fini sloj izazivaju puno manje bakterijskih infekcija izazivaju nego obični kateteri i cijevi.
Činjenica je da se spojevi na bazi srebra danas skoro svugdje koriste kao jedna vrsta antibakterijskog filtera (ovlaživači zraka, klima uređaji, tuševi i sl.).

Preuzeto s: wikipedija.org


Ioni srebra NE reagiraju s klorovodičnom kiselinom, čineči otopinu ionskog kolodinog srebra štetnom. Naime, ioni metala, bez obzira odakle dolaze, apsorbiraju se „pod jezikom“ ili izolacijom liganda iz sline, metaloproteinima. Metaloproteini su relativno male molekule (sastavljene od samo 294 atoma) koje vežu na sebe metale poput srebra, bakra, željeza i cinka, a sastavni su dio većine stanica u našem tijelu.
Naša slina sadrži preko 200 različitih proteina i gotovo trećinu svih proteina u organizmu čine metaloproteini, tj. „nosači“ iona metala. Ti reaktivni ioni (nedostaje im jedan ili više elektrona) mogu se tako transportirati kroz želudac i kroz cirukularni sistem bez lokalne reakcije.
Uostalom, bez tih malih „transportera“ naš organizam bi teško mogao funkcionirati bez velikih problema.
Upravo zbog svega navedenog, preporučuje se prilikom oralne konzumacije, zadržati otopinu čim je moguće duže u ustima, prije gutanja.
Dakle, ionsko srebro ne samo da ne uzrokuje reakciju u organizmu zbog klorovodične kiseline, ili da postoji nekakva opasnost, nego naprotiv; blagotvorno djeluje na npr. gastritis i slične zdravstvene poteškoće.

Nanosrebro je otrov

Nanotehnologija je vojna tehnologija koja je odavno u upotrebi za vojne svrhe, a relativno nedavno je 'predana' u ruke civilnom sektoru za koji se predviđa da će 'težiti' i do nekoliko stotina miljardi dolara u relativno bliskoj budućnosti. Nanotehnologija se bavi svime i svačime, uglavnom je usmjerena na poboljšanje svojstava materijala, ali ima bezbroj primjena. Jedna od primjena nanotehnologije je i korištenje nanosrebra u medicinskim ili oćenito u pomagalima za 'zdraviji' život. Nanosrebro se najčešće koristi kod ugradbenih tuševa, a reklamira se kao blagotvorno za zdravlje i slično.

Iza svake industrije koja je teška više miljardi dolara, i koja počiva na vojnoj tehnologiji krije se neka mračna tajna. Nanotehnologija i upotreba nanosrebra nije izuzetak. Postoje indicije da nanočestice mogu zaobići sve ljudske obrambene mehanizme te direktno omesti normalu 'homeostazu' ljudskog organizma. Nanočestice su vrlo 'pokretne' ustanovljeno je da odjeća koja sadrži nanočestice nakon par nošenja i pranja izgubi i preko 50% nanomaterijala. Efekt nanočestica na okoliš i na ljudski organizam nikada nije detaljno studiran. Postoje neka istraživanja koja govore o tome da je nanosrebro posebno toksično za neke dobroćudne bakterije koje žive u našem okolišu.

Po svim elementima ova tehnologija je slična tzv. GMO (genetski modificiranoj hrani) koja se isto najavljivala kao revolucija u poboljšanju kvalitete života, a završilo je kao globalni ekocid neviđenih razmjera.

Stoga mislim da nanosrebro, a i općenito sve na bazi nanotehnologije treba izbjegavati u širokom luku. Dapaće, treba dignuti glas protiv ove tehnologije i tražiti zabranu uvoza i prodaje proizvoda na bazi ove tehnologije dok se ista ne ispita u potpunosti.


Toksičnost koloidnog srebra = nespretno podvaljena laž farmaceutske mafije

Potaknut malom 'kritikom' jednog posjetitelja ovih stranica o toksičnosti srebra, malo sam si dao truda i još detaljnije istražio činjenice koliko je sigurno srebro za ljudsku oralnu ili vanjsku primjenu. U prethodnom tekstu sam ustanovio nekoliko stvari:

1. Srebro nije teški metal i nema toksična svojstva po ljudski organizam kao ostali teški metali
2. Srebro ne reagira s želučanom kiselinom stvarajući opasne spojeve srebra već se ioni srebra veću u ustima 'vežu' za proteine 'nositelje' ovih iona, što je inače standardni način na koji naše tijelo apsorbira metale koji su u tragovima sastavni dio naše prehrane (cink, bakar, željezo)
3. Nanosrebro i općenito nanotehnologija je potencijalno opasna za ljudsko zdravlje i okoliš, te je treba izbjegavati.
4. Bitno je razlikovati samo srebro u čistom obliku, srebrne soli i ione srebra. Iako je zajednički faktor svim ovim elementima srebro, važno je napomenuti da oni imaju bitno drukčija svojstva. Srebrne soli su toksični spojevi (srebrni nitrat i srebrni klorid), koje ljudsko tijelo deponira u raznim tkivima i može uzrokovati razna oboljenja. Ioni srebra s druge strane su 'aktivni' elementi koji imaju blagotvoran utjecaj na ljudsko zdravlje.

Na wikipediji se navodi da konzumacija velikih količina koloidnog srebra može uzrokovati Argyriu, odnosno bolest promjene pigmentacije kože (sivkasta) za koje nema lijeka. Ono što me iznenadilo je i tvrdnja da uzimanje velikih doza koloidnog srebra može uzrokovati komu, plućni edem i hemolizu (uništvanje eritrocita). Kao referenca se navodi članak objavljen na web stranicama društva dermatologa:
http://dermatology.cdlib.org/111/case_reports/argyria/wadhera.html

Uzeo sam si truda pa sam detaljno proučio ovaj članak i ustanovio sam nekoliko nelogičnosti i nekozistentnosti što me navodi da ovaj članak nije relevantan, dapače da je osmišljen kao propagadni letak protiv samostalnog spravljanja i konzumiranja koloidnog srebra, koji bi mogao ugroziti industriju lijekova, raka, side i ostalih bolesti vrijednu na tisuće miljardi dolara.

Analiza članka s Dermatology Online Journal

Članak se zasniva na jednom slučaju Argyrie iz 2005.g. koji su liječnici tretirali na odjelu dermatologije, na kalifornijskom univerzitetu Davis. Pacijent se prijavio zbog sive diskoloracije kože. Pacijent je pio oko 450ml (oko pola litre) koloidnog srebra  koncentracije od 450ppm tijekom 10 mjeseci koristeći samostalno napravljen sklop za pravljenje koloidnog srebra.

Ovdje odmah moram reći da je ovo vrlo sumnjivo jer koncentracija od 450ppm (aproksimativno 450miligrama po litri) je jednostavno teoretski nemoguća za koloidno srebro napravljeno u kučnoj radinosti čija kvaliteta maksimalno dostiže do 20ppm, čime cijeli članak izaziva laganu dubiozu u poznavanje autora o postupcima i metodama pravljenja koloidnog srebra.

U daljnjem tekstu članka referencira se na starije radove, pa čak neke i iz 19-og stoljeća koji su ustanovili toksičnost srebra ako se isto oralno ili intravenozno uzima u velikim dozama. Međutim, ovdje se precizno ne definira sastav (čisto srebro ili soli srebra) niti količina koji se davao pokusnim životinjama. Pretpostavka je da se radi o nerazrjeđenom srebrnom prahu ili srebrnim solima.

Srebrne soli kao što su srebrni nitrat (AgNO3) i srebrni klorid (AgCl) su toksični elementi, ali ovi spojevi jednostavno NE postoje u ispravno napravljenom koloidnom srebru.

Na kraju teksta autori članka Akhil Wadhera i Max Fung jednostavno ispaljuju da:
"Potrošnja velikih doza koloidnog srebra može rezultirati komom, plućnim edemom i hemolizom. Koloidno srebro je također toksično za koštanu srž i može biti povezana s agranulocitozom."

Ovo ničim nisu potkrijepili (referencom), niti su objavili podatke iti jedne studije koja je ovo dokazala. Dapače ovaj dio teksta su umetnuli među ostatak teksta u kojem se navodi da oralna konzumacija čistog srebra u velikim količinama (opet se ne navodi koje su to količine) može biti fatalna kao kod konzumacije bilo koje korozivne solucije što može rezultirati opektinama grla, dijarejom, bolovima u trbuhu.

Ovaj članak je vrlo dubiozan i po meni dokazuje nečasne namjere autora da ocrne koloidno srebro bez ikakvih dokaza i studija s površnim i neozbiljnim tekstom koji se jednim dijelom referencira na studije iz 19. stolječa s eksperimentima na životinjama s čistim srebrom što je po meni čisti promašaj. Autori pokazuju manjak osnovnog znanja o pojmu i načinu spravljanja koloidnog srebra, iznoseći  čiste gluposti da je pacijent koji je obolio od Agryire konzumirao čak 648mg srebra na dan što je više od pola grama srebra na dan, što je van svake pameti.
Nadalje autori u isti koš s koloidnim srebrom stavljaju, spojeve srebrnih soli i čisto neorgansko srebro, što ih čini u najmanju ruku neozbiljnim jer svaki kemičar početnik zna da spojevi jednog elementa s drugima (srebrene soli) imaju sasvim druga svojstva od samog izvornog elementa (srebro). Kao vrhunac gluposti ili bolje rečeno laži tvrde da koloidno srebro može uzrokovati komu, plučni edem i da uništava košranu srž, što ničim ne potkrepljuju.


Moje mišljenje o sigurnosti koloidnog srebra

Napominjem da nisam nikakav doktor, terapeut, naturopata ili što li već znam, već sam individua u potrazi za odgovorima nakon što sam se razočarao u službeni medicinski establishment takozvanih doktora smrti u bijelom.
Smatram da čovjek u prvom redu treba sam sebi pomoći i imati vlast nad svojim tijelom i zdravljem, te biti potpuno svjestan i informiran o onome što konzumira.

Pijem koloidno srebro skoro već preko godinu dana i nisam dosada osjetio nikakve nuspojave. Sve što sam napisao ovdje ostavljam čitateljima da prouče i da sami prihvate ili odbace ove informacije. Ne prodajem ništa, niti išta reklamiram, niti zarađujem na ovome i ograđujem se od eventualnih posljedica (negativnih ili pozitivnih) korištenja informacija iznesenih ovdje.

Na osnovu svog znanja i iskustva mogu samo izjaviti da je konzumiranje ispravno napravljenog ionsko-koloidnog srebra sigurno, dapače i blagotvorno za zdravlje.

Popis izvora informacija

• Galaksija Forum/cs vrlo kvalitetni postovi s dosta linkova i iskustvima o cs-u
• CureZone.com thread na forumu o cs-u
• Elixa.com analiza koloidnog srebra
• Galaksija.com članak o koloidnom srebru
• Thesilveredge.com komercijalan site, može se nabaviti gotovi generator cs-a, ima isto tako dosta informacija
• Twisted-Jewels jeftino srebro 0.999 čistoće
• Rafinerija kovina hrvatski izvor kvalitetnog srebra
• Ionsko srebro.doc - preslik svih informacija s nažalost više nepostojeće stranice: argentumcompendium.org