Ionsko koloidno srebro (cs)
23.02.2010

Ionsko koloidno srebro je najjači antiseptik koji čovjek poznaje. Smatra se da pomaže u liječenju preko 650 bolesti. Dobiva se stvaranjem iona srebra u procesu elektrolize srebrenih elektroda potopljenih u destiliranu vodu.

 

Pozadina

Srebro je stolječima poznati antiseptik. Prije izuma antibiotika srebro se koristilo kao dezinfekcijsko sredstvo u medicini. Svaka imučnija obitelj ima srebrni servis za jelo što je osobito bilo cijenjeno na plemičkim dvorovima srednjeg vijeka, jer se i onda već znalo da jelo i piće konzumirano iz srebrnih posuda može neutralizirati veliki broj otrova i boleština. Američki naseljenici na Divljem Zapadu su bacali srebrni dolar u bunare s sumnjivom vodom radi sterilizacije. Američki vojnici u Iraku za zacjelivanje rana koriste vodu koju su držali u srebrnim posudama, i uočeno je brže zacjelivanje rana nego kod korištenja običnih lijekova.

Srebro u roku od par minuta ubija sve parazite, bakterije, viruse i gljivice u svojoj blizini. S druge strane srebro je metal koji je bezopasan za ljudsko tijelo, dapače potpomaže i obnavlja stanice našeg tijela. Nekada se srebro moglo naći u tragovima i u običnoj hrani, ali zbog sveopćeg zagađenja to više nije slučaj.

Ako ćemo krenuti u mistične vode: da li se sječate kakvi meci mogu ubiti vampira? Nije slučajno srebro metal koji je kadkad i cijenjeniji od zlata upravo zbog svoje uloge u 'otjerivanju mračnih sila'.

Način kako se koristi srebro i općenito srebrno posuđe u borbi protiv bolesti prema ayurvedskom učenju.

Više o povijesti korištenja srebra na Argentumcompendium.org



Teorija pravljenja ionskog koloidnog srebra

Ionsko koloidno srebro (u daljnjem tekstu koloidno srebro, otopina ionskog srebra ili skračeno cs: coloid silver) je u biti otopina desitilirane vode koja sadrži male čestice srebra, a koja se dobiva elektrolizom srebra. Elektroliza je postupak u kojem se dvije elektrode spajaju na istosmjerni izvor električne struje, što uzrokuje reakciju elektrolita (u ovom slučaju destilirane vode) i srebrnih elektroda s kojih se oslobađaju male pozitivno i negativno nabijene čestice i putuju na drugu elektrodu. Anoda se zove elektroda na pozitivnom polu, a katoda ona na negativnom polu izvora napona..

Elektrokemijska reakcija proizvodi pozitivno nabijene ione na anodi Ag(+), dok se na katodi stvaraju negativno nabijene čestice hidroksida OH(-) iz vodenih molekula vode, a preostali neutralni vodikov atom kao plin bježi u atmosferu. Zato se kadkad na katodi mogu vidjeti mali mjehurići. Male nabijene čestice srebra mogu reagirati jedna s drugom na putu do suprotne elektrode, mogu reagirati s nečistoćama/mineralima u destiliranoj vodi ili pak doputovati do druge elektrode i rekombinirati se. Zbog toga je važno da destilirana voda bude što veće kvalitete kako bi se izbjeglo stvaranje teških spojeva srebra s tim nečistoćama (AgNO3, AgCl, itd..). Normalan nusprodukt elektrolize zbog rekombinacije srebrnih čestica je stvaranje AgOH srebrnog hidroksida. AgOH se može stvoriti na obje elektrode i u samoj otopini tamo gdje se sretnu Ag(+) i OH(-), a najviše na anodi koji anodi daje crnu boju. Ako poneki Ag(+) ion s anode dođe na katodu bez da naiđe na OH(-), rekombinira se i nastaje atom srebra Ag, koji se manifestira na način da katoda poprimi tamno sivu boju tijekom reakcije.

Stvaranje Ag na katodi i AgOH na anodiAglomeracija molekula AgOH u samoj otopini je neželjena pojava (stvaranje večih nakupina molekula AgOH). Ovo se manifestira na više načina: otopina poprima žutu boju, kadkad se uočava i bijela izmaglica između elektroda i uočljiv je tzv. Tyndallov efekt.

Tyndallov efekt se očituje u jasnom raspoznavanju laserke zrake (u mračnoj prostoriji) kroz otopinu što označava da se laserska zraka odbija od večih molekula prisutnih u otopini, inače se laserska zraka raspršava kad se usmjeri kroz običnu vodu. Još jedan način testiranja za preveliku koncentraciju AgOH molekula je i pojava crnog taloga na dnu spremnika (obično ispod anode) jer su  AgOH čestice teže i padaju na dno spremnika. Osim AgOH na katodi se mogu nataložiti velike količine molekula srebra i padati na dno stvarajući srebrni talog na dnu spremnika. Sve ove pojave su neželjene i označavaju trenutak kad treba prekinuti s procesom. Osobno iskustvo: nakon 12 sati elektrolize, usprkos ograničavanju struje, dno staklenog spremnika je bilo totalno pokriveno srebrnim talogom, što mi je bio inidikator lošeg postupka.

CILJ je dobiti ionsku koloidnu otopinu s što većim brojem iona (malih čestica reda veličine 0.001 mikrona), a što manjim brojem AgOH i ostalih večih molekula (kadkad nazvanih koloidima), a to znači da bi idealna situacija bila da pozitivni ioni nikada ne ragiraju s  OH(-) česticama i da nikad ne dođu na drugu elektrodu već ostanu u otopini, iz ovoga slijedi da:

  • elektrode moraju biti što dalje jedna od druge (koliko spremnik dopušta) jer veči put ioni moraju preći i onda je veća šansa da neće stići do druge elektrode i rekombinirati (što je samo gubitak srebra)
  • otopinu bi trebalo miješati da se ioni ravnomjerno rasprše po spremniku i da im se 'putovanje' s jedne na drugu elektrodu što više produži (beskonačno dugo, tj da nikad ne dođu do druge elektrode).

Kako se koncentracija čestica srebra povečava u otopini to će i struja rasti, veliku struju treba izbjegavati jer ona 'kida' veće čestice srebra s elektroda koji nam ne služe, a ubrazavaju 'trošenje' elektroda. Pravilo: jačina struje po cm2 uronjene katode ne smije preći 0.1 - 0.15mA Upravo stoga za pravljenje ionske koloidne otopine kadkad se koriste i tzv. ograničivači struje koji limitiraju struju koja prolazi kroz otopinu. Idealna situacija bi bila držati malu struju kroz elektrode u što većem vremenskom periodu s konstatnim miješanjem.

Koncentracija iona u otopini se izražava parts per milion (ppm) broj dijelova srebra na milijun dijelova vode) kojeg aproksimativno možemo korelirati s brojem miligrama srebra po litri vode. Cilj je dobiti što veću koncentraciju iona srebra. Obični kučanski postupak može proizvesti otprilike otopinu s koncentracijom od 5ppm. Najkvalitetnije metode pravljenja ionskog srebra nikad ne mogu premašiti 20ppm-a.

Dobivena ionsko-kolodina otopina srebra se sastoji od dva dijela: pozitivno nabijenih iona srebra koji predstavljaju aktivan antiseptički element i težih čestica srebra (koloida) koji su obično vezane za hidrokisd: AgOH. Idealna otopina sadržava do 85% iona i 15% koloida. Bez boje je i bez mirisa, a i bez izraženg okusa. Ako ste pretjerali s vremenom elektrolize moguć je blagi metalan i gorkast okusa te jače izraženi talog na elektrodama.

Više o teoriji cs-a:
SilverSol.net
Argentumcompendium.org

 

Doziranje, način upotrebe i skladištenje cs-a

Skladištenje
Ioni srebra su dosta reaktivni elementi stoga treba uvijek koristiti plastične ili staklene spremnika, a prilikom upotrebe izbjegavati korištenje gaza, vata, metalnih žlica i sličnih materijala. Znači samo staklo ili plastika, ja preferiram staklo (svoje pripravke držim u 0.7dcl tamnim vinskim bocama s plutenim čepom), jer ne virujem plastičnoj kemiji. Nadalje zbog reaktivnosti, ioni srebra mogu reagirati i na UV zrake stoga jednom napravljenu otopinu treba držati na tamnom mjestu i u tamnoj boci. Bez obzira na sve predostrožnosti, zamijećeno je da koncentracija iona u otopini nakon par dana može pasti za 20-40%, nakon toga otopina može i duže vrijeme ostati stabilna s stalnom koncentracijom iona. Ako se nakon par dana zamijeti žučkasta boja otopine znači da imamo višak AgOH čestica i otopina nam nije najbolje kvalitete. Zbog toga što ove teže čestice imaju tendenciju padati na dno spremnika,  preporuka je da se jednom napravljena otopina ne mučka prilikom upotrebe.

Doziranje

  • oralno: 3-4 velike žlice dnevno za preventivu, sve iznad toga u terapeutske svrhe. Oralna metoda nije efikasna kao sublingualna metoda.
  • sublingualno: umjesto gutanja cs se drži ispod jezika 10-15minuta i nakon toga se ispljune, a usta se isperu s vodom. Ovaj način je puno efikasniji od gutanja jer Ag(+) ioni u želucu mogu reagirati s želučanom kiselinom, nakon toga idu kroz jetru i dosta 'efekta' se gubi dok srebro dođe u krvotok. Sublingualna metoda zaobilazi probavni trakt (jetru i želudac) i za 10-15minuta dolazi u krv kroz sluznicu u ustima. Subligunalnu metodu koriste srčani pacijenti kad pod jezikom drže nitroglicerin jer s ovom metodom tvar najbrže dospijeva u krvotok. Ako patite od želučanih/crijevnih problema onda cs možete uzimati oralno. Više o sublingualnoj metodi na SilverSol.net
  • nazalno: u nos se rasprše sitne kapljice cs-a da bi lakše došli u pluća jer inače cs vrlo teško pronalazi put do pluća/dišnog trakta.
  • vanjska uporaba: neograničeno se može stavljati na kožu (opekline, rane, akne), Treba izbjegavati gaze i vate jer one sadrže kemijske spojeve s kojima Ag(+) može reagirati, stoga je najbolje poprskati inficirano područje i čekati par minuta da se osuši  (prskanje s sterilnom plastičnom injekcijom ili s plastičnom bocom s sprejem)
  • oči: oči su glavno obitavalište parazite i crva, cs se može direktno stavljati u oči s sterilnom kapaljkom

Kao sredstvo za čiščenje
Moja zdravo/seljačka metoda: u praznu bocu s sprejem (bio je Muscolo za stakla) koju prethodno dobro properem, stavim malo cs-a i s time špricam sve što mi padne na pamet: klima uređaj, kvake, sudoper, špine (ili ti ga slavine), WC daske, kantu za smeće i ostala gnijezda bacila

 

Nuspojave

Bolest zvana Argyria je moguća kod oralnog konzumiranja velikih količina srebra, a manifestira se trajnom promjenom pigmenta kože (plava ili siva). Teški spojevi srebra (srebrne soli) se teško mogu izlučiti iz tijela, a mogu se nataložiti u koži. Ovo je moguće ako se koristi nečista destilirana voda i nečisto srebro, te ako se pije pola litre i više cs-a na dan. Tako da uz pravilno doziranje (max 10-ak žlica na dan) i kvalitetne sastojke (čista voda i srebro) te kvalitetnu proceduru pravljenja cs-a, koncentracija teških spojeva je minimalna i samim tim ova nuspojava se može izbjeći, ali svakako treba biti oprezan s doziranjem.

Činjenica da nitko do sada, a ljudi već od 2000-te pa nadalje kod kuće spravljaju cs, nije obolio od ove bolesti. Takozvani plavi čovjek koji se može vidjeti na youtube.com je kontra-propagandna akcija zločinačke farmacetuske udruge potpomognuta s Američkim FDA kako bi se ovce (čitaj ljudi) zastrašile od konzumiranja srebra. Činjenica je da čaša obične vode s špine (slavine) sadrži više teških metala i opasnih kemijskih spojeva nego čaša najlošije otopine cs-a.



Pravljenje ionskog koloidnog srebra

Za pravljenje ionsko-koloidnog srebra je potrebno:

  • srebro najviše čistoće 0.999 - srebro se može nabaviti na websiteu Twisted-Jewels ill u Hrvatskoj u Rafineriji kovina
  • kvalitetna apotekarska destilirana voda (nikako ne obična), u Hrvatskoj je najbolja Aqua Purificata
  • po mogučnosti multimeter (ampermetar i voltmetar) za mjerenje jakosti struje i napona - može se nabaviti u svakoj elektroprodavaonici
  • stakleni spremnik za pravljenje - obična 500ml tegla od kiselih krastavaca je dovoljna (dobro isprati prije)

Spremnik i izgled elektroda
Obje elektrode (anoda i katoda) moraju biti istog oblika i pravilno postavljene jedna nasuprot drugoj i na što večoj daljini jedna od druge. Elektrode je najbolje napraviti u obliku pločica što veće površine i što manje debljine. Nažalost to je dosta komplicirano, pa većina pravi elektrode od obične žice. Ako već koristimo žicu, pametno je povečati površinu elektroda koja je uronjena u vodu, na način da umjesto samo jedne žice, elektrode napravimo u obliku slova U ili W ili WW (kao radijatorske rešetke na hladnjaku), ako nam dimenzije spremnika to dopuštaju

Spremnik je uglavnom okruglastog oblika, ali ovo je najgori oblik jer ne omogućava veliku površinu elektroda, a i prostor između elektroda je ograničen. Pravokutni spremnik je bolje rješenje jer daje maksimalnu iskoristivu površinu za elektrode i maksimalni prostor između elektroda. Najbolji spremnik koji rješava najveći problem, a to je miješanje otopine, bio bi spremnik s šiljastim dnom, a s vanjskom plohom u obliku kokošjeg jaja (kao amfora). Ovaj spremnik po Viktoru Schaubergeru, a i po starim Grcima koji su čuvali svoje dragocjeno vino u amforama non stop revitalizira vodu i održava tzv. spiralno kretanje. Još tražim ovakav spremnik. Na slici dole su Godzilla pravokutni spremnik i tzv. mobilni čaša-spremnik, preuzet s SilverSol.net

Godzilla spremnik za pravljenje cs-aČaša kao spremnik za pravljenje cs-a

 

Napon i ograničavač struje
Na početku reakcije struja je dosta niska i potreban je relativno veliki napon da se ioni pokrenu s elektroda, nakon što ioni počnu putovati otopinim, raste i struja kroz otopinu. Da ne bi prošli graničnu vrijednost struje moramo smanjivati napon ili moramo s ampermetrom mjeriti struju i ručno prekinuti proces ako struja pređe određeni limit. Ako nemamo mogučnost smanjivanja napona (imamo fiksni izvor napona), onda moramo upotrijebiti ograničivač struje. Schema za jednostavan ograničivač struje može se vidjetii ovdje ili na slici dole

Jednostavan ograničivač struje

Najjednostavniji i najjeftiniji ograničavać struje je običan otpornik spojen u seriju s izvorom napona. Filozofija je vrlo jednostavna: rastom struje kroz spremnik rast će i pad napona na otporniku, a samim tim će i efektivni napon na spremniku padati. Ovo nije idealno rješenje, ali u praksi se pokazalo kao dosta jeftino i efikasno. Ako usporedimo tri strujna grafa (s mog 500ml spremnika) vidimo da je otpornik u seriji skoro jednako efikasan kao i strujni sklop s ograničavačem struje. Prvi graf pokazuje rast struje bez ikakve intervencije (vidi se skoro eksponencijalni brzi rast u kratkom vremenu), drugi pokazuje rad strujnog sklopa s strujnim limiterom koji ograničava vrijednost struje na 600uA (mikro ampera), a treći pokazuje rad strujnog sklopa s otporom u seriji. Zaključak je da je serijski otpor skoro jednako efikasan kao i pravi limiter, a jedine mane su mu duže trajanje procesa (jer je struja manja tijekom vremena)  i nužnost da operater mora ručno nadgledati struju  i prekinuti proces ako dođe do max. struje. Ja koristim 24V i 16.5kOhm otpor u seriji i efektivno imam napon na elektrodama od 21V na početku procesa do 15V na kraju procesa, a struju držim ispod 600uA (maskimalnu struju sam proračunao na 800uA). Veći otpor znači veći pad napona i napon na elektrodama -> duži proces dok se dostigne maksimalna struja.

Strujni graf (uA/min), usporedba struje bez limita, s limiterom i s otporom u seriji kao limiteromNaponski graf (V/min) s otporom u seriji: napon na elektrodama se smanjuje i struja se efektivno limitira

 

Vrijednosti napona i struja ovise od dimenzijama spremnika, razmaku elektroda, površini urona elektroda i tako dalje. Najuobičajniji postupak je korištenje 3x9V baterija i korištenje 27V. Kolega s SilverSol.Net koristi čak 130V izvor napona u seriji s 50K otporom, a dobiva vrlo kvalitetnu otopinu. Niži naponi od 18V i 12V su isto u redu, ali se vrijeme postupka produžava.

Maksimalna struja koja ćemo dopustiti da protječe kroz elektrode računamo po formuli: 0.1mA-0.15mA/cm2 površine urona elektroda. Kod pločastih elektroda, najviše reakcije ima samo na onoj strani okrenutoj k drugoj elektrodi, slično možemo aproksimirati i za žičane elektrode pa efektivno za proračun uzimamo samo površinu jedne elektrode (katodu). Naprimjer ako imamo 20cm urona katode u obliku žice 1.2mm promjera, onda je površini urona katode  P=(2xRxPI)x20cm=0.3768cm*20cm=7.5cm2. To bi značilo da maksimalna struja ne bi smjela biti iznad: 0.15mA*7.5cm2=1.125mA.

 

Miješanje vode ovisi o obliku spremnika
VEĆINA zagovara da se tijekom pravljenja cs-a voda miješa. Moja mjerenja isto upućuju da struja kroz spremnik pada s miješanjem, što znači da miješanje efektivno usporava reakciju i omogućava većem broju Ag(+) iona da se generira: povečava se kvaliteta otopine. Međutim miješanje ima jednu teoretsku manu: miješanjem se ioni ubrzavaju i postoji mogučnost da Ag(+) ioni bržu dođu do katode, a OH(-) do anode te se rekombiniraju, ili čak da se brže sretnu na putu i stvore AgOH, ovo bi pak prouzročilo veći broj neželjenih teških molekula AgOH.

Moje mišljenje je da je miješanje neophodno samo kod OKRUGLIH spremnika (tegla, boca) jer se kod ovakve vrste spremnika ionska struja uspostavlja kroz vodu najkračim putem između elektroda, a istovremeno kroz veliki volumen vode ioni uopće ne putuju. Kod pravokutnih spremnika, kad su elektrode raspoređene po cijeloj stranici spremnika, ovo nije potrebno jer se ionske struje u vodi uspostavljaju defacto kroz cijeli volumen spremnika. Vidi Godzillu gore na slici.

Pošto i ja mrzim te razne miješalice, a koristim teglu kao spremnik, zasada ručno miješam otopinu svakih 20-30 minuta. Moj plan je pronaći spremnik u obliku amfore koji bi eliminirao potrebu za ručnim/strojnim miješanjem vode. Vidi gore pod oblikom spremnika zašto.

 

Vrijeme trajanja procesa
Nema nekog fiksnog vremena trajanja procesa. Ono ovisi o dosta faktora:

  • ako se otopina miješa trajanje će biti duže (poželjno)
  • ako je početni napon nizak (12v) trajanje će biti duže dok se ioni ne pokrenu (nepoželjno za nestrpljive)
  • temperatura destilirane vode i okoline, što je veća temperatura to je brža reakcija, neki čak i griju destiliranu vodu prije početka procesa da bi ubrzali reakciju što ja ne preporučam
  • što je veća količina vode to je  duža reakcija (netko voli odjednom skuhati 2 litre cs-a, ja sam zadovoljan i s pola litre po rundi)
  • površina urona obe elektrode: što je veća ova površina, veća je reakcija, brže trajanje procesa (poželjno)
  • udaljenost elektroda: veća udaljenost, reakcija sporija (poželjno)

Proces treba držati u području 1 i 2Moje iskustvo govori da se kvalitetna otopina s pola litre destilirane vode može dobiti nakon 2-3sata uz miješanje i bez predgrijavanja vode, tako da smatram da je sve ispod dva sata prekratko.

Pravljenje otopine se prekida kad:

  • elektrode promijene boju: katoda posivi, a anoda pocrni - to je znak da se velika količina iona rekombinira i stvara neželjene spojeve
  • kad otopina poprimi žučkastu boju ili vidimo bjeličastu maglicu - to je znak veće nakupine težih čestica srebra
  • kad primjetimo Tyndallov efekt - laserska svjetlost jasno prolazi kroz otopinu, inače se raspršava
  • (ako nemamo ograničavač struje): kad nam struja pređe neku graničnu vrijednost za našu konfiguraciju (ovisi o površini uronjene katode)
  • (ako nemamo ograničavač struje): kad struja prestane rasti največom brzinom, vidi sliku: struja u početku raste sporo dok se ne pokrenu ioni (područje 1), kad počne brzo rasti to je dobro jer se novi ioni stvaraju (područje 2), kad rast posustane to znači da imamo više rekombiniranih iona nego novostvorenih (područje 3) i ovo je već vrijeme da prekinemo s procesom.

Cilj svakog pravog spravitelja ionsko-koloidnog srebra je održavati proces što duže bez da se primjete ovi negativni efekti. Što je duže vrijeme reakcije to će i koncentracija iona u otopinu biti veća: više ppma, bolja otopina.


Izbjegavanje kontaminacije

  • nikad nemojte direktno piti ili koristiti dobivenu otopinu iz glavnog spremnika u kojem ste je napravili jer će te tako zagaditi spremnik s svojom slinom. Prelijte otopinu u drugu bocu ili spremnik.
  • kada počnete s pravljenjem ionskog srebra s novim srebrenim elektrodama, prve dvije-tri dobivene otopine bacite jer se elektrode u ovom procesu same čiste od eventualnih nečistoća na površini.
  • kad je proces jednom gotov nikada nemojte spremnik čistiti ničim drugim nego ga samo properite destiliranom vodom, a elektrode samo prebrišite papirnatim ručnikom i nikada ih ne dirajte s prstima. Neki zagovaraju korištenje 99% izopropil alkohola, ali ja sam protiv bilo kakve kemikalije.
  • kada ga ne koristite, glavni spremnik s elektrodama držite u zrako nepropusnoj vrečici (može i obična plastična vrečica) kako bi umanjili zagađenja iz atmosfere.
  • ako već kanite zagrijavati vodu prije procesa, NEMOJTE koristiti mikrovalnu pečicu za takvo što.

 

Dodavanje ostalih elemenata otopini
Bilo kakvo dodavanje soli, meda, alkohola i ostalih spojeva destiliranoj vodi prilikom pravljenja ionsko koloidnog srebra je kontraproduktivno i može razultirati samo lošom otopinom jer će ioni srebra reagirati s svim ovim molekulama i tvoriti teške spojeve koji su nekorisni, a moguće i štetni za oralnu konzumaciju. Preporučava se dodavanje par kapi 35% vodikovog peroksida destiliranoj vodi. Ova kemikalija inače povoljno utječe na zdravlje, a kad se koristi u procesu pravljenja ionsko-koloidnog srebra spriječava aglomeraciju težih molekula AgOH. Tako recimo ako primjetimo žutu boju otopine, dodavanjem par kapi 35% vodikovog peroksida, možemo rabizistriti otopinu tj. razbiti te nakupine molekula i poboljšati kvalitetu otopine. Više o dodavanju H2O2 u cs na Argentumcompendium.org

 

Testiranje kvalitete destilirane vode
Kvalitetna destilirana voda će na početku reakcije propuštati vrlo malu struju. Ako destilirana voda ima dosta nečistoća, ova struja će biti dosta velika jer će prisutni metali i minerali provoditi struju. Nema neke fiksne vrijednosti za minimalnu struju na početku reakcije, ali recimo za pola litre vode i s žičanim elektrodama s 20cm dužine urona obje (40cm ukupno) i s razmakom od cca 5cm, struja ne bi smjela biti veća od 0.200mA za kvalitetnu destiliranu vodu na početku reakcije.

 

Promjena polariteta
Promjena polariteta tijekom pravljenja ionskog srebra se nije pokazala efikasna, tako da ovaj proces nije potreban. Ali preporuča se promjena polariteta elektroda nakon svakog slijedečeg procesa jer nikad nećemo biti u stanju u potpunosti očistiti crni talog s anode i sivi s katode, a promjenom polariteta kod idućeg procesa, ovaj talog če se očistiti, a i trošenje elektroda će biti ravnomjernije.

 

Nikad ne prekidati proces
Jednom kad proces pravljenja započne nikada nemojte prekidati proces, naročito ne prekidati proces da bi prebrisali taloge s elektroda, to će rezultirati većom koncentracijom AgOH i ostalih težih čestica-> slabija otopina cs-a

 

Da li smo uspjeli s pravljenjem ionsko-koloidnog srebra?

  • otopina mora biti bistre boje, bez taloga na dnu spremnika: ovo znači da nema puno teških molekula koji imaju tendenciju stvaranja taloga na dnu ili bijele maglice ili žučkaste boje.
  • otopina ne smije pokazivati Tyndallov efekt (ili samo blagi efekt): neprisustvo težih čestica
  • nakon elektrolize stanje taloga na elektrodama je vrlo važan faktor. Idealan proces bi rezultirao s malim ili skoro nikakvnim talogom na elektrodama. Ali u mojoj praksi još nisam uspio izbjeći stvaranje blagog srebrnog taloga na katodi i crnog na anodi.
  • okus otopine bi trebao neutralan, ako ima dosta teških čestica i AgOH, okus će biti blago metalan i gorak. U svojoj praksi još nisam uspio dostići da okus bude 100% neutralan.

 

Testiranje kvalitete dobivene otopine
Osim s tzv PWT mjeračem koji mjeri konduktivnost vode iz čega se može do koncentracije iona u otopini ppm, običnom čovjeku je i dostupna i tzv. solna metoda:
U prozirnu staklenu čašu se ulije malo otopine ionsko-koloidnog srebra i doda se jedna žlica soli, nakon par minuta otopina će poprimiti blijedo plavu boju koja se može vidjeti pod svjetlošću obične lampe. Plavu boju daju molekule AgCl koji su rezultat reakcije Ag iona s kloridom iz soli.

  • ispod 5ppm: nema blijedo plave boje
  • 5-10ppm: blijedo plava boja se stvara nakon par minuta, potrebno je približiti lampu da bi se vidjela
  • 10ppm: blijedo plava boja vidljiva i na danjem svjetlu, po mraku je možda isto potrebna lampa da se vidi
  • 20ppm: blijedo plava boja se odmah stvara nakon dodavanja soli, jača reakcija. Ako se pažljivo pogleda s strane, moguće je uočiti bijele oblačiče
  • 30ppm: jaka reakcija, plava boja i gusti bijeli oblaci

Napomena: u svojim eksperimentima sam koristio krupnu morsku sol iz eko uzgoja koja je bez ikakvih dodataka. Kad sam iste eksperimente probao s običnom kuhinjskom soli (morska sol Solana Pag), jedva sam zamjetio plavkastu nijansu, ali je zato dosta toga plivalo unutra, čak mi se činilo kao da je neka emulzija unutra netopiva u vodi. Ovo je dokaz da je 'mainstream' kuhinjska sol koju skoro svi mi koristimo apsolutno i totalno zagađena. Na samom pakovanju morske soli Solane Pag čak piše da imaju aditiv E536 i to 20-30mg/Kg, a meni se čini da tu ima još nekih primjesa. Vrlo me iznenađuje i ovo na kutiji: "Zemlja porijekla sirovine: Tunis, Prerađuje i Oplemenjuje Solana Pag...". A ja mislio da je to hrvatska sol s Paga....a pa ovo je stvarno previše.

Još jedna aproksimativna metoda za izračun koncentracije srebra u cs-u je korištenje Faradeyeve formule: Srebrni kalkulator

 

Moja iskustva u pravljenju ionsko-koloidnog srebra - zdravo/seljačka metoda

  • koristim ispravljač koji daje 24V
  • kao ograničivač struje koristim 22kOhm trimmer podešen na 16.5kOhm spojen u seriji s pozitvnim polom na spremniku (anodom)
  • spremnik je tegla kapaciteta 500ml (držao domaći med prije u njoj)
  • srebrne elektrode čistoće 0.999 su u obliku slova U, ukupnog zarona od 40cm, promjera 16gauge ili 1.291mm kupljene na Twisted-Jewels. Provedene kroz plastični poklopac kroz rupice i učvršćene selotejpom. Napon dovodim na oba kraja slova U jedne elektrode.
  • destilirana voda je Aqua Purificata apotekarske kvalitete (znam osobu koja je redovno pije). Ovo je vrlo dobra destilirana voda jer po mome mjerenju početna struja ide od 0.160 do 0.200mA što je dosta niska vrijednost.
  • kao površinu urona elektroda uzimam 20cm pomnoženim s opsegom elektrode od 0.4cm približno. Za maksimalnu struju sam uzeo 0.1mA po cm2 odnosno maksimalnu struju ću probati ograničiti na 0.1x20x0.4=0.8mA
  • za dobivanje otopine mi treba 3sata. Destilirana voda prije procesa nije zagrijana, a temperatura okoline se kreće od 10-20C.
  • prilikom procesa struja mi raste od 0.200mA do 0.550mA tijekom 3 sata.
  • dobivena otopina nema boje, nema uočljivog stvaranja maglice, kadkad rijetko primjetim stvaranje mjehurića na katodi. Okus je blago gorkast i metalan
  • nakon procesa obje elektrode potamne, prilikom brisanja anoda ostavlja crni trag, a katoda sivi.
  • testiranje s solju daje plavkastu boju vidljivu i danju. Bijeli oblačići su isto prisutni, stoga zaključujem da je koncentracija negdje oko 15-20ppm, ali po Srebrnom kalkulatoru dobivam oko 8-10ppma, kako su obje metode približne, ja sam zadovoljan ako je i 5ppma.
  • za kontrolu koristim multimeter spojen u seriju s anodom i mjerim struju. Određivanje nagiba rasta struje je isto vrlo bitno prilikom određivanja trenutka prekida procesa: u početku struja sporo raste, kasnije vrlo brzo, a nakon zasićenja otopine s ionima i ostalim težim spojevima srebra rast struje opet opada. Proces bi trebalo zadržati u području najvećeg rasta struje, bez da pređemo maksimalnu struju.
  • za miješanje sam napravio izrez kroz plastični poklopac pa ručno miješam otopinu svakih 20-30minuta s plastičnom kašikom, nije optimalno ali šta me briga. Mogu reći da sam primjetio da struja stvarno pada kada se otopina promiješa, što znači da je miješanje vrlo bitno za dobivanje kvalitetne otopine (manja struja, duži proces, veća koncentracija iona).
  • kao poklonik učenja Viktora Schaubergera i Masaru Emota izbjegavam 'silovanje' vode s zagrijavanjem prije samog procesa i pokušavam je malo oplemeniti pa tijekom procesa puštam klasičnu muziku i trudim se isključiti sve elektro uređaje u sobi kako bih smanjio elektro zagađenje (osim muzičke linije i ispravljača).
  • svakih 20-30minuta mjerim vrijednosti struje i bilježim ih u formatu (vrijeme, struja) i na osnovu grafičkog alata koji se može naći na Graphtools.com crtam grafove. Idealan graf bi bio: spori početni rast struje pračen s večim rastom struje bez usporavanja rasta struje.
  • vrlo je bitno napomenuti da je značajka kvalitetnog procesa dobivanje istih rezultata nakon više ponavljanja. Mislim da sam u ovome uspio jer sam nakon 5 početnih pokušaja, ostale procese uvijek dovršavao s skoro sličnim vrijednostima struje koje su minimalno varirale, a najviše zahvaljujući varijaciji temperaturi okoline.

Vidi slike mog domaćeg CS generatora

 

Nakon stabilizacije procesa, ovo je graf struje/vremena mojih zadnjih 3 procesa (od 15.12.2009 do 18.12.1009) (y-os: struja u mikro amperima: x-os vrijeme u minutama):

Graf struje/vremena




Boli me glava od svih ovih napona, struja i grafova, može li jednostavno?

Najjednostavnije rečeno:

  1. Nabavi najkvalitetnije srebro 0.999 čistoćeRafinerija kovina ili u Twisted-Jewels ili u lokalnog zlatara. Najbolje žica promjera 1-2mm, dužine pola metra ili više (91cm/2mm dođe oko 50 US dollara), to može trajati par godina.
  2. Nabavi najkvalitetniju apotekarsku destiliranu vodu u obližnjoj apoteci ili Aqua Purificata (5 US dolara/12lit)
  3. Operi dobro pol-litrenu staklenku (od krastavaca), properi je i dest. vodom (Podravka kiseli krastavci, 2-3 US dolara)
  4. Okini dva komada srebrne žice dužine 25-30cm svaki, savij ih u obliku slova U i nekako ih učvrsti na poklopac staklenke (selotejpom/ljepilom) da budu paraleleno postavljene jedna nasuprot druge na što večoj razdaljini, da se ne diraju (nema el. kontakta izmedju elektroda), da ne diraju stranice staklenke, niti dno staklenke.
  5. Kupi u el. prodavaonici ispravljač koji daje bar 12V (kvalitetni kineski maksimalno 10 US dolara), te par kabela s krokodilskim stezaljkama za povezivanje elektroda na ispravljač.
  6. Ulij vodu u staklenku spoji na ispravljač, čekaj 5-10minuta da se voda stabilizira, pomoli se, uključi ispravljač i to je to. Proces prekini kad srebrne žice uronjenje u vodu potamne ili ako u mračnoj sobi pod svjetlom lampe vidiš maglicu ili žutu boju vode. Minimalno 1-2sata, a što duže to bolje.
  7. Dobiveno koloidno srebro nakon prvih 2-3 postupka s novim srebrnim žicama baci, jer se u ovom procesu srebrne elektrode 'uhodavaju' i same se čiste.
  8. Nakon svakog sljedećeg procesa mijenjaj polaritet na elektrodama. Dobiveno koloidno srebre pretoči iz staklenke u tamnu staklenu bocu (drži je na tamnom mjestu) i od tamo je koristi (pij, ulivaj, nalivaj, špricaj), a staklenku samo properi destiliranom vodom, jer voda s slavine sadrži toliko nečistoća da može dosta zagaditi i elektrode i sve što takne.
  9. Za čišćenje koristi samo papirnate ručnike za brisanje elektroda, a za ispiranje staklenke samo destiliranu vodu. Čuvaj spremnik i elektrode u zatvorenoj plastičnoj vrečici
  10. Ako hočeš provjeriti jeli vrijedi dobiveno koloidno srebro: nalij ga malo u prozirnu staklenu čašu, dodaj soli (velika žlica, može i više), pričekaj malo, uperi lampu, blijedo plava boja se treba vidjeti, ako nisi siguran, u drugu čašu istog tipa ulij malo obične vode pa usporedi, ako ova s koloidnim srebrom nije bar nijansu plavija, onda si nešto grdno pogriješio..
  11. Koloidno srebro mora biti bistro, bez mirisa, okus može biti malo gorkast i metalan
  12. Upotreba: nemoj stavljati u metalne žlice/na vate i gaze, prelij u staklenu čašu (bičerin) pa popij (umjereno molim, max 10 žlica na dan) ili mučkaj u ustima 10-15 minuta pa ispljuni ili se nekako poprskaj izvana ako te negdje češe.

Aj uzdravlje!



Popis izvora informacija

 

Add comment


Security code
Refresh